Manifestacija ilizije (maye) prikaz je svemira na čistoj svijesti kao slike u ogledalu. Slike ne ostaju ako nema ogledala.
Kada je vaše ogledalo uvijek bez prašine, jer ga održavate čistim brisanjem, to je smisao meditacije – brisanje ogledala. No, činjenica je da je mnogima otpao gornji sloj od silnog brisanja, jer ne razumiju da dok god vi jeste i prašina jeste i zato ste vi potrebni – da biste brisali ogledalo. Svakog trenutka prašina se hvata za vas takva je priroda samog života. Svakog trenutka potrebno vam je generalno spremanje…..Kad vas samih nema (ja-ego) onda ništa nema, nema problema, jer tada nema onog koji će se zaprljati.
Onog momenta kad razumiješ ti ćeš to i biti, i imati tu svijest u svim situacijama, bez obzira što radio.
Dok god ste vi tu, sve vježbe, sljedbe sadane moraju se nastavljati. Ako gledate nebo nevinim očima vi postajete nebo, to je ono promatrač postaje promatrano. Morate gledati i postati gledanje, to je moguće, da iza nema promatrača. Ego nestaje. Tad dosežeš slobodu mokšu”.
Svijetlost, koju je ogledalo reflektiralo na zid, kreće se, a zid glupo zamišlja da je on taj koji se miče. Isto je tako sa svima nama; svijest je ta koja se stalno kreće, uzimajući različite oblike, a mi zamišljamo da smo mi ti oblici. Sve te zablude trebaju nestati.
Ogledalo (zrcalo) vas jednostavno odra-zuje, to je sve. Zrcalo ne tvrdi ništa, apsolutno čista svijest ne tvrdi ništa. Onaj koji tvrdi, to je ego. “Ako čovjek to ne zna, on nije istinski znalac. Ako misli da dobiva, on ne dobiva potpuno. Kad dobiva ono što se ne može dobiti, posjeduje sve.” To je pobjeda kroz predanost. Izgubite sve ako želite posjedovati sve. To je istinsko odricanje, istinska radost.
Ono što je ranije pogrešno opažano kroz prizmu naših malih ega, sada ćemo ispravno opaziti u sjajnoj svijetlosti njihove odsutnosti. Otada, premda će se ‘naša’ okolina, tok koji nas okružuje, i dalje preobražavati iz trenutka u trenutak kao i ranije, bit ćemo sposobni vidjeti svu tu igru pojava kao sitno mreškanje na površini nepromjenjivosti – jasno ćemo vidjeti nepromjenjivost promjene ! Kao što ogledalo nepristrano odražava zeleno i crveno, crno i bijelo, a da mu ne naškodi ni jedno, kao što maglica slapa odražava sve dugine boje ne gubeći ništa od svoje bezbojne čistoće, kao što sanjači promatraju djela ljubavi i nasilja bez i najmanjeg pokreta, tako um Probuđenoga odgovara na beskrajno poigravanje pojava…
No ipak, ove usporedbe sa ogledalom, slapom ili sanjkačem ne treba shvatiti doslovno, jer su i one samo još jedan splav koji treba odbaciti prije nego se kroči na obalu.
Jer ako mislite “Ja vidim”, taj ja je ondje, a vaša će mu prisutnost smetati. Vi smetate, vi ste zapreka. Bez obzira na suptilnost vašeg uma, bez obzira na njegov temperament, on je još uvijek zapreka, a vi ćete vidjeti stvari nepotpuno. Ego mora potpuno nestati, tada je vaša vizija slobodna. Zbog toga je važna pažnja, pažnja je ogledalo-misao. Ona odražava samo ono što se trenutno zbiva i na točno određeni način kako se zbiva. Nema pristranosti. Ogledalo odnosa pokazuje gdje se nalazite.
Jer osjećati “ja imam pravo” jednostavno znači da još uvijek pokušavate dokazati drugima da imaju krivo. Tada se nastavlja cijela ta igra superiornosti, dokazivanja da sam ja svetiji nego ti. Istina je neobjavljena, neutjelovljena. Umrite potpuno, želite li uskrsnuti. Ako mislite da imate pravo, vaša ispravnost nije savršena. Pravi čovjek koji je pun vrlina, nije uopće svjestan svojih vrlina. Njegove su vrline prirodne. Upravo kao što dišete i vaša krv cirkulira, a srce udara, tako je on pun vrlina.
Doista krepostan čovjek ne zna ništa o vrlinama, ne zna ništa o ispravnom i krivom.
Druga osoba je naše ogledalo da bi mogli vidjeti naše mane sa mudrošću. Trebali bi smatrati osobu koja otkriva naše nedostatke kao nekoga tko iskopava skriveno bogatstvo u nama kojega mi nismo svjesni. Spoznajom postojanja naših nedostataka mi se možemo poboljšati. Poboljšavanje sebe je stalan put ka savršenstvu koje je cilj u našem životu. Samim prevazilaženjem slabosti možemo kultivirati plemenite kvalitete skrivene duboko u našem podsvjesnom umu.
Vaše misli stvaraju svijet na koji reagirate. Svijet ne postoji nezavisno od nas, svijet je samo ogledalo u kojem vidite odraz lažne osobnosti. Ako osjetite kako vas lažna osobnost uvlači u poistovjećenje napravite odmak i sjetite su da su ona i njen svijet samo kreacija vaših misli.
Vi trebate duhovno rasti do te mjere da se božansko iskustvo oslobodi i očituje iznutra kao rezultat vašeg duhovnog dostignuća. Vi trebate očistiti ogledalo i pročistiti svoje srce.
Da li se savjetuje da trebam svakako prepoznati (naći) učitelja-Gurua da bi razumjela sve važne duhovne stvari oko svega što se tiče biti budan, svijestan, kao i steći mudrost čemu težim, i nalazim smisao života.
Sve je stvar tvoje volje i izbora. Ono što ljudski guru čini ili pomaže je da te dovede u doticaj sa unutarnjim guruom, što ustvari predstavlja tvoje Sebstvo. Guru te suočava ne sa njim Guruom, već sa, božanskim bičem koje boravi u tvom srcu. Na taj način stječeš iskustvo sebe, (sebstva, atme, ja, svijesti, boga itd). Tako a i onako (bilo kojom praksom stvarnog rada na sebi) svi mogu osjetiti što Jesu, izvan akcije (uma), gdje egzistira nematerijalno postojanje.
Kako sam shvatila bićem postižem ta spiritualna iskustva, ne mislima niti emocijama. Uvažavam da su iskustva jako važna.I svako to može doživjeti jer su svijesna biča. I sama imam duboka iskustva na kojima pokušavam svijesno doći do svog Biča.
Iza čula, iza uma, iza osobnosti je dimenzija čiste svijesti (postojanja) u kojem se događaju iskustva. Ali ono što treba znati je prvenstveno razumjevanje, što je Biće, što je iskustvo, što je svijesnost osobe a što svijest-sveprisutna. Tek tada shvačaš da se Bičem ne doživljava iskustvo. Jer Biče je stanje. A to što svi imaju svijest ne znaći da su svi osvješteni. Svijest koja je sve, sveprisutnost, sve-postojanje i u svemu ipak u ljudskim bićima većina nije svijesna te svijesti. Biče u njima nije svijesno Sebe. Na tome treba proraditi.