Sve što je u fizičkoj dimenziji, sve što je ciklično i linearno je u vremenu. Život je jedan veliki trenutak, a ta promjena u percepciji ima potencijal da vam izmjeni igru koja uključuje promjenu načina na koji doživljavate i komunicirate sa svime što instinktivno želite shvatiti. Prošlost i budućnost žive u umu kao vrijeme, tako i tijelo stari jer je u vremenu. Za laika, dan nema dovoljno sati, a za majstora, jednostavno nema sati da ispuni dan.
Što je u biti vrijeme.
Ne postoji samo kronološko: po satu kao i jučer, danas i sutra, koje nam je potrebno za neke dnevne radnje, akcije i sl. Imamo i psihološko vrijeme da se nesto stekne, postane, korigira, da se postigne ideološki status uma, da se promijeni iz jedne uzročnosti u drugu uvjetovanost. Radikalna transformacija je ono što je uvjetovano u nešto što nije zadano, ograničeno. To kretanje se zove vrijeme. Ne postoji samo postajanje u nešto što je vrijeme, već postoji i svo nesvjesno kretanje kao vrijeme.
Gospodar vremena, kroz svjesnost, ima puno dublje razumijevanje stvarnosti od onoga koji umjesto da se odrekne svojih ‘ja’ sposobnosti, koristi ih za realizaciju. To je zato što majstor djeluje na energetskoj razini postojanja, onoj koja prožima niža tri fizička svijeta.
Kad pričamo o oslobođenju to znači oslobađanje od svih vremenskih ciklusa. Stoga na pitanje kako ili što je to postati bezvremenski, to je transcendencija fizičke prirode. Vrijeme se odnosi samo na fizičko postojanje.
Kao što je ego neophodan za preživljavanje, vrijeme je potrebno za planiranje i strukturiranje djelovanja, ali kao alat koji koristimo, i nije ništa više od toga, ali većina ljudi živi prema njemu kao da je religija. Malo tko shvaća da svaki početak ide prema kraju.
Ljudi svoju sreću vezuju vremenski uz ljude, okolnosti, stvari i drže ih se do kraja života. Onaj tko se probudi postaje bezvremen, a oslobođeni postaju gospodari vremena, i postaju sveprisutni. Nema više prošlih života u njima i budućnost se nikada nije dogodila. Oni su ovaj trenutak, za vječnost zvana ‘biti’.
Kad izađete izvan domene vremena, vaš se život počinje mijenjati. Prelazite izvan karmičkog utjecaja (nivoa dualnog bivanja). Učiniti to znači predati svoju osobnu volju samo onom što jeste, čistoj svijesti, onom što zovete božansko, singularnost (svjesni nivo nedualnosti). Čovjek koristi svoju ljudsku određenost za koriščenje i postizanje spoznaje, ali za skok izvan vremena, neophodna je transcendencija fizičke prirode. Isprazno je pokušavati zadržati ono što je osobno i poznato, jer ograničava sposobnost iskusiti stanje slično slobodnoj radosti ili otpuštanje u sadašnjosti. Trenutak nikako ne može zračiti u potpunosti kada ga gušiš u vezivanju ograničenog. Kada prestanete pokušavati, posjedovati i kontrolirati svijet oko sebe, dajete mu slobodu da vas ispuni bez moći da vas uništi. Ljudi se vežu za osjećaje koji ih definiraju, i ironično, ne samo pozitivne, jer ako su se godinama poistovjećivali u žaljenju ili razočaranju, to ih čini sigurnim, pa čak i utješnim patiti.
Otpuštanje je vrlo važno – otpuštanje je puštanje vas unutra. Nije jednostavan pothvat osloboditi se vremenske vezanosti – nije to jednokratna odluka, poput skidanja flastera. Umjesto toga, to je samoispitivanje iz dana u dan, iz trenutka u trenutak. Ne pokušavajte to pretvoriti u jučer, taj trenutak je nestao, i nemojte spletkariti kako možete učiniti da trenutak traje zauvijek. Samo uronite u svjesno bitisanje i svjedočite u njemu, jer će na kraju i to proći. Ništa nije trajno. Borba protiv te stvarnosti samo će vam nanijeti novu iluziju, istina je da sutra neće izgledati isto. Stanje koje zovemo providnost je toliko raznoliko da jedna osoba može biti ostvarena u vremenu u svom iskustvu života, dok druga može biti izvan vremena i također ostvarena. Možete procvjetati svoje stanje sebe i biti potpuno utemeljeni u jasnoći prolaznosti, o tome što vrijeme zapravo jest ili što se nalazi iza njega. Vrijeme je prostor između ‘onoga što jest’ i onoga što bi moglo, trebalo ili će biti.
Otvorite svoj um. Život nosi neizvjesnost, bez obzira na to koliko jaka bila vaša neka namjera, jer često se držimo stvari, situacija ili ljudi jer nam je ugodno s njima. Znamo kako ćemo se osjećati zbog njih, bilo sretno ili sigurno. Uzmite u obzir da nove stvari, situacije i ljudi mogu jednako utjecati na vas. Jedini način da saznate je da otpustite ono što je došlo i prošlo. Nema jamstava o tome kako će se nešto odigrati, to ovisi o tome koliko dobro ste danas sebe svjesni. Nije uvijek lako, ponekad ćete se osjećati prisiljeni fizički i mentalno vezati se za ljude i ideje – kao da vam to daje neki osjećaj kontrole ili sigurnosti. Možda čak i čvrsto vjerujete da ćete biti sretni ako se borite da zadržite ono što imate. To je u redu, to je ljudska priroda.
Vježbajte pustiti stvari da budu, otpustiti vezanost za ishode. To ne znači da ne možete aktivno raditi na stvaranju drugačijeg sutra. To samo znači da se pomirite s trenutkom kakav jest, vidjeti sve kako jeste bez brige da nešto nije u redu s vama ili vašim životom, a zatim djelujete s mjesta prihvaćanja.
Buddha i Isus bili su gospodari vremena. Ima ih i u današnjem svijetu. Ne morate biti Siddha, nego na tom putu osposobiti razlučivanje i svjesnost za uvid i viđenje s viših razina. Kao što možete podučavati bezuvjetnu ljubav prema svima, što je dobar način, ali nije jedini način, niti je potpun sam po sebi.
Imate tijelo, imate identitet, imate misli, želje, probleme, stvari koje biste željeli ostvariti, vidjeti i učiniti. Ti si Ti koji imaš sve te stvari… a nisi to. Otpustite misliti da ste to što ste. Imajte te stvari, uživajte u njima, igrajte se s njima, ali nemojte ih shvaćati ozbiljno. Pazite na ono što jeste. Gledajte kako se odvija vaša priča, ono što jeste, što uvijek bitiše. Ako primijetite da ste se opet uhvatili, za vrijeme, vjerujući kako su vaše misli, planovi, nade, patnja i osobni osjećaj sebe bili stvarni, važni, značajni (svi to činimo)… samo pustite da sve to opet krene, i stvari budu što jesu.
Sa aspekta više razine razlučivanja.
Umu je problem razumjeti da “prošlost” i “budućnost” su mentalni konstrukti, zamišljeni, nestvarni.
“Sadašnji trenutak” također je mentalna konstrukcija. Zamišljeno, nestvarno.
Ono što je stvarno je “ono što jest”, apsolutna stvarnost, sama svijest. Ali ti pojmovi također su mentalne konstrukcije. Što znači, um ne može koristiti um da postigne, realizira ono što je uvijek tako bezoblična bezgranična sama neosobna svijest. Um ne može formulirati bezvremeno, oblikovati ga prema vlastitom cilju; ne može se koristiti. Život ima smisla samo kada postoji bezvremenost; inače je život tuga, sukob i bol. Misao ne može riješiti nijedan ljudski problem, jer je sama misao problem. Kraj znanja početak je mudrosti. Mudrost nije od vremena; nije nastavak iskustva, znanja. Život u vremenu je zbrka i bijeda; ali kada je ono što jest bezvremeno, postoji blaženstvo.
Smisao izreke „vidjeti kako jeste“ znači vidjeti sve prolazno i netrajno. Vidjeti suštinu u svemu.
Za Ramanu Maharshija postoji samo Ono što Jest, nema ‘ja’ koje to može shvatiti.
