Jedino za svjesnost možemo reći da jest, a nikako za njezine preobrazbe. Uzmi kao primjer ideju “ja sam rođen”. Ti je možeš smatrati istinitom. Ali ona to nije. Nikada se nisi rodio i nikada nećeš umrijeti.
Umrijet će ideja o rođenju i smrti, a ne ti. Poistovjećujući se s njom, postaješ smrtan. Kao što u kinu sve nastaje iz svjetlosti, tako i sav golemi svijet nastaje iz svjesnosti. Pogledaj pobliže i vidjet ćeš da sva imena i likovi nisu ništa drugo do prolazni valovi na oceanu svjesnosti.
U beskraju svjesnosti pojavljuje se svjetlost, sićušna točka koja se brzo pokreće iscrtavajući likove, misli, osjećaje, koncepte i ideje, kao olovka koja piše po papiru. A tinta koja ostavlja trag jest pamćenje. Ti si ta sićušna točka čijim se kretanjem svijet uvijek iznova stvara.
No nitko ne može drugome zajamčiti vodstvo, donijeti mu svjetlost. Samo vi osobno to možete učiniti, ali u tome morate biti potpuno sami.
U istini, Njegova je svjetlost nedjeljiva.
Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj duh je vječan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, čija svjetlost nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.
Prestani se pokretati i više neće biti svijeta. Pogledaj u sebe i shvatit ćeš da je ta točka svjetlosti odraz beskrajne svjetlosti u tijelu i da se izražava u osjećaju “ja jesam”. Postoji jedino svjetlost, sve se drugo samo pojavljuje.
Nisargadatta Maharaj
Postoji svjetlo koje sjaji nad svim stvarima na Zemlji, nad svima nama, nad nebom, nad najvišim nebesima. To je svjetlo koje sjaji u našim srcima.
Chandogya Upanishad 3.13.7
