Pogledajmo aspekte, ili oblik analize kontradiktornih scenarija našeg sada modela svijeta što zovemo stvarnost, u svijet kontekstu. Znači pričamo na razini um, materija, svijet.
Možemo reći da kroz primjere sagledavanja svega što nam se predstavlja i što mi sami predstavljamo bar na tren se suočavate da nije sve (vaša stvarnost) kako mislite da jeste.
A možemo reći da karika koja nedostaje može biti baš ovaj ili onaj razlog “iza” predstave, za koju svi pitaju “zašto je tako?”, “što je ovo?”
Pokušajmo obuhvatiti donekle razumijeti ovo što imamo i proživljavamo, (ne) stvarnost koja to više nije.
Drugim riječima, ako vam je bliže objašnjenje, u tijeku je reset uslovljene, programirane, učmale, zastarjele, poznate, znane, svijet svjesnosti 99% čovječanstva. Pod resetom možete pojmiti brisanje, dokinuće, promjene, spaljivanje svega što znate i (za vas) je stvarno. To je vaša, istina, dobro, bitno, ljudsko, ili svjesnost svega što vas određuje.
Dakle, upravo imamo sukob stvarnosti u tijeku. Društva širom svijeta obuhvaćena su podijelama, suprotstavljena su, događaju se nepomirljivi sukobi i neprijateljski tabori. Imamo negiranje, brisanje znane, sigurne i do sad takozvane razumske stvarnosti. Isto se događa u obiteljima, među prijateljima, susjedima, društvima, državama, narodima i gdje su ljudska zajedništva. Sve više jedni druge i neko nekog smatra paranoičnim, psihotičnim, zlim fanaticima, opasnim idiotima i u nekom slučaju, smrtnim neprijateljima.
Svijet znana stvarnost skočila je u „izvanredno stanje“, društvo se zatvorilo, ograničilo, zabranilo. Znamo zašto, apokaliptični virus i varijante mutanata šire se poput požara.
Dogodila se, instalirana ili nametnula nova nepoznata, neočekivana i teško prihvatljiva stvarnost pod normalno. Uvedene su razne suspenzije, ograničenja, cenzure, odstupanja i čitave populacije se prisiljavaju na novi ustroj ponašanja, ciljanog novog normalnog.
I tako dalje… upoznati ste s detaljima.
U cijelom svijetu samo na par mjesta nekih država stara normalnost je ostala bez većih previranja i bez razloga za radikalno pretvaranje društva u paranoično patološko.
Tijekom par mjeseci cijelom čovječanstvu dogodilo se novo stanje stvari u kojem su uspostavljene dvije kontradiktorne, međusobno isključujuće stvarnosti. To možete bolje razumjeti u primjeru da nešto, neka vrijednost, neki pojam, tumačenje koje je danas “da”, pozitivno, to isto sutra je “ne” ili negativno. Na početku činilo se nemoguće da se tako može nastaviti. A opet, čini se da neka sila ju baš tako stalno opravdava kontradiktorno održava,nastavlja bivati, postojati.
I ono što je fascinantno, ne vidi se cjeloviti smisao, i baš to djeluje, da ta nova stvarnost opstaje. U prirodi je svake sile (šakti) da djeluje.Umovi ljudi (tako i spodoba, kreatura i svi oblici zvani ljudska bića) su se užarili, trgnuli, kliknuli i usijali reagirajući prema svom nivou percepcije na sebe, svijet i na staro-novu stvarnost. Taj duboki udarni val nove stvarnosti donio je, izvukao nezamisliv i nepojmljiv oblik straha glavnog softvera instaliranja nove stvarnosti. Mjehuriće čuđenja, reakcija, revolta, sumnji, poklopio je moćni val opravdanog globalnog “izvanrednog stanja”, koje je podržalo, na čuđenje mnogih, suspenziju postojećih i ustavnih i ljudskih prava. Događa se da su ljudi ogorčeni i podijeljeni jer imaju međusobno isključive vrijednosti, a ljude koji se ne prilagođavaju toj novoj nametnutoj stvarnosti smatra se neprijateljima. Ne govorimo o političkim nesuglasicama ni o socio-kulturnim razlikama. Govorimo o kontradiktornoj stvarnosti. Ono kad danas sigurni DA sutra postaje sigurni NE. Nameću se stvari koje su se zapravo dogodile, i ujedno se nisu dogodile. Stvari koje postoje, a opet ili ne postoje.
Sve to liči na oblik rata, sukoba protiv populizma – stvarnosti koju smo svi živjeli. A činilo nam se u početku da je sve to prolazno.
A onda je službeno pokrenut trenutni globalno-kapitalistički konflikt protiv naše stvarnosti.
Nisu to bile samo uobičajene laži i propaganda. Bio je to ideološki napad punih razmjera. Službeno (ili ne), podmetalo se “krajnje nelogično, konfuzno, ekstremno, oblici „zavjere”, „lažne vijesti” ili „dezinformacije“. I što se dogodilo upornom propagandom na kraju toga, ljudi su zapravo vjerovali sve što im se serviralo, reklo, uvjeravalo.
Dakle, čovječanstvu se predstavila (nova) stvarnost “Novo normalno”. Za milijune ljudi – puč protiv populizma je bio globalna kampanja. I taj modus operandi uspio je izbrisati jasno razlučivanje. No, ovaj put je malo složeniji ovaj rat, sukob ili pokušaj zamjene znane stvarnosti lažnom stvarnošću.
Tu sad imamo bit ove teme.
Kako je moguće da se lako i brzo isključilo, zanemarilo, izgubilo razlučivanje, ono što je bilo platforma održivih ljudskih pa i duhovnih vrijednosti na svim i u svim nivoima. I što je do sad održavalo, činilo čovječanstvo postojanim. I najedanput sve to se istopilo, nestao je stav, sklad čvrstih činjenica, održive znane stvarnosti i unatoč činjenici da su ljudi znali da je nešto obmana uvjerilo ih se da nije. Mada bi se od prve složili da nije baš jednostavno zavarati mase i podijeliti ih u suprotstavljene tabore. Znamo da oduvijek u svim povijesnim sistemima ljudske civilizacije moćnici i vladari varaju mase i dijele ih u podobne i nepodobne kontrolirajući ih.
Sad vidimo mogući njihov (naš) stvarni cilj. Učiniti stvarnost proizvoljnom, oduzeti joj epistemološki, civilizacijski autoritet, pretvoriti je u “plutajuću konstantu”. Za ovo nema riječi kao objektivnog referenta, što naravno, tehnički već jest.
Za većinu ljudi, i u većini praktičnih svrha, stvarnost je… pa, stvarnost. To je objektivno, materijal, zapravo postoji. Postoji neovisno o našim uvjerenjima. To nije samo proizvoljan, prazan označitelj koji se ne odnosi ni na što, već ga koristimo, strateški, za utvrđivanje autoriteta ili nametanje ideologije društvu. Da nije tako ne bi bilo stvarnosti i ništa ne bi bilo istina.
Zamislite stvarnost u kojoj bi sve bilo dopušteno?
Što bi bilo? Zamislite samo na trenutak da je to slučaj… ako je ono što određuje stvarnost zapravo samo pitanje moći, a ne činjenica. Zamislite da je stvarnost bila samo projekt (pojam) kojim smo obilježavali trenutne granice našeg znanja i ideološka uvjerenja.
A možemo reći da stvarnost ne možete slikati. To je koncept, plan, izum. Stoga da bi bolje razumjeli vrijednosti, snagu pojma promjenljive stvarnosti ovu sada ili neku iz povijesti svijeta ma kakva bila kreirana u danom trenutku, to nije fizički objekt koji postoji negdje u vremenu i prostoru.
Da li vam je jasno da liječnici – onkolozi i virusolozi, ili bilo kakvi liječnici i znanstvenici – se toliko ne razlikuju od srednjovjekovnih alkemičara, koji su u to vrijeme potpuno vjerovali u njihovu stvarnost, kao i pacijenti koje su liječili. A mi sad tvrdimo da znamo da to opće nije bilo stvarno, jer naša stvarnost nama je stvarna stvarnost.
Upravo se to sada događa, nova danas stvarnost potkopava i odbacuje prošlu jučer stvarnost. Ili to je kao da će se ljudi za pet stotina godina osvrtati na našu medicinsku praksu i znanstvena znanja i smijati se, kao što smo to mi činili onim srednjovjekovnim alkemičarima, zar ne?
Stoga svo prihvaćanje nove stvarnosti potvrđuje da svi i svjesno i nesvjesno već žive u novoj stvarnosti. Svaku sada materijalnu stvarnost ljudi koriste kao konstrukciju za potvrđivanje određenih službeno sankcioniranih uvjerenja. Koriste i za percepciju i poništavanje drugih uvjerenja i percepcija, manje ili više poput sustava morala. Shvaćate.
Tu umjesto da se stvari dijele na “dobre” i “zle”, sada se u novoj stvarnosti dijele na “stvarne” i “lažne”, kako su već odredili tu stvarnost za sve.
Tom određenom misijom svrha je izbrisati sve postojeće ideologije, vrijednosti, istine i sustave vjerovanja i pretvoriti sve u de facto robu kojom se može manipulirati. Možete zato jer svima uopće nisu postojeće vrijednosti niti postojale.
Jedinu stvarnu vrijednost svima dodijeljuje tržište. Kako to učiniti, brišući sve postojeće stvarnosti, vjerske, kulturne i društvene vrijednosti i sve pretvarajući u bezvrijednu robu?
Naravno, ipak se to čini u valovima jer potpuno uništenje znane stvarnost ljudi ne bi podnijeli. Odmah bi poludjeli.
Umjesto toga, dobar način je generirati puno kontradiktornih stvarnosti, ne samo suprotne ideologije, već stvarnih uzajamno isključivih stvarnosti, koje ne bi mogle istodobno postojati… zato se govori nikad se staro neće vratiti. To ljude i dalje nastavlja prilično izluđivati. Eto To uspijeva.
Pokušavamo objasniti krajnju svrhu globalno-kapitalističkog kaosa protiv znane stvarnosti.
Tim sistemom se uspijeva sve planirano, dok se mozak ljudi ne bi potpuno zatvorio i oni odustaju od pokušaja da bilo što shvate. Time bi se samo prepustili u ono što se želi da povjeruju, u bilo što. I kad taj postupak ponovljate dovoljno dugo, na kraju im više ništa ne bi značilo, jer tako im sve biva isto i potencijalno im znači isto i ono i ovo ili bilo što. U tom trenutku, u osnovi biste mogli reći ljudima sve što želite i oni bi to prihvatili, i za čas povjerovali. Više ne bi znali razliku što vide, i što napraviti. Zato jer se ljudima mozak metodički slama.
Na taj način bi velika većina globalne populacije bili automati s nesvjesnim glavama koji nisu bili u potpunosti sposobni neovisno misliti. Jer nisu imali pojma što je stvarno, a što nije, pa se samo ponovlja nesvjesno ponašanja. Ne postaje bolji model od toga za globalno hegemonističkeideološke sustave!
Ili imamo novi sadržaj u zemlji snova.
Namaste ili ugodan vam dan u… (znate vi) stvarnost.
