Jeste li primijetili kako je naglo porastao val šireg interesa za osobno učenje? Uz nove tehnologije prirodno se širi i prostor za kreativno pa i svjesnije razumijevanje. Unatoč povećanoj buci informacija, ljudi osjećaju potrebu zastati i usmjeriti pažnju prema izvoru vlastite svjesnosti. Tada učenje prestaje biti put prema nečemu što nedostaje i postaje proces prepoznavanja onoga što nikada nije bilo izgubljeno. Poziva čovjeka da se okrene prema onome što je oduvijek prisutno, ali često ostaje neprimijećeno. Jer pravo učenje nije gomilanje novih znanja, nego postupno otpuštanje pogrešnih poistovjećenja. Važno je zadržati određenu mjeru suosjećanja prema samome sebi, okolnostima i razumjeti koncept vrlina strpljenje, opraštanje ili zdrav život. Zato kada kažemo “razumijem te”, to često znači da suosjećamo s nekim ili prihvaćamo njegovu perspektivu.
Da li ono što si razumio to trebaš i živjeti, ili je u pitanju, ne možeš živjeti ono što ne razumiješ. Malo se o ovome raspravlja jer upravo zbog nerazumijevanja nekih informacija, sadržaja i koncepata ne stječemo razlikovanje stvarnog od nestvarnog ni šire viđenje datih dimenzija ni Istinu (apsolutne vrijednosti). Jasnim razumijevanjem se uklanja sve ono što privremeno skriva i zaklanja vidjeti stvari kakve jesu. Ako netko živi u skladu s onim što razumije u to vjeruje to su onda njegove životne vrijednosti. To daje dosljednost između onoga što osoba misli, govori i radi, oslobođena potrebe za glumom ili ugađanjem tuđim očekivanjima. Ako toga nema ispoljava se nemir, nezadovoljstvo i kolebanje. Opće, teorijsko ili intelektualno razumijevanje sadrži sposobnost tumačenja i kasnog sagledavanje nekog sadržaja, pojma kao i stav tolerancije i uvažavanje različitosti. Predstavlja stanje svijesti ili sposobnost dubljeg uvida u kojem se povezuju uzroci, posljedice i kontekst. Većina ljudskih problema stvara međusobno nerazumijevanje.
Razumjeti pažljivo znači shvatiti smisao, bit ili značenje nečega. To je kognitivni proces, nadilazi puko pamćenje ili prihvaćanje informacija. Međutim, stvarna promjena i napredak događaju se tek kada to znanje primijenimo u svakodnevnim situacijama. Ponekad je potrebno izazovno uskladiti svoje spoznaje sa očitim mogućnostima, emocijama ili vanjskim iskustvima.
Razviti sposobnost logičkog povezivanja činjenica i shvaćanja apstraktnih koncepata. No tu je bitan aspekt na kojem i na kakvom nivou osoba razumijeva. Kako sve dolazi iz iste esencije/izvora koja se u ovom slučaju naziva svijest, može se različito manifestirati. Nije strašno priznati ako se nešto ne razumije. Primjerice, učiti s razumijevanjem znači znati primijeniti formulu šireg razlikovanja, a ne samo napamet reproducirati tekst.
Razumijevanje kod svijet materijalno orijentirane osobe se razlikuje od osobe svijesti jedinstva. Nedualno osviještena osoba ne koristi intelektualno znanje, već izravan, proživljeni uvid da ne postoji odvojeni “ja”. To znači prepoznavanje da su promatrač i promatrano jedno te isto. Ključne karakteristike ovog razumijevanja su utihnut ego i ja osobnost. Osoba razumije da misli i osjećaji nisu osobni, već se jednostavno događaju unutar iste cjeline. Nema osjećaja odvojenosti od ičega, prihvaća ono što jest jer nema unutarnji otpor prema životu. Iskustva se ne dijele na “dobra” i “loša”, već se doživljavaju slobodno, bez potrebe za negiranjem, kontrolom, sudom, reakcijom.
Razumijevanje bitiše na samom postojanju i svjesnosti, a ne na mentalnom analiziranju stvarnosti. Izravno iskustvo je nad konceptima prepoznaje se da iskustvo i onaj koji ga doživljava nisu dvije zasebne stvarnosti. Ono što se traži izvana počinje se prepoznavati kao nešto što je oduvijek bilo ovdje – tiha prisutnost koja prethodi svakoj misli, svakom osjećaju, svakom iskustvu i razumije. Zato jer tu djeluje svjesna empatija, suosjećanje i ljudske vrijednosti bez identifikacije sebičnih ego poriva. U ovom modelu ili teoriji, prostor i vrijeme nisu apsolutni, oni su više poput alata koje um koristi za smisao razumjeti iskustva. Za uvid u temu dobar je primjer kako razumjeti nedokučivo beskonačno božanstvo, tako što su stvoreni simboli, oblici, likovi, imena, nazivi. Jer je teško razumjeti prostor, mjesto gdje nema uma. Kad nema uma, kako se onda može izraziti to ‘bez uma’ i kako to itko može razumjeti? Zato je potrebno malo uma da shvatite, doživite i nešto izrazite.
Bez-um, beskonačna svijest koristi taj mali djelić uma da se izrazi u materijalnom, iluzornom svijetu.
Dakle, da izrazimo ono neizrecivo, taj mali um je u glavi. Mudrost je izvan uma, ali je treba izraziti s trunkom svjesnog uma.
