Upanišade su daršane , nešto viđeno bazirane na ličnom iskustvu, one su dokumenti o inspiriranim učenjima individua za koje je transcendentalna Stvarnost zvana Bog bila stvarnija od svijeta kojeg su zapažali preko pet čula .
Ako želimo shvatiti Upanišade u okviru njih samih, nailazimo na izvanrednu rijetkost iskustava koje one pokušavaju opisati. Vrlo mali broj ljudskih biča je vidjelo stvarnost iz perspektive ovih izuzetnih dokumenata.
“Upanišada o “Ja” je ” satyasya satyam , “istina o istini.
Braman je nedjeljiva bit postojanja. Suština svake stvari – zemlje i sunca, i svih stvorenja, bogova i ljudskih bića, i svake moći života. Istovremeno sa ovim otkrićem došlo je još jedno: ova sjedinjena svijest je također i temelj čovjekovog sopstvenog bića, srž njegove ličnosti.
Ovaj božanski temelj Upanišade jednostavno nazivaju Atman , “Ja” ili “Jastvo-Sebstvo”; u ovom sjedinjenom stanju se vidi da je Ja jedno, isto u svakome. U svim osobama, svim stvorenjima, Ja je njihova najunutarnjija suština. I ono je identično sa Bramanom: naše pravo Ja se ne razlikuje od najviše Stvarnosti koja se naziva Bog.
Ova čudesna jednost – Atman (Ja) je Braman – centralno je otkriće Upanišada.
Njena najslavnija formulacija je jedna od mahavakji ili “velikih formula”: Tat tvam asi , “Ti si To”. Radost ovog stanja ne može se opisati. Ono se naziva ananda , čista, bezgranična, bezuslovna radost. “U spoju sa Atmanom (Ja) čovjek nije svjestan ni onoga što je unutra ni onoga što je vani; to je njegova prava forma, kada je slobodan od svih želja jer su sve njegove želje ispunjene; jer je Ja sva naša želja.” Ništa manje ne može zadovoljiti ljudsko srce.
Beskonačno – slobodno, neograničeno, puno radosti — naše je iskonsko stanje. Mi smo pali iz ovog stanja i svuda ga tražimo: svaka ljudska aktivnost je pokušaj da se ova praznina ispuni. Ali sve dok pokušavamo da je ispunimo izvan sebe, postavljamo zahtjeve životu koje život ne može ispuniti. Konačne stvari nikada ne mogu utoliti beskonačnu glad. Ništa nas ne može zadovoljiti osim ponovnog spajanja sa našim pravim ja, za koje
Upanišade kažu da je sat-čit-ananda , apsolutna stvarnost (bivstvo), čista svijest, neuslovljena radost. Ne postoje Vedski majstori, već su postojale i postoje osobe koje svjedoče vječnom duhovnom stazom objelodanjenom u vjerodostojnim vedskim spisima.
Oni koji su došli na kraj tog puta samo su nam potvrdili vjerodostojnost puta i samog cilja, ali njihove tvrdnje nikada ne nadilaze, ne proturječe, a niti su superiorne samom Učenju Veda. Među velikim religijama svijeta
Hinduizam nema poznatog osnivača; to je potpuno decentraliziran sistem bez ikakvih formalnih institucionalnih kontrola. Jedini zahtjev je prihvaćanje autoriteta Veda, ali one podrazumijevaju intenzivno individualno učestvovanje kroz predaju. Upravo zbog toga Hinduizam izbjegava centralni autoritet i delegirano učestvovanje; njegova vrijednost odolijeva testu vremena i iskustva i stoga on ne poznaje dogme, religiozni fanatizam i nikakvo ropstvo.
