Blaženstvo mudroga čovjeka koji drži pod nadzorom svoja osjetila neusporedivo je veće od užitaka kralja koji upravlja kraljevstvom. Inteligencija prvoga postaje sve jasnija jer je prestala njegova zelja za osjetilnom ugodom. Zelje nestaju u potpunosti tek kada se ugleda najviša istina. Mudrom je duh poslušni sluga, dobar savjetnik, sposoban zapovjednik osjetila, ugodna žena, otac zaštitnik i pouzdan prijatelj. Tako ga sam duh prinuđuje na dobra djela Istinu vidi onaj tko vidi da je nedvojna svijest koja nastanjuje sva bića, svemoguća i sveprisutna.
O Rama, oni koji su utemeljeni u stanju oslobođenja, kako je objašnjeno u vedskim spisima, sigurno prelaze ovaj ocean svjetovne pojavnosti kako njihova svijest raste prema sebstvu. Ali oni koji su uhvaćeni u mrežu rasprava, koje samo stvara-ju patnju i zbrku, proigravaju svoje najveće dobro. Cak i u slučaju staze pokazane u spisima, samo izravno iskustvo vodi čovjeka najsigurnijim putem do vrhunskoga cilja.
Doista, cista je svijest ta koja podržava nečiste zamisli o “ja jesam”.
Zaigrana kakva već jest, cak i ne odričući se svoje naravi kao svijesti, doživljava iskrivljeni odraz sebe u sebi. lako je taj iskrivljen odraz doista nezbiljski, osjećaj ega (ja jesam) vjeruje da je zbiljski i biva zaveden. Što drugo ostaje od pohlepna čovjeka osim šake pepela?
Ali onaj tko gleda na svijet kao na nešto sto nije vrjednije od vlati trave, nikada ne dolazi na dohvat patnje. Onoga tko je potpuno spoznao beskonačno, štite božanstva. Onaj tko je kreposnim životom stekao dobar ugled, dobiva sve što nije do tada dobio i oslobođen je nesreće.
Samo onaj može biti smatran ljudskim bičem tko se nezadovoljan svojim vrlinama predaje učenju koje je čuo i tko teži stazi istine. Drugi su životinje pod ljudskom maskom. U svemu onome sto se može uživati već se uživalo, sve ono što se mora vidjeti, već je viđeno. Što je onda u ovom svijetu novo, što bi mudar čovjek trebao tražiti? Zato bi čovjek trebao biti predan obavljanju svoje dužnosti, kako to nalazu sveci, napustivši svaku zelju za ugodom. Pridržavajući se zapovijedi vedskih spisa, čovjek treba strpljivo čekati savršenu zrelost koja dolazi u svoje pravo vrijeme. Spriječi negativne sklonosti proučavajući ovaj vedski spis oslobođenja.
Postojano istražuj prirodu istine, znajući da “ovo nije ništa drugo nego odraz”. Nemoj da te vode drugi. Samo su životinje vođene od drugih. Probudi se iz drijemeža neznanja. Probudi se i tezi prestanku starenja i smrti. Bogatstvo je majka zla.
Osjetilna ugoda izvor je boli. Nesreća je najbolja sreća. Ako te se svi odreknu, to je pobjeda. Život, čast i plemenite kvalitete cvjetaju i donose ostvarenje onome čije je vladanje i ponašanje dobro i prijazno, koji je predan osami i koji ne čezne za ugodama svijeta što vode u patnju
O Rama, svako se revno nastojanje uvijek okruni ostvarenjem. Zato ne odbacuj ispravno nastojanje. Izvaži vrijednost krajnjega rezultata i sigurno ćeš otkriti da jedino samospoznaja može potpuno uništiti svaku bol i ugodu. Zato revno nastojanje valja usmjeriti jedino prema samospoznaji. Oslobodi se svih zamisli o predmetnosti koju je u tebi stvorila zelja traganja za ugodom.
Postoji li ikakva sreća koja nije onečišćena nesrećom? Tako sam ti objasnio na mnogo načina osnovnu nezbilju svijeta kao objekta opažanja.
Svijet nije ništa drugo već čisti prostor svijesti.
Kada u skladu sa svojom vlastitom prirodom otvara i zatvara oči, nastaje ono sto je znano kao stvaranje i rastvaranje univerzuma. Neispravnom razumijevanju, “ja” (ahamkara) izgleda kao nečista zamisao u beskonačnoj svijesti.
No kada se “ja” pravilno razumije, njegovo se značenje doživljava kao beskonačna svijest. Kada se ova istina otkrije čovjeku čistoga duha, njegovo se neznanje odjednom rasprši. Drugi se drže svoje vlastite neistinite zamisli, kao sto se dijete drzi zamisli o postojanju utvare. Kada čovjek spozna lažnost “ja” kao odvojenog entiteta, kako može vjerovati u druge zamisli (kao sto su nebo, pakao itd.) koje su vezane uz njega? Čežnja za nebom, cak i oslobođenjem, javlja se u čovjekovu srcu samo tako dugo dok se doživljava “ja” kao entitet. Dok traje “ja”, u životu postoji jedino nesreća.
Čovjek se “ja” zamisli može osloboditi samo samospoznajom. Međutim, visi oblik “ja”, proširen do neograničenosti, koji stvara osjećaj “ja sam jedno s čitavim univerzumom, ne postoji ništa osim mene”, spoznaja je prosvijetljene osobe. Druga je vrsta “ja” čovjekov osjećaj da je “ja” krajnje fino i atomske strukture i stoga različito i neovisno o svemu u ovom univerzumu. Tome se također ne može prigovoriti jer vodi do oslobođenja. No ranije opisano “ja” predstavlja čovjeka čije se sebstvo poistovjećuje s tijelom i mora se odlučno odbaciti. Postojanim njegovanjem višeg oblika “ja”, niži oblik nestaje. Samospoznat se čovjek tada može baviti svakojakim djelovanjem ili ostati u osami. On nikako ne propada.
O Rama, istinu vidi onaj koji vidi tijelo kao proizvod pogrešna razumijevanja i kao izvor nesreće, i onaj tko zna da tijelo nije sebstvo.
Istinu vidi onaj koji vidi da se u ovom tijelu ugoda i bol doživljavaju zbog prolaznosti vremena i okolnosti u kojima je ono smješteno i da oni ne utječu na njega koji je sebstvo.
Istinu vidi onaj tko vidi da je on sam sveprisutna beskonačna svijest koja u sebi sadrži sve sto se događa u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu.
Istinu vidi onaj tko zna da sebstvo, koje je fino kao milijunti dio vrha vlasi podijeljeno milijun puta, prožima sve.
Istinu vidi onaj tko vidi da nema nikakve podvojenosti između sebstva i ostalog i da jedno beskonačno svjetlo svijesti postoji kao jedina zbilja. Istinu vidi onaj tko vidi da je nedvojna svijest koja nastanjuje sva bića, svemoguća i sveprisutna.
Istinu vidi onaj tko nije zaveden razmišljanjem da je on tijelo koje je podložno bolesti, strahu, nemiru, starosti i smrti. Istinu vidi onaj tko vidi sve predmete nanizane u sebstvu kao bisere nanizane o niti i tko zna “ja nisam duh”.
Istinu vidi onaj tko vidi da je ovo sve brahman, a ne “ja” ni “drugi”. Istinu vidi onaj tko vidi sva bića u tri svijeta kao svoju vlastitu obitelj, dostojnu njegove naklonosti i zaštite. Istinu vidi onaj tko zna da postoji jedino sebstvo i da objektivnost nije zbilja.
Ni pod ikakvim utjecajem nije onaj tko zna da su ugoda, bol, rođenje, smrt itd. samo izrazi sebstva. Čvrsto je utemeljen u istini onaj tko osjeća “sto bih trebao postići, čega bih se trebao odreci, kada je sve ovo samo sebstvo . Pozdravi ostvarenom staništu najviše plemenitosti, onom tko je ispunjen vrhunskom spoznajom da je cijeli univerzum doista brahman, koji ostaje bez promjene tijekom cijele prividne kreacije, postojanja i rastvaranja univerzuma.