Ako ste nepokolebljivo iskreni prema sebi, a ujedno se bavite sobom i pratite razne duhovne pravce odmah ćete doći do neizbježne istine da samo želite bolje „životno iskustvo“. Težite slobodi od patnje, statusu, trajnom miru i radostima ugodnog života. Ipak vam je važnije pobrinuti se za sebe, svoje iluzorno osobno „ja”. Onda kada se po zna koji put suočite sa mudračevim riječima, “Prosvjetljenje je smrt”, to vam zazvoni u glavi, jer što god mislili ipak to znači potpuna, beskompromisna smrt iluzornog “ja” koje misli da je zasebna cjelina i želi stvari za sebe.
Pitanje uvijek negdje lebdi a što “Vi” to želite. Naročito kad se čudite nekom tko je stabilne svijesti i pitate se kako takav koji zna uzmimo tajnu buđenja ponaša se obično kao da nije ništa postigao. Zna biti i čudan i u svemu prilagodljiv, a često ima neočekivana ponašanja pa i za osudu.
U raznim praksama i radu, sebe ili ne sebe postoje više faza promjene osobne svijesti. Kakav je tko ovisi o pojedincu, i koliki je stupanj čistoće postignuto u smislu nevezanosti, razlučivanja i svjesnosti sebe. U čistoj osobnosti ne postoji nikakvo pretvaranje ponašanja, nema isticanja niti ikakvih želja za pozornošću. A gledaoci, jasno imaju svoj izbor kako takve pojedince percipirati. Koliko tu ima utjecaj znanje naspram bića, to je zanimljiva stvar za koju je potrebna dublja rasprava.
Nema pravila o tome što će probuđena ili osviještena osoba učiniti, a što neće? Jer ono što je netko ili ti ili što sam ja se ne može naučiti, a ono što su drugi, ne moraju naučiti od vas. Zapravo iskustva pokazuju da i ne mogu naučiti od tebe/mene. To kad bi bilo lako moguće, to bi bilo da se razumjela vlastita priroda, koja je ipak jedna nespoznatljiva stvarnost ili nestvarnost, i nije izvana ili od nekog ostvariva.
Kad um shvati sebe onda riječi, pojmovi, definicije, ideje i priče su samo simboli. Teško da postoji način da ste sigurni da nemate više što znati, saznavati. To bi moglo biti slično učenju igranje šaha. Razumijevanje pravila je lako, ali postati majstor može potrajati zauvijek. Stoga je pitanje da li se itko upita, ako sam posvetio dosta vremena, praksi, sljedbi, seminarima, vježbi zašto mi to ne pomaže u donošenju trajnih promjena koje želim u svom životu. To je dobro pitanje samo ako ste shvatili gdje ste, tko ste. Vrlo je česta zabluda da znanje, samo po sebi i izvan njega, određuje biće. Uistinu, jedino što znanje uzrokuje jest znanje. Govorimo o prisutnosti onog što jest. Govorimo o tome kada smo svjesni.
O buđenju, prosvjetljenju se može reći mnogo toga pa ponovimo; riječi, pojmovi, definicije, ideje nisu prosvjetljenje. Prosvjetljenje jest, ali ga se ne može poučiti, stoga dobro razmislite ako poželite da vas netko podučava. Bitno je stvarno razumjeti da izrazi vlastitog ili tuđeg iskustva je samo to, iskustvo. Ne morate imati zamjerke ili negiranje zašto netko uči iz nečijeg tečaja, seminara, retreata, jer to je njihov izbor. Primamljivi su pozivi u kojima vam se nudi formula za bolje sutra, bolju budućnost, buđenje, samopouzdanje pa i druge dobrobiti da bi “ja” ojačao i umislio da on nešto stvara. Ima i onih koji jasno razlučuju, ti znaju da sve što netko može naučiti od nekog, tebe mene su samo riječi, pojmovi, definicije, citati i ideje. Nečije iskustvo je samo njegova priča, njegovo iskustvo. Iskustva su dimenzija uma, razina očitovanja u kojima egzistiraju materijalne vrijednosti.
Bavljenje prošlošću, budućnošću, mislima, boljim sutra svijetom i ostvarivanjem željama je svijet dualnosti. Zato tek kad sami uspijete shvatiti da ste Vi bitni tada vam svijest omogućuje ispravan uvid u točku egzistencije u kojoj se trenutno nalazite. Jasnoća svijesti vam daje pravu perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom i nemanifestiranom aspektu svoga biča. Jedan od dva osnovna aspekta jasnog uvida jest onaj iz kojeg sve bivanje, život i postojanje i sav pojavni, materijalni svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji.
Mnogi imaju dobra pitanja o ne-postojanju, i o egu, kako on koji je iluzija, ako ga nema, ako nema “ja”, što onda nadilazi samsaru u nirvanu?
Tu je naravno teže razumjeti i suočiti se sa razinom u kojoj se objašnjava da ništa ne postoji, pa ni vi.
Odgovor je “Ništa”, ništa ne nadilazi ni u što, ništa, ništa ne prelazi, ništa, ništa se ne postiže. Ako vam je stvarno jasno ostajete jasni.
Zbog prirode dualizma, što se više trudite doživjeti i stvarati onu pozitivnu stranu, utoliko više stvarate onu negativnu. Otud reakcije i vezanosti za žudnju ili odbojnost., zato sādhake (duhovni tražitelji) su sretni kad se dogodi nešto dobro, ali na kratko jer su spremni skliznuti u sasvim suprotne misli kad se dogodi nešto loše. Primjera imate svakodnevno. Tu se ponavljaju, navike, reakcije, osude i poistovjećivanja sa osobnošću i njegovom arhivom koncepata. Zaboravlja se da je cijela Kreacija kozmička līla. Ako se iz vas eliminiraju svi atributi … vaše ime, vaša kuća, država, vaše obrazovanje, jezik vaših roditelja, onda će ostati samo duša u tijelu … baš poput tek rođene bebe. Novorođenu bebu možete staviti na bilo koje mjesto jer ona nema nikakav vlastiti identitet ili sjećanje. Tada ste drugo biće na ovom svijetu. Da biste to shvatili, morate biti prisutni i imati duboku znatiželju da znate tko ste. Svaki naš atribut našeg znanja, naša osjetilna percepcija od djetinjstva, uvjetovani um, sve su to vanjski sloj, kada prodirete dovoljno i dosegnete do svoje srži, uvidjet ćete da će se svi površni atributi raspasti. Tada ćete ostati bez ičega. Potrebno je oguliti vanjske slojeve da bi ušli unutra.
Kad je riječ o nedualnosti (Advaiti) nitko ne može o tome govoriti striktnu tvrdnju. U trenutku kada ‘nedualist’ tvrdi bilo što o ‘jednoj svijesti’, iluziji, stvarnosti ili svjesnosti, on se vraća u dualnost. Jedini, jedini, način ‘doživljavanja’ nedualnosti je izravnost, u potpunom rastvaranju “iskušenika” iz svih filozofija, religija ili „izma“.
Ne-dualnost je samo Sada. Teorije, vjerovanja i filozofije su samo izrazi prošlosti i budućnosti (obje ne postoje.) Ako još uvijek svoju mudrost i iskustvo nedualnosti pretvarate u filozofiju ili neki izam, pa se i dalje osvrćete gdje vam je fokus, niste doživjeli nedualnost… još niste.
Svijest se širi do te mjere da shvatite da ste to vi. Svijest. Prepoznajete to kao sebe. To je to. Prepoznajete se po onome što jeste i jasno vidite što niste. Um je tu, a vi niste on. Samsara je tu, a vi niste to. Nirvana je tu, a niste to vi – vi ste sve. Ti si svugdje sve. Ne bilo koji izraz svijesti, niti jedno stanje, niti jedan oblik, već sama svijest u svim svojim izrazima, svim svojim stanjima, svim svojim oblicima. Ništa se ne nadilazi, samo vam je jasno što je što.
Netko je upitao mudraca je li istina da ne postoji “ja”, da ne postojimo. Odgovor je bio: “Pokušaj zalupiti vratima automobila ruku i onda pokušaj reći da ne postojiš.” Uzrok bilo koje reakcije su vaše vlastite mentalne reakcije, one su jedini uzrok sve patnje, uzrokuju da vaša tijela reagiraju, proizvodeći emocije. Te emocije stvaraju iluziju stvarnog svijeta, ja sam tijelo. Prosvjetljenje ne jamči da se fizičko tijelo nikada neće razboljeti ili umrijeti. To znači kraj psihološke patnje povezane s identifikacijom s oblikom. Tijelo koje je materija povređuje se i razboljeva, ne duh, ne svijest. Ključ pažljivosti, bilo kao alternativa samoispitivanju jest uklanjanje mentalnih sadržaja iza svakog emocionalnog osjećaja i poistovjećivanja, kao i doživljavanje senzacija i osjećaja bez razmišljanja.
Što dovodi do slobode od svih mentalnih reakcija, to je svijest o ja. Vi postojite, ali ono što vidite nije trajno, vaš identitet i ego vezani su za vaš mozak, samo za ovaj život, pa ste više od onoga čega ste svjesni. Drugim riječima, sve sklonosti se temelje na ograničenoj koncepciji Jedne istine (Boga). Mudraci nisu vezani za tijela, niti dualnu razinu, niti svijet postojanja, oni su postigli utrnuće osobnosti. Kad god doživite razdvojenost na bilo koji način ili u bilo kojem obliku života, vas, stvarnosti, okoline, vaša shvaćanja stvarnosti izlaze i variraju između sebe i stvarnosti. Za većinu ljudi to je sve što su ikada doživjeli, nikad ni ne iskuse sebe. Budući da većina ljudi doživljava sebe objektom to smatra “stvarnošću”.
Sve duhovne prakse imaju osnovno načelo da podrazumijevaju zamjenu jedne stvari drugom. Zamjenjujete ono što u najboljem slučaju nije vam korisno, a u najgorem slučaju može biti nepotrebno pa i destruktivno, s onim što je korisno i konstruktivno. Kako se naziva odsustvo nesreće? Sreća! Dakle, ne morate tražiti sreću. Samo se trebate osloboditi nesreće. Te metode nalazimo u trendi self-help seminarima, taj često korišteni, model misli ili uvjerenja zamjenjujete novom riječju, novim konstruktivnim mišljenjem. Ova zamjenska tehnika jedan je vrlo učinkovit način da se postepeno oslobodite što vas sputava. Eksperimentirajte s raznim pristupima, u redu je sve dok ne pronađete onaj s kojim se možete istinski povezati i koristiti. Problem je kad vam postane navika uskakati stalno u nove eksperimente. Sve duhovne prakse uključuju prodiranje izvan pukih ideja u konkretnost stvarnosti, koja po svojoj prirodi nije dvojna, svjetleća je, vama podobna, puna je bezuvjetne ljubavi i suosjećanja pomaže ostaviti razmišljanje i usredotočiti se izravno na promatrača.
Svrha svijesti o vama, promatraču ili misliocu, nije vidjeti nešto posebno. To je vješto sredstvo za otpuštanje nemirnog uma, misli i osjećaja. Ponekad ljudi pitaju kako promatrati sebstvo, ja (subjekt) koji ovo čitam. To im je previše konceptualno. Oni jednostavno ne razumiju. Razlog zašto ne razumiju je taj što se brkaju (ja, subjekt) sa onim čega su svjesni (tijelo-um, misli-osjećaji). Toliko su poistovjećeni sa svojim tijelima i umovima da za njih oni sami nisu ništa drugo do njihova tijela i umovi. Tu vlada velika zabuna. Pogrešna identifikacija. Pa, ako ste to vi, jednostavan način da to osvjestite je promatrati tko ili što stoji iza glasa u vašoj glavi: taj glas koji može razmišljati svjesno, dobrovoljno, tiho ili govoriti naglas. Otkriti to približno mjesto u vašoj glavi, prividni izvor glasa to također pomaže pronaći i sjedište vaše slobodne volje. U svemu, bilo nekoj temi, sadržaju, percepciji, cilj je ne vidjeti ništa posebno, što inače programirani um čip odmah čini. Ne tražiti nešto čvrsto za što se hvatati i držati, već pronaći žarišnu točku za svoju svjesnu pažnju unutar vlastitog tjelesno-umnog sustava. Kad pažnja neprestano ide na ovu fokusnu točku (to je približna lokacija “vas” kao subjekta: izvor glasa u vašoj glavi), tada zamjenjujete svoje misli i osjećaje, konkretnom dodirnom točkom unutar vas što i je cilj održati pažnju. To je poznato kao svjesnost: stalna svijest.
U održivoj svijesti, iluzija dualnosti ubrzo biva ostavljena. Kad dualnost nestane, vaši strahovi nestaju i otkrivate vlastitu besmrtnost.
Smatrajte se sretnikom, uspijete li doživjeti kozmičku svijest, bilo kojom duhovnom sadhanom, makar i na tren. Jer, ona je u svojoj suštini neopisiv doživljaj, i dovoljno je znati da takva svijest postoji, te da označava vrhunac transformacije čovjeka, iskustvo sjedinjenja. I lijepo je to priznati. Potpuno cool. Štedi vam puno zavaravajućeg traženja, lutanja, frustracija i obmana. Vi i samo vi imate ključ od vrata svojih unutrašnjih vrata. Nitko te ne može potražiti. Inaće treba vam biti jasno da, nijedan odgovor nije relevantan za bilo koja vaša pitanje, morate bilo u ono ili ovo uvjeriti se sami.
Živjeti kao prividno “odvojeno ljudsko biće” koje zapravo ne želi prosvjetljenje također je Božansko, Ono koje se očito izražava kao dva – ili osam milijardi.
