Istočnjaćke su religije jos davno rijesile pitanje Apsoluta i Beskonačnosti.
U upanishadama pise: Sva bica nastaju iz Blaženstva, sva bica obitavaju u Blazenstvu i sva se bica vracaju u Blaženstvo.
Beskonačno je ovo, Beskonačno je ono.
Kada iz Beskonačnog Beskonačno oduzmeš, Beskonačno jednako Beskonačnim ostaje. Apsolut je kao more u koje se ulijeva rijeka. Ako nešto ograniceno postane Beskonačno, Beskonacnost jednako Beskonačna i dalje ostaje. To znaći da ne nastaju dvije Beskonacnosti. Nego je oduvijek bila samo Jedna Beskonacnost.
O tome govore sve mistične škole svijeta.
” Kažem ti, prijatelju, da trazeci po svijetu nije moguce upoznati, vidjeti ili dostići drugi kraj svijeta, gdje nema rodjenja, starosti, umiranja, nestajanja i ponovno rođenja. Ali u isto vrijeme, ne tvrdim da je dokrajćiti patnju a da se ne dosegne kraj svijeta, nego ukazujem na to da je upravo u ovom tijelu, čiji je uzrast ograničen, sa njegovom moći opažanja i razuma, sadržan svijet, nastanak svijeta, okončanje svijeta i put koji vodi do okončanju svijeta.” Buda, AN 4.45
Malo njih spozna da je svjetovna pojavnost koju vide u samom sebi iluzija i da ona nije ništa drugo nego jedna beskonačna svijest koja je jedina vječna istina. Zbog ove svijesti svijet se pojavljuje u jivi i nastaje jiva za jivom, do beskonačnostii. Kada čovjek doživi istinu /Jedno/, oslobađa se iluzije. Istodobno se čovjekova želja za ugodom smanjuje, to je samo dokaz mudrosti. Slika vrča s nektarom nije nektar, niti je slika plamena vatra, a slika žene nije žena.
Mudre su riječi samo riječi, a ne mudrost, ako nisu potkrijepljene odmakom, odsutnošću želje i ljutnje. Kada sjeme neznanja i iluzije ponovno pocne klijati, prva se pojavljuje misao “ja jesam”. Tada covjek opaza misaone oblike u duhu u stanju sanjanja. U to vrijeme nedjelovanja osjetilnih organa unutarnja osjetila funkcioniraju i nastaje unutarnje opazanje. To je stanje sanjanja. Kada zivotna snaga ponovno pobudi osjetilne organe, nastaje bundost. Aspirant samo na kratko može baciti pogled na Apsolut kroz formu Božanske Osobe, koja je najviša manifestacija/izraz Beskonačnosti
I katkada je osjećaj beskonačnosti tako snažan da se gubi osjećaj tijela ili materije u beskonačnoj, neograničenoj svijesti, vječnom, nepromjenljivom kontinuumu svijesti. Dok se um se u neprekinutom toku usmjerava prema Najvišem Cilju. Ovakav ideacijski tok širi um iz konačnosti u beskonačnost i stapa ga s Najvišom Sviješću. Možemo reći da se čitav svemir nalazi skriven u svakom od svojih dijelova
a svaka točka u svemiru njegovo je središte, pa je svemir poput višedimenzionale mreže dragulja, od kojih svaki do beskonačnosti
odražava sve druge.
Buda ne poziva na oslanjanje na samog sebe, nego na svoj osjećaj Božanskog unutar sebe, na svjetlost, koji svaki pojedinac osjeti u nekoj mjeri, a napredni učenici u velikoj. To je identično onome kada Isus govori učenicima kada On ode, da će im poslati Branitelja Istine, koji će ih svemu podučavati. Tako je i Buda “probudio” Branitelja Istine, Svjetlost, u svojim učenicima i kaže im da slijede samo To, a ništa izvan toga.
Kao što Pavao kaže;
Zakon je onemoćao i nema ga smisla slušati ili slijediti, treba pronači Boga, treba se ispuniti Duhom i Njega slijediti, odnosno u tom kontekstu slijediti Sebe.
Bit Njhovih poruka je identična. Isus kaže da ništa ne čini osim onoga što mu Otac kaže, ako isto tako Buda ne radi ništa osim onoga što mu Otac kaže, tada su Njihovi putevi jednaki, iako se razlikuju po formi, nazivima, mjestu, vremenu i drugim nebitnim okolnostima..
Svjetlost je ista!
U procesu samospoznaje nisu važne konkretne stvari, nego širenje svijesti našega životnog iskustva kako bismo postali sveobuhvatni i sve prihvatili.
Sva Svijest unutar postojanja je svijest svih događanja iz beskonačnosti u beskonačnost i odnosi se na pojedinca i njegova događanja kroz koja je podvrgnut istini.
Cijeli svemir, u blagom sjaju svjetluca u beskonačnosti svih bića, kao grad koji se noću vidi izdaleka. Zasljepljujuće svjetlo . Božanski zraci u svim se smjerovima izlijevaju iz vječnog izvora stvarajući galaksije preobražene neopisivim aurama. Sve se stvaralačke zrake uvijek iznova zgušnjavaju u sazviježđa da bi se opet rastopile u moru prozirnog plamena. Milijarde svjetova ritmički prelaze u taj prozirni sjaj.
Jednota sve obuhvaća i sve prihvaća.
Išvara Pranidhana – Je istinska težnja da se cijelim bićem – mišlju, tijelom, riječju i djelom posvetimo nečem uzvišenom; da iz sebe iskorijenimo sve sitne slabosti i da se usmjerimo ka najvišem cilju: besmrtnosti u beskonačnosti .
