Ljudi misle da treba činiti nekakav napor za biti svjestan. Ne, nije potrebno da vršite nikakav napor za svjesnost; to će samo slijediti kao sjenka. Ako ste nevezani i prirodni, svijest bude će doći. Ne činite ništa, jer bivajući nevezanim i prirodnim automatski procvjeta u bivanje svjesnim. Ili, ako ste svjesni, onda ćete postati nevezani i prirodni. Oni oboje idu zajedno. Ali ako nastojite i pokušate oboje, onda ćete stvoriti konflikt. Nije potrebno da nastojite za oboje zajedno. Kada ne postoji konflikt um stvara konflikt, jer um ne može postojati a da nije u sukobu.
Mudraci savjetuju: budite nevezani i prirodni? To znači: ne ulažite napor. Upravo budite što god jeste. Ako ste nesvjesni, onda budite nesvjesni jer to je ono što vi jeste u vašem nevezanom i prirodnom stanju. Ako ulažete neki trud, onda kako možete biti nevezani i prirodni? Jednostavno se opustite, i prihvatite kakav god da je slučaj, i prihvatite također svoje prihvaćanje. Vrijeme će proći prije nego što se stvari zasnuju. Ono zanimljivo je što u tom nekom prelaznom periodu, vi još niste svjesni da se sklad stvara. I onda kad se sve posloži kad se sve sredi sve biva prirodno, teče. Tada spontano a i neočekivano, jednog jutra shvatit ćete da ste svjesni.
Da se bude svjestan, različit je tip procesa. Tako, ako radite kroz svjesnost – a obje prakse su različite, one započinju s različitih stanovišta – onda ne mislite o tome da budete nevezani i prirodni. Vi jednostavno odrađujete to kroz svoj volju da budete svjesni… To traži dugo vrijeme… da svijest postane prirodna i da nikakav trud nije potreban. Dok ne dođe do ove točke, gdje nikakav napor nije potreban, svijest još nije postignuta. Kad možete zaboraviti na sve napore i jednostavno biti svjesni, samo onda se to dostiže. Onda paralelno, otkrit ćete pojavu nevezanosti i prirodnosti. Ove (pojave) dolaze zajedno. Uvijek se događa zajedno. One su dva aspekta iste pojave, ali ih vi ne možete ostvariti zajedno.
Primjer imamo, kao da se čovjek penje na planinu, ima mnogo putova; sve dosežu do vrha, sve se završavaju na vrhu. Ali vi ne možete hodati na dvije staze istovremeno. Ako pokušate, nikada nećete stići do vrha, a ljudi upravo to rade. Kada se stigne jednom stazom do vrha, otkriva se da se sve staze završavaju na vrhu.
»Budi ono što jesi.« Ne treba, čak ni duhovni napor… jer to je također dio ega. Upitajte se :Tko se pokušava unaprijediti? Tko pokušava postići prosvjetljenje? Tko je to u vama? Opet je to isti ego. Isti ego koji je pokušavao postići status prvog u politici ili ministar zemlje, sada pokušava postići budinstvo.
Sam Buddha je prosvjetljenje nazivao »posljednja noćna mora«. Prosvjetljenje, posljednja noćna mora, jer je to opet san… Ne samo da je san nego je i noćna mora, jer patite kroz to. Najviše gledište ili stav je „Budi ono što jesi“. Ako možete razumjeti to, onda nije potrebna nikakva vrsta napora. Jednostavno se opustite i budite, a sve slijedi samo od sebe. Čovjek jednostavno treba biti ne-djelujući, da sjedi smireno, a sve u prirodi, kreaciji i duhu ionako dolazi i odlazi samo od sebe.
Ovdje u ovom kontekstu nije riječ o nekom obliku suzdržavanja, ugušivanja, na što je um odmah spreman reagirati ili uzvratiti konceptom svoje prirode. Nikada nitko nije postigao (budnost ili prosvjetljenje) kroz to. Ali svuda lažni novčići postoje. Put da se bude prirodan vrlo je jednostavan, ali većini izgleda težak jer ego želi uvijek nešto za sukob, suprotnost, negaciju, kako bi bio izazvan, jer to mu je hrana. Ego postoji kroz konstantno divljenje, izazivanje, osporavanje. Ako je nešto apsolutno jednostavno, ego pada dole. Ako nemate što raditi izuzev da sjedite smireno i pustite stvari da postoje, i da se kreću gdje se one kreću, nema aktivnosti s vaše strane, kada i kako će onda ego postojati? Ne postoji mogućnost.
U bivanju nevezanim i prirodnim, čitav ego se ruši. On iščezava jer njemu treba neprekidna aktivnost. Ego je sličan vožnji bicikla; morate stalno okretati pedale. Ako prestanete on će ići nekoliko metara zbog ranijeg zamaha, ali on mora pasti. Bicikli i vozač će pasti. Čak i ako okrećete pedale vrlo lagano, vi ćete pasti. Ona traži određeno neprekidno napajanje energijom. Ego – morate ga neprekidno ‘hraniti’; ovaj izazov, onaj izazov, ova aktivnost, ona reakcija – nešto se mora postići – uvijek nešto u budućnosti.
Ego postoji u aktivnosti. Zbog toga jednostavna stvar za ego izgleda teška, a teška stvar izgleda jednostavna. Možete kod sebe primijetiti ako vam se preporuča neka praksa i kaže da je vrlo naporna, odmah ćete biti spremni nju slijediti. Ako vam se kaže da je vrlo jednostavna, tako je jednostavna da ne treba učiniti ni jedan jedini korak, tako jednostavna da ne treba nigdje ići, samo da sjedite u svojoj kući i to će imati svrhu, tada vam to neće biti zanimljivo. Zato nije moguće potisnuti dio svog bića pomoću drugog djela? Savki vid potiskivanja je pretvaranje, licemjerje. Zato ni jedan mudrac koji zna, koji je prosvijetljen nikada nije preporučivao gušenje, uzdržavanje. Međutim oni su savjetovali nešto što može izgledati kao uzdržavanje ljudima koji ne znaju, stoga treba objasniti razliku, koja je vrlo suptilna. Stvar je u tome da za svaku tehniku, savjet, učenje o samospoznaji mudraci su učili o postu, učili o brahmacharyi, celibatu, ali nisu podučavali suzdržavanje, uzdržanost. U svemu i oko svega su rekli: nastavite postiti, ali oni su u tome upozoravali da se tu radi ne o potiskivanju već su rekli: »Promatraj to. Promatraj svoju glad.« Ne činite ništa, bilo da hranite tijelo ili da gušite glad. Jednostavno promatrajte. Nikakva aktivnost nije potrebna s vaše strane, a potiskivanje je jedna aktivnost. Potiskivanje označuje da je nešto ovdje, a vi ne gledate u to i pretvarate se kao da nije ovdje. Često činite nešto, ponavljate, ili mantrate i tako opet um angažirate, slušate svoj vlastiti glas. Ako ste zauzeti duboko u umu, onda glad ili neki poriv ne može prodrti i ne može privući vašu pažnju sebi. Potiskivanje znači skretanje vašeg uma od realnosti vašeg postojanja. Osoba koja ovo razumije postit će i neće vršiti nikakvu aktivnost u umu. Ona će promatrati i posvetit će svu pažnju gladi. Onda se javlja vrlo, vrlo lijepa pojava; ako ukazujete pažnju gladi, ona iščezava. Bez ikakve hrane, ona iščezava. Zašto? Što se događa u ukazivanju pažnje gladi, ili bilo kojoj um-čula pojavi? Kada se neka želja probudi, čovjek jednostavno ukazuje potpunu pažnju njoj, ne kazujući ovo je dobro ili loše, ne kazujući ovo je zlo, ne kazujući da je provokacija . Ne – bez ikakvog suda; svi koncepti pripadaju umu, a svjedočenje nije od uma. Kada u gladi, čovjek promatra glad, suradnja ne postoji.
Dobro, loše – sve razlike pripadaju umu, a svjedočenje je nepodijeljeno, jedno. Ono nije ni dobro ni loše, ono jednostavno jeste. Kad čovjek ukazuje pažnju gladi, ili nekoj čulnoj želji, totalnu pažnju – a totalna pažnja je jedna takva energija, to je vatra – glad jednostavno izgori. Što se događa ? Kakav je mehanizam unutra? Vi osjećate glad. U stvari, nikada niste bili gladni. Tijelo je bilo gladno, vi nikada niste bili gladni, ali ste se poistovjetili s tijelom: »Ja sam tijelo«. Zbog toga osjećate kao da ste vi gladni. Kada ukažete pažnju gladi distanca se stvara, identitet, ličnost se slama.. Više niste tijelo; tijelo je gladno, a vi ste promatrač. Odjednom nastaje u vama blažena sloboda: »Ja nisam tijelo, nikada nisam bio tijelo. Tijelo je gladno; ja nisam gladan.« Most je srušen – vi ste odvojeni. Kada procjep postoji i vi ste postali svjedok, onda tijelo živi i traje kroz vašu suradnju. Tijelo ne može živjeti bez vaše suradnje. To je ono što se događa kada tijelo umre: tijelo je apsolutno isto, samo vaša suradnja više ne postoji. Vi ste otišli van kuće, zbog toga je tijelo mrtvo.
Spomenimo i pojam brahmacharye. Riječ je izvedena iz korjena brahma. Riječ brahmacharya označava da ste vi uspjeli postići, došli ste do saznanja da ste brahma, najveće, Božansko – vi ste sam Bog. Kada čovjek počne osjećati ovo, da je on sam Bog onda postoji pravi celibat. Jer onda nema problema. A što se događa, što je čudesno… kada ste vi razdvojeni, kada je most srušen, niste poistovjećeni s tijelom, vi ne kažete: »Ja sam tijelo.
« Vi kažete: »Ja sam u tijelu, ali nisam tijelo.« Ja živim u ovoj kući, ali nisam kuća. Ja sam u ovoj odjeći, ali odjeća nije ja.« Identifikacija više ne postoji . Kada ste došli do ovog postignuća – kažemo postignuća, jer intelektualno vi već to znate, to nije poenta; vi niste realizirali to. Kada budete svjesni u dubokoj pažnji prema gladi, ili nekoj čulnosti, ili bilo čemu – vi shvatite, i odjednom most iščezava između tijela i otjelovljene duše. Bivanje nevezanim i prirodnim daje vam spontanu svjesnost.
