Skip to main content

Nema načina da se odluči o stanjima prije rođenja i poslije smrti. . . Ona ne mogu biti određena konceptima ili znanošću. Ovaj svijet postoji. Stvarnost ili nestvarnost je metafizičko pitanje, postojanje je fizičko pitanje. To dvoje je teško uspoređivati. Nekad religije oko ove točke pogriješe i stvore pometnju. U istinskoj mudrosti i znanju nema komentara na metafizičke probleme, kao ni u svetim spisima i učenju mudraca.

Apsurdno je zamišljati život poslije smrti; takva vrsta problema uglavnom opterećuje egoistične ljude koji žele biti besmrtni. Oni su žrtve svoje mašte i egoističnih religija koje vam govore iz zamišljene nade ili uvjeta, ako darujete velike darove, sigurno idete u raj. . . Na ovo pitanje metafizika ili racionalna misao ne mogu odgovoriti i jedini odgovori dolaze iz mašte Svijet je stvaran ili nestvaran, kako želite. Ako kontemplirate da je rastajanje bitan dio sastajanja doći čete do dubljeg uvida. To su dvije strane istog novčića. Iako izgledaju različito one uvijek idu zajedno. Zato što se pokazuju odvojeno i u različitim prilikama mi smo zavarani u lažno vjerovanje d a one nisu povezane. Ali ako idete malo dublje otkriti ćete da je sastajanje po sebi rastajanje, da je sreća isto tako i tuga i da je svako rođenje i smrt. Stvarno jedva da postoji razlika između dolaženja i odlaženja – ili radije, razlika niti ne postoji. Isto je i u životu . Tek što bilo gdje dođete već počinje proces odlaženja, i ono što našem umu izgleda kao ostajanje samo je priprema za odlazak. Stvarno, što je udaljenost između rođenja i smrti? Udaljenost između njih može biti beskrajna. Ako život, ako ta udaljenost između rođenja i smrti, postane potraga za samo-ostvarenjem, ova udaljenost može biti bez kraja. Ako život postane sadhana , putovanje do samo-ostvarenja, smrt može postati moksha , oslobođenje. Dok nema velike udaljenosti između rođenja i smrti, razmak između mokshe i smrti je neograničen. Ta je udaljenost tako velika kao ona između tijela i duše, između sna i istine. Ta udaljenost je mnogo veća nego sve udaljenosti zajedno. Niti jedne druge dvije točke nisu udaljenije nego moksha i smrt.

Gdje god ima života, smrt mora slijediti kao njegova sjenka. I svatko tko se smije morat će i plakati, i obrnuto. Ovo se stanje stvari ne da popraviti. Uzaludno zamišljamo da će postojati mjesto gdje će biti samo dobro i gdje neće biti zla, gdje ćemo se samo smješkati i nikada nećemo tugovati. U samoj je prirodi stvari to nemoguće, jer će uvjeti uvijek ostati isti. Gdje god u nama postoji sposobnost smiješka, pritajena je i sposobnost plakanja. Gdje god postoji moć pružanja sreće, prikriva se i moć koja će nas učiniti nesretnima. Jedini način da se zlu stane na kraj je, prema tome, da se isto to učini i dobru. Drugog načina nema. Da bismo zaustavili smrt morali bismo zaustaviti i život. Život bez smrti i sreća bez patnje su proturječja, i nijedno se ne može pronaći odvojeno od drugog, jer svako je od njih samo različito očitovanje istoga. Mudro gledište nije ni pesimistično ni optimistično. Sveti spisi ne kazuju ni da je sav ovaj svijet loš ni da je on sav dobar. Ona kazuje da naše zlo nije ništa manje vrijedno od našeg dobra, i obrnuto. Dobro i zlo su povezani. Ovo je svijet, i spoznajući ga, djelujete strpljivo. Ova je maya sveprisutna. Strahovita. Pa ipak putem nje moramo djelovati.

Ja sam tijelo” je smrt; realizacija “Ja sam duša” je oslobođenje, spas, moksha . A život je prilika za ostvarenje istine. Ako tu priliku pravilno upotrijebite i ne istrošite uzalud, udaljenost između rođenja i smrti postaje beskrajna. Isto tako, može postojati velika udaljenost između vašeg dolaska negdje ( kod gurua ili na primjer u ašram) i vašeg odlaska – ogromna udaljenost, u samo nešto dana koje se provedu. Pitanje je da li je moguće da ćete biti drugačiji kada se budete vraćali od onoga kada ste došli? Zar nije mogu će da ćete se možda vratiti kao potpuno novi i promijenjen i ljudi? Ako to želite, ta revolucija ili transformacija može se dogoditi u trenutku. Pet dana može biti i previše. Ako je čak pet prethodnih rođenja bilo premalo, zašto razgovarati o pet dana? Ono bitno je, samo jedan trenutak odluke, potpune odlučnosti je dovoljan. Cijeli život bez odlučnosti je ništa. To je intenzitet sankalpe , odlučnosti, koji daje neizmjerne dubine i beskrajna prostranstva u trenutku. Zapravo u intenzitetu sankalpe vrijeme prestaje postojati i samo vječnost ostaje. Odlučnost su vrata ka oslobođenju od vremena i sjedinjenju sa vječnosti. Samo kroz nju se može dogoditi novo rođenje, rođenje koje ne poznaje smrt. Ali postoji i drugo rođenje koje ne završava smrću. To je stvarno rođenje. Njegovo ispunjenje je besmrtnost. Ako postanete cijeli, ako postanete jedno i. Istina je vrlo blizu ali trebate odlučnost, treba volja da joj se približite.

Nadalje, postoji kod svih ljudi ona potisnuta činjenica užasna zbilja smrti. Cijeli svijet ide k smrti. Sve umire. Sav naš napredak, sve naše samodopadnosti, poboljšanja, duševne naslade, bogatstva, naše spoznaje – sve ima isti kraj – smrt. Jedino je ona zajamčena. Gradovi nastaju i nestaju, carstva se uzdižu i padaju, planete se razbijaju na komade i mrve u prah da bi bile raznesene atmosferama ostalih planeta. I tako to traje sve od pamtivijeka. Smrt je kraj svega. Smrt je kraj života, ljepote, bogatstva, moći, kreposti. Umiru sveci i grešnici, umiru kraljevi i prosjaci. Svi oni idu prema smrti. Pa ipak postoji grčevito prianjanje za život. Na svojevrstan način, ne znajući zašto, prianjamo za život. Ne možemo ga se odreći. Život i smrt su kao izlazak i zalazak sunca. Ne razmišljajte o tome gdje ćete nakon smrti otići. Mislite samo na ovdje i sada, jer u ovom trenutku ne postoji ništa što nastaje, ništa što prestaje.

Kako možemo živjeti ovdje i sada ako stalno razmišljamo o smrti? – – Život i smrt su istovjetni. Ako prihvatite smrt ovdje i sada, vaš će život postati dublji. Ne smijete biti vezani za život. Ili za smrt. Kada je vrijeme za smrt, vi umirete i vraćate se u kozmos. Kada naša aktivnost skonča, kada naš život završi tada moramo umrijeti. Morate razumjeti smrt. Prema tome, ne postoji ni rođenje ni smrt koje može skončati. Odatle je apsolutno spokojstvo (Nirvane) ovaj sadašnji trenutak. Iako je to ovaj trenutak, ne postoje granice tog trenutka i u njemu je vječna radost.

Sve ono što zovete životom nije ništa drugo do otrov sa sporim, ali sigurnim djelovanjem jer, konačno, on vodi direktno u smrt. Možda vi ne žurite, ali i to strpljenje ne mijenja kvalitetu samog otrova. On je možda spor u svom djelovanju, vi možda niste u žurbi, ali on će vas doseći kada tad. Kraljevstvo ovoga svijeta pripada smrti. Vječiti život postoji u onom kraljevstvu. Zato Isus i kaže: “Oni koji su spremni, neka priđu. Ja ću im dati obilje života”.

Prosvjetljenje je trenutak u kojem val shvati da je voda. U tom trenutku nestaje sav strah od smrti. Koja je veća avantura za viteza mudrosti nego da pobijedi svoju vlastitu smrtnost. Svatko tko shvati što je smrt postaje bezvremenski neumrli besmrtnik. U većini slučajeva čovjek na umoru ovako razmišlja: «Pretrpio sam mnoge nevolje, patnje i teškoće u ovom životu. Učinio sam razna dobra dijela. Ona ne mogu biti uzaludna. Na kraju krajeva, zar sam se samo zbog ovog jednog života toliko naprezao? To nije moguće. Ja mora da sam besmrtan.» I on pronalazi teoriju o Besmrtnosti. Čak će i zdrav razum svakome reći da mora da postoji besmrtna Atma.
Zatvorite na tren oči i zamislite na trenutak da ste mrtvi. Nikako to ne možete učiniti. Nikada ne možeš zamisliti da nećeš postojati (poslije smrti). Zamislit ćeš da tvoje mrtvo tijelo leži na tlu i da si ti očevidac tog tijela. To jasno dokazuje da si ti uvijek svjedočeći subjekt (Sakši, Drašta). U svakome je prisutno urođeno osjećanje ”ja postojim”, ”Aham Asmi”.

Zakon reinkarnacije je neizostavan. Čovjekova duša, koja je opstala nakon umiranja u prethodnom životu, pomoću sile pamćenja (Samskara) sjeća se svoga postojanja i poslije razdvajanja od fizičkog tijela. Prema tome, ljudi imaju urođeno unutarnje osjećanje da žive čak i posle smrti fizičkog tijela. Bitisanje je Braman. Ovo tijelo je Božji pokretni hram. Ono je misteriozni čamac za prelazak ove Samsare ili oceana uzastopnih rođenja i smrti. Pomoću toga čamca su mudraci, sveci i znani nam gurui Sri Šankara, Sri Datatreja, Gospod Isus, Gospod Buda i drugi prešli ovaj ogromni i strašni ocean Samsare.

Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude. Spoznaj da pojave nemaju opstojanje u sebi, one su kao zrcala. Kad uništiš otrovno oružje prianjanja – privlačno poput cvijeća – otići ćeš onamo odakle smrt se više i ne vidi.

 

Komentiraj