Skip to main content

Svijet je kotač, sanasar (samsara). Sansar znači kotač koji se stalno okreće. Čovjek nosi u sebi sjeme svoje bijede ili blaženstva. Što god nam se događa, događa se zbog nas. Svako od nas nosi svoje nebo u sebi. Izgovori za nezadovoljstvo nisu u vanjskom svijetu, i zato se čovjek mnoge živote kreće istim putem, istim začaranim krugom.

Iskočiti iz kruga zavaravanja, iluzija može se samo svjesnošću. U Upanishadama je rečeno: «Svako je poput pauka koji nosi svoju mrežu u sebi”. To se mora potpuno razumjeti, što je dublje moguće jer o tome će ovisiti mnoge stvari, čitava naša transformacija..

Priča

U vrijeme kad je Budha bio prosvijetljen išao je iz sela u selo i bilo je vruće, bilo je ljeto. Prošao je kraj obale, a obala rijeke je bila vlažna, pijesak je bio mokar i on je ostavio u pijesku otiske svojih stopala.

U to vrijeme se dogodilo da je poznati veliki astrolog završio svoje studije u Kashi, mjestu hindu učenja i znanja i vraćao se kući. Završio je svoje studije i postao je savršen u predviđanju. Dok se vraćao kući, ugledao je otiske stopala u pijesku – i nije mogao vjerovati što je ugledao, jer u njegovim svetim knjigama govorilo se o tim otiscima stopala, velikog vladara koji vlada cijelim svijetom. Zapitao se, «Zašto bi jedan car, chakravartin, koji vlada cijelim svijetom, došao jednog tako vrućeg dana u jedno malo i siromašno selo? I zašto bi hodao bos po pijesku?» U pijesku su bili svi ti znakovi. Stoga je pomislio: «Ili je cijeli moj nauk pogrešan – izgleda da je taj čovjek prosjak, a moj nauk kaže da je car, najveći car na svijetu – zato, ili je moj nauk pogrešan ili ću morati pronaći tog čovjeka».

I tako je slijedio otiske stopala. Budha je sijedio pod drvetom. Došao je do Budhe – i gledajući ga, bio je zbunjeniji nego ikad prije. Izgledao je kao car a bio je prosjak. Čitavo njego biće bilo je poput cara.

I onda ga je zamolio: « molim te razjasni moju zbunjenost – zbunio si me. Bio sam u Kashiju petnaest godina života potrošio sam na učeći znanost predviđanja I sada kada sam završio, dobio diplomu, ti se me potpuno zbunio. Reci mi samo jedno: jesli li ti prosjak ili chakravartin, veliki vladar koji vlada cijelim svijetom? O tome će odgovoru ovisiti cijeli moj život. Ako kažeš da si prosjak bacit ću svoje svete knjige koje nosim sa sobom. Ili ako si chakravartin onda mi to reci».

Budha je otvorio oči i rekao: « Tvoja je zbunjenost prirodna – ali slučajno si došao do čovjeka koji je jedan u deset tisuća. O ostalih devet tisuća devetsto devedeset i devet tvoje bi svete knjige bile u pravu, samo o jednom čovjeku one će biti u krivu. Ali više se nećeš sa tim susresti, stoga nemoj brinuti, i nemoj baciti svoje svete knjige u rijeku. Gotovo je nemoguće da opet sretneš takvog čovjeka.»

Astrolog je upitao.

Budha je odgovorio: «Tako što sam pažljiv. Ne činim ponovo iste greške, ne ponavljam iste obrasce. Postao sam čovjek više nisam stroj. Ne možeš me predvidjeti, sljedeći trenutak je nepoznat – ne samo tebi nego i meni». Svjesno biće se kreće iz poznatog u nepoznato. Nesvjesno biće se kreće iz poznatog u poznato – kreće se u krug.

Tog momenta astrolog je shvatio, transformacija je odmah usljedila, odbacio je um, predviđanje, računanje, prošlost, ponavljanje, kalkuliranje.

Svi imamo sjeme probuđenja u sebi, sjeme koje tek treba proklijati. No ono što koči procvat je mehanizam ponavljanja, nesvjesnost i tamas uma. Struktura uma je ponavljanje, akumulacija poznatog. Mi nismo um, um nije nikad originalan. Um se kreće unutar kruga poznatog, a to je mrtva energija. Dok je svjesnost, bog ljubav nepoznato zato jer je to cjelina, živost, ljepota.

Kretanje od poznatog ka poznatom je um.
Kretanje od poznatog ka nepoznatom je svijest.
Kretanje od nepoznatog ka nepoznatom je nadsvijest.
Kretanjem od nepoznatog ka nepoznatom postajete svetac.

Ukoliko to ne shvatite i ne izađete iz toga stalno ćete se vrtjeti u istom obrascu. Zato hindus kaže: « Bože kad će doći trenutak u kojem ćemo biti slobodni od kotača života i smrt?» Zašto ga zovu kotačem? – zbog ponavljanja, kotač se okreče i ponavlja samog sebe. Ista žica dolazi stalno na vrh.. Ne postoji ništa što se više ponavlja od kotača.
Kako se osloboditi kotača?. Kako se pomaknuti u novo? Kako se riješiti tog ponavljanja? Kako izaći iz smrti i iz ovog života? – jer ovaj život nije ništa drugo nego odgođena smrt, postupna smrt.

Um je kotač života i smrti.

Prvo moramo toga postati svjesni. Drugi korak je biti oprezan kad um ponovo krene u rutinu.
Kad god naiđete na neku ne-harmoniju, nesreću, frustraciju pogledajte u sebe. Uzrok je u vama.

Vrhovno nepoznato je ono što religiozni ljudi zovu Bog. Sve kulminira u ovdje i sada,. U ovdje – sada živi cjelina.

Kad god se osjećate ushićeno pogledajte u sebe. Uzrok je u vama. Ako tražite izvana, naći ćete lažni uzrok, koji nije stvaran uzrok nego projekcija. Svi imamo svoj projektor u sebi – radosti, nesreće, raja i pakla. Um stalno nešto projicira. Svjesnost je pojava ogromna poput oceana ona je u nama i izvan nas. Budite oprezni i unosite nove pojave koje prije nisu bile prisutne kako bi svjesno pratili nalet starih energija ponavljanja. Shvatite kad ulazite u stari isti obrazac ponavljanja. Sama pozornost će se mijenjati. Navici je potrebno nesvjesno da bi se ponavljala. Jedini način da naviku odbacite bez svjesnosti je stvaranje nove navike, zamjena možete jednu naviku zamijeniti drugom, jednu formu drugom, jednu igru drugom ali obrazac ostaje isti.

Pazite na ono u vama što vas može omesti da nanovo padate u nesvjesne okretaje. Kad svjesnost u vas izlazi navika, van kotača ste, i navika propada. «u čemu je tajna? Kako si postao nepredvidljiv».

Komentiraj