Katkad je potrebno zagledati se u sebe i iskreno se analizirati. Kako bi bolje razumjeli kako smo sazdani i koje su zapreke koje moramo nadići da bismo stigli do cilja svog utjelovljenja. Ponekad je bolno otkriti istinu o sebi, međutim to je poput otklanjanja gorke kore koja štiti centar središta. Put kojim prolazimo od materijalnog ka duhovnom, je onaj koji nas vodi iz mraka neznanja do svjetlosti spoznaje.
Zar je dovoljna činjenica da imamo ljudsko tijelo, da bi zaključili kako smo doista ljudi? Zar nismo istinski ljudi tek kada razvijemo sposobnost razlučivanja, dakle svjesno razlikujemo dobro od zla?
Čemu nam služi tijelo? Svi imamo fizičko tijelo, uostalom kao i životinje. Zato, da bismo djelovali. Naravno i životinje, isto tako, ne djeluju, i one se također kreću i vrše neke radnje. Pa onda što razlikuju ljude od životinja? Samo ljudi imaju sposobnost odabira između dobra i zla, između ispravnog i neispravnog pa da tek onda počnu djelovati. Životinje ne postavljaju tu vrstu pitanja, jer nemaju mogućnost izbora i nikada ne pogriješe, one djeluju instinktivno. Tko tjera ljude da čine dobro? To je naravno njihova savjest koja im omogućuje da razlučuju dobro od zla, dok životinje nemaju tih problema jer djeluju instinktivno.
Ljudi pogriješe svaki puta kada se ogluše na glas svoje savjesti. Zato je izbor ispravnog djelovanja isključivo povlastica ljudi. Koliko se uopće danas raspravlja ili ukazuje na Ljudske Vrijednosti jer one predstavljaju pravo blago koje pripada jedino ljudskom rodu. Tražeći razliku između ljudi i životinja, shvaćamo li što su istinske vrijednosti.? Razlikovanje dobrog od zla, razlikuje čovjeka od životinja. Pretpostavimo da je na svijetu ostalo samo malo ljudi koji čine dobro, mislite li da se to dobro može pretvoriti u zlo? Naravno, ne! Ljudi zaboravljaju da je uvijek i svugdje, dobro, dobro a zlo, zlo. Dok idući dalje u drugom višem gledištu treba postiči jasno viđenje da je sve baš onako kako treba biti, tada sagledavamo činjenicu: na primjer kada promatramo prirodu, često shvatimo da se nešto loše pretvara u dobro i obrnuto, kao što i otrov, može postati protuotrov. Ovdje treba znati da nije mudro tražiti loše pod izlikom da će to završiti dobro, to jest, uzeti otrov misleći da će uvijek postojati i neki lijek. Takav bi stav bio suprotan Istini ljudskih vrijednosti. Znači priroda predstavlja isto toliko opasnosti koliko i lijekova. Da bi je razumjeli potrebno je vješto tumačiti njene zakone i imati hrabrosti suočiti se s njenim izazovima. Da bi se u provodila ljudskost potrebna je spoznaja, sposobnost rasuđivanja, ljubav prema istini, proživljeno iskustvo
Inteligencija primijenjena u loše svrhe, nikada neće postati ljudska vrijednost. Drvo i plod ovise o prirodi sjemena. Isto se događa i s mislima koje će jednog dana uzrokovati neko djelovanje. Sve ovisi o našem izboru. Jasnim viđenjem stvari vidiš onakve kakve jesu, sve ovisi o boji stakala tvojih naočala; stavi naočale ljubavi i vidjet ćeš samo dobre osobine onih koji te okružuju, staviš li naočale zlobe, vidjet ćeš samo njihove nedostatke. Naše raspoloženje, stanje uma, boji svijet koji nas okružuje. Je li vam se već dogodilo da vam se čini kako su ljudi agresivni, a agresivni ste ustvari vi? Kako možemo uvijek stavljati naočale sa svijetlim staklima? Zar je to po vašem mišljenju moguće? Da bi se to postiglo potrebno je posjedovati veliku moć samodiscipline. Prvi korak prema ostvarenju tog zadatka je prihvatiti vlastita ograničenja, kao i ograničenja drugih ljudi, jer tijekom dana svi padamo pod utjecaj promjene raspoloženja i mijenjamo ga iz krajnosti u krajnost. Dakle, trebamo naučiti kako biti strpljivi prema sebi i prema drugima. I fizičko zdravlje također ovisi o našem raspoloženju. Da bi se na stvari gledalo mudro i vidjelo ih onakve kakve jesu, treba staviti naočale s prirodnim staklima. Da bismo promijenili iskrivljeno viđenje, potrebno je uložiti veliki napor, a snaga volje može
ubrzati unutarnji napredak. Nitko drugi to ne može učiniti umjesto nas
Pogled uma nas udaljava od istine. Na francuskom jeziku riječi mental=umni i mentir=lagati imaju isti korijen, a lagati je suprotno istini. Pogled uma uvijek naglašava samo razlike, nikada ne vodi brigu o ujedinjavanju.
Vrijednost u ljudskom smislu označava sve što čini život dostojnim življenja. U stvari, ako ne poznajemo istinu o nama samima, ne možemo ispravno djelovati. No, to ne znači da mi ne možemo djelovati prije nego iskusimo istinu, već da nam sama umna spoznaja istine pomaže da se ponašamo ispravno, u cilju njenog ostvarenja.
Majka priroda ljubomorno čuva svoje dragulje, zar možemo naći drago kamenje kopajući samo po površini zemlje? Zar biseri i koralji plutaju na površini mora? Ne, sve ono što je vrijedno sakriveno je, i potreban je određeni napor da bi se otkrilo. Isto je i s ljudskim vrijednostima koje su sakrivene u dubini srca svakog ljudskog bića. Njih ne možemo odmah vidjeti i zato ne treba gubiti nadu, treba vjerovati i krenuti u potragu. Onaj koji ne vjeruje da one postoje, nikada ih neće niti potražiti! U toj potrazi za blagom potrebni su i neki alati, a to su požrtvovnost, velika hrabrost, ustrajnost i odlučnost.
Život je kao tkanina čije su isprepletene niti suprotnosti, kao što su svjetlo i tama, ljubav i mržnja, dobro i zlo, zadovoljstvo i bol, bogatstvo i siromaštvo, život i smrt itd.Da li tuga i radost ovise o životnim prilikama ili o našem raspoloženju i o načinu na koji gledamo na stvarnost? Kvaliteta života ovisi o tome kako koristimo vrijednosti i naše unutarnje resurse. Sve se životne okolnosti stalno izmjenjuju i cijeli svijet se u to može uvjeriti, ali malo je ljudi koji su shvatili da su one nepobitne i međusobno ovisne. Usponi i padovi su neminovni pa “nakon kiše…dolazi sunce”. Drugim riječima do trenutka buđenja sve izgleda stvarno. Naš um stvara svijet mašte kojeg vidimo zahvaljujući našem unutarnjem svjetlu.
U potrazi za ljudskim vrijednostima, trebamo otkloniti razne slojeve predrasuda i ustaljenih obrazaca razmišljanja. Drugim riječima, trebamo imati bistar pogled na sve stvari. Prosudba koju donosimo o sebi je relativna i ovisi o krivoj identifikaciji. Sud kojeg drugi donose o nama, relativan je, a ovisi o njihovom iskustvu, ukusu i težnjama.Treba se u svemu hrabro i odlučno suočiti s raznim okolnostima i nikada ne izgubiti iz vida glavni cilj – istinu o svojoj stvarnoj prirodi.
Čovječanstvo je načelo kojim od čovjeka postaje istinski čovjek. To je skup ljudskih vrijednosti kojima smo svi obdareni. A Svijet je neizmjeran laboratorij u kojem se sve mjenja.
Ništa se ne gubi, ništa se ne stvara, sve se transformira
