«Možeš izabrati da budeš bilo koji Dio Boga koji poželiš biti», Ja – Bog- sam rekao Maloj Dusi, «Ti si apsolutno Božanstvo koje doživljava Sebe. Koji vid Božanskoga sada želiš doživjeti kao Sebe?» «Želis li reći da mogu birati?» upitala je Mala Duša. A Ja sam odgovorio: «Da, Možeš izabrati da doživiš bilo koji vid Božanskoga u Sebi, kao Sebe, i kroz Sebe.» «U redu», rekla je Mala Duša, «onda izabirem Oprost. Želim doživjeti Sebe kao vid Boga koji se naziva Potpuno Opraštanje.» I, to je predstavljalo izvjesni izazov, kao što možemo i sami zamisliti. Jer nije bilo nikoga da oprosti. Sve sto sam Ja stvorio bilo je Savršenstvo i Ljubav. «Nema nikoga da oprosti?» upitala je Mala Duša pomalo s nevjericom. «Nikoga», ponovio sam Ja. «Osvrni se oko Sebe. Vidiš li bilo koju Dušu koja je manje savršena, manje čudesna od Tebe?»Na to se Mala Duša osvrnula oko Sebe i bila je iznenađena kad je vidjela da je okružena svim Dušama u raju. One su došle izdaleka, iz cijelog Kraljevstva jer su čule da Mala Duša vodi čudesni razgovor s Bogom. «Ne vidim nikoga manje savršenog od sebe!» uskliknula je Mala Duša. «Kome onda moram oprostiti?» Upravo tada istupila je iz gomile druga Duša. «Možeš Meni Oprostiti», rekla je ta Prijateljska Duša. «Sto?» upitala je Mala Duša. «Ja ću doći u Tvoj slijedeći fizički Život i učiniti nešto što ces trebati oprostiti», odgovorila je Prijateljska Duša.

«Ali, što? Što bi Ti, Biće tako Savršenog Svjetla, mogla učiniti da Ti Ja trebam to oprostiti?» željela je znati Mala Duša. «Oh», nasmiješila se Prijateljska Duša «Sigurna sam da mogu nešto smisliti». «Ali zašto bih Ti to željela učiniti?» Mala Duša nije mogla shvatiti zašto bih Biće takvog Savršenstva željelo usporiti svoju vibraciju toliko da bi mogla zaista učiniti nešto «loše». «Jednostavno», objasnila je Prijateljska Duša, «Željela bih to učiniti zato sto Te volim. Ti želiš doživjeti Sebe u Opraštanju, zar ne? Osim toga Ti si Učinila isto za Mene». «Jesam li?» upitala je Mala Duša.

«Naravno. Zar se ne sjećaš? Mi Smo bile Sve To, Ti i Ja. Mi Smo bile Gore i Dolje svega Toga, i Lijevo i Desno svega Toga. Mi Smo bile Ovdje i Ondje svega Toga, i Sada i Onda svega Toga. Mi Smo bile Veliko i Malo svega Toga, Muško i Žensko svega Toga. Dobro i Loše svega Toga. Sve smo Mi bile. Sve To. I mi smo to učinile po dogovoru, tako da Svako od Nas može doživjeti sebe kao Najveličajniji dio Boga. Jer Mi Smo shvatile da … Ako nema onoga što Ti Nisi, ono što JESI, NIJE. Ako nema `hladnoga`, ne može Ti biti `toplo`. Ako nema `tužnoga`, ne možeš biti `sretan`, bez stvari koja se zove `zlo`, ne može postojati iskustvo koje nazivaš `dobro`. Ako izabereš biti neka stvar, negdje u Tvom svemiru mora se pojaviti nešto ili netko suprotan tome, da bi Ti se To omogućilo.» Prijateljska Duša je zatim objasnila da su Ti ljudi Posebni Božji , a Ti uvjeti Božji Darovi. «Tražim samo jednu stvar zauzvrat», izjavila je Prijateljska Duša. «Traži bilo što! Bilo što!!», uzviknula je Mala Duša. Ona je sada bila uzbuđena znajući da ce moći doživjeti svaki Božanski Vid Boga. Sada je shvatila Plan. «U trenutku – kad Te udarim», rekla je Prijateljska Duša, «u trenutku kad Ti učinim najgoru stvar koju možeš zamisliti – u tom samom trenutku… sjeti se Tko Sam Ja Zapravo.» «Oh, neću zaboraviti!» obećala je Mala Duša. «Vidjet ću Te u Savršenstvu u kakvom Te sada smatram i uvijek ću se sjećati Tko Ti Jesi!» A obećanje Male Duše je obećanje koje sam Ja (Bog) dao Tebi. To je ono što se ne mijenja.

Ali, jesi li Ti Moja Mala Dušo, održala obećanje dano Drugima?» «Ne. S tugom kažem da nisam.» «Nemoj biti tužna. Budi sretna što opažaš što je istiniti i budi radosna u svojoj odluci da živiš Novu Istinu.»

 

«Jer Bog je djelo koje napreduje, a To si Ti. I ovo zapamti Zauvijek. Vidi Sebe onakvom kakvom Te Ja – Bog – vidim. Idi sada, i doživljavaj se s Drugima kao Ona koja zaista JESI. Opažaj. Opažaj. OPAŽAJ. Rekao Sam Ti – glavna razlika između Tebe i Visoko Razvijenih Bića je ta da Visoko Razvijena Bića vise opažaju. Ako želiš povećati brzinu kojom se razvijaš ( = SPOZNAJEŠ), „NASTOJ VISE OPAZATI.»
Razgovori s Bogom3, str. 249 – 251.)

U svemu je Jedna Duša, Atman, koja upravlja tobom i koja je dah tvoga života Ãtman znači svijest, duša, duh, božanskost, božanska Svijest. Možete je nazvati bilo kojim od tih izraza. Atman Tijelo – deha plus svijest – ãtman jednako je dehãtman. To znači da tijelo funkcionira zbog ãtmana, duha. Nemojte misliti da tijelo djeluje. Ako nema božanskosti u ruci, ona se sama ne može pokrenuti. To je nemoguće. Ja ne mogu govoriti bez božanskosti. Dakle, tijelo je djelotvorno, ono funkcionira i djeluje zbog ãtmana, to jest zbog duha. Je li to jasno? Deha + ãtman = dehãtman.
Jivãtman. Jìva, pojedinac, plus ãtman, duša, jest jìvãtman, individualna duša.  Ranije u riječi – dehãtman, radilo se o tijelu, sada se spominje tijelo, um, i ãtman koji zajedno čine individualnu dušu – jìvãtman. To treba biti jasno?

Treća riječ je paramãtman. Param znači uzvišen, transcendentan, vrhovni, sveprožimajuća, univerzalna Svijest. Univerzalnu Svijest se može smatrati vječnim svjedokom svega što se događa. “Pretpostavimo da nekog čovjeka muče bolovi u tijelu. On dobiva injekciju koja ga dovodi u nesvjesno stanje. Ta injekcija djeluje tako da on ne osjeća bolove, ali njegova bolest je još uvijek u tijelu. To znači da individualna duša počiva. Ona nije ničega svjesna.

Treba shvatiti da je duša vječna, niko nikada ne umire. Ali kako  tome naučiti ove oči? Što da im kažem? One ne slušaju, nemaju uši. Kako naučiti ove oči da ne jadikuju, da ne plaču, da je život vječan? Tko sam ja? To je njihova stvar. Ako imaju potrebu da plaču, one plaču.’ Ostati prirodan i opušten znači ovo: stvari se dešavaju, ti nisi djelatelj. Niti prihvaćanje, niti odbacivanje, samovolja se rastvara. Sam koncept snage volje postaje prazan i nemoćan, on jednostavno uvene; a samovažnost iščezava u ništavilu.

Komentiraj