Neaktivna razina svijesti.

Kad zaboravite na svoju osobnost vi ste poput mudraca koji je izgubio svijet pamćenje. Može se bitisati i odražavati duboko iz nutrine, čiste slobode. Obično se to osobno  prepoznaje kao poseban mir, nešto izvan poznate stvarnosti.

Ono što je svojstveno ne samo ljudskim bićima kojih je 1% na ovoj planeti već i sveprisutnim stvorenjima i spodobama su čula, moćni osjećaji, senzacije ili možemo to nazvati i vještina (ne)vladanja sobom. Iako taj alat, ili vještina treba po svojoj funkciji uspješno upravljati svakodnevnim životnim iskustvima baš i nije tako. Ljudi su obično nesvjesni sebe, a da bi se kontroliralo i upravljalo svojim čulima (čudima), emocijama, potreban je duži proces rada na samospoznaji. Zato ona manjina koja se donekle duhovno meškolji, trudi se razumijeti prirodu uma, razine postojanja, pojmove  slobode, ograničenja i proturječnosti. To je hrabro otkrivanje “šambala” osjećaja.

Činjenica je da svi kad tad, neki, voljno, neki u praksi, neki u bljesku dožive taj jedinstven ushit blaženstva, za koji i ne postoji naziv, ime. Tu mješavinu uzvišenog osjećaja možemo opisati kao spoj, mješavine mira, radosti i tišine u jednom. Problem je što većini to biva prolazno, nestane jer ne znaju i ne razumiju svoju prirodu u kojoj se može i neuvjetovano bivati.

U tom smislu je to osjećaj koji to nije. I upravo je to stanje jasne svjesnosti, svega kako jeste i kakvi ste stvarni vi, bez atributa. Tada nema nikakvih radnji vođenim egom, ovisnostima i podilaženjima koji su plodovi mehaničkih navika i predrasuda.

Ima još nešto zanimljivo što se i samo nameće i otkriva se u ovom našem sada vremenu gdje egzistiramo u svijetu. Javljaju se novi oblici, forme dubljih, bljesak iskustva podjednako vrijedni postojećim tehnikama i praksama yoge, tantre, Bude, i drugim znanim duhovnim pravcima. Ako ste spremni, sve se sređuje mudrošću vašeg, tog čistog, osjećaja kad ga jednom postanete  svjesni.

Zbivanje, bivanje u potpunoj ispunjenosti čistim sobom ste u stvari vi, vaše stvarno Ja, (govorimo u kontekstu rada i samospoznaje).

To se također može iznenada dogoditi, prenesti vas izvan vaše poznate dimenzije, iako to stanje malo tko prepozna treba mu se prepustiti. To nije aktivna (um) razina duha. Obično ubrzo vas prevlada strah, reakcije i odbacivanje tražeći razloge koji su podobni vanjskim uzrocima. Ukoliko pokušate pažljivo osvjestiti taj neuslovljen osjećaj, prepustite se umno i duhovno tom stanju koje će vas spontano uvesti u neaktivnu razinu svijesti.

Razina svjesnog bivanje se uvijek može prepoznati jer u stvarnosti, njegova jačina ili vrsta se zapravo ne mijenja. Vi samo postajete  svjesniji beskonačnih očitovanja svoga Sebstva. To je uvijek tu, vi ste ti koji možete to osvijestiti i cijelo vrijeme nastojte se vraćati svom sveprisutnom sve-osjećaju kad primijetite da ga nema. Možete primjetiti i pratiti kako se pojačava ili mijenja u neki drugi osjećaj, koji vam je već poznat u uobičajenom unutarnjem i vanjskom iskustvu. Tu um ostavlja dojmove koji se tumače kao tihi, predivni osjećaji, koji uzdižu duh i puni srce. Dobro je onda kad se odražava u vašem umu kao radost, ljubav i mir. Tu vidimo razloge i ogromnu predanost nekom neživom ili živom božanstvu, gdje ushićenja i ponavljanje euforije obično ostaju na nivou um, ego zadovoljstva. A sve što određuje zavisnost, uzrok, i ovisnost o bilo čemu ostaje u domeni iluzurne dimenzije. Svakodnevne inačice običnih osjećaja se doživljavaju kao sreća, tuga, strah, uzbuđenje, reakcije, bijes, ovisna i podobna ljubav i sl. To su sve osjećaji nastali u i sa nekim uvjetima podložni um poistovječivanju. Snagu tih uvjetovanih osjećaja određuje um, svjesni i nesvjesni.

Sebstvo, ono što jeste, je izvan vidokruga vašeg uma, jer onaj neimenovani iskonski osjećaj nije osjećaj osobnosti, već je potpuno jednostavan i oslobođen uzroka i posljedica.

Mogli bi ovu neaktivnu svijesnost slobodno nazvati “zlatnim dobom” koja se tako trendovski maestralno i maštovito koristi za nešto i svašta što nikad nije u sada dimenziji. Kad je um čist, sam, kad jeste, on tada ne žudi ni za čim.

Govoreći o Čistoj svjesnosti, ili svjesnosti sama Sebe je onaj neaktivni osjećaj ili proces ne kretanja, gdje je savršen sklad duha. To je ono stanje ili nivo o kojem govore brojni iscjelitelji i self help tehnike.

Svako bi svojim trudom u pažnji na sebe shvatio da je obrazac za iscjeljivanje svih vidova života u tome da se zadrži, ostane dovoljno u tom stanju, čiste svijesti.

Pokušajte sa svjesnom pozornošću umiriti se i ne poticati misli, primjetit čete da će postat slabije, ustrajate i kad one nestanu pojavit će se mir, tišina i ostat ćete sami s čistom svjesnošću. Ako  se misli  i vrate neutralno ih promatrajte. Tada  će vaše misli ustupiti mjesto  ne-misli, čistoj svjesnosti ili osjećaju koji to nije. Znat čete tko ste Vi i kakvi biste trebali biti.

U mudraca je neaktivna svijesnost uvijek čista i bistra. Bez obzira što radi izvana, što misli, kaže, njegova nutrina je odraz  čiste svijesti. Otuda odražava sklad u okolinu na dobrobit svakog svojom blizinom, dodirom i snagom duha.

Spoznaja neaktivne svijesnosti je konačni cilj uma.

Budite bezazelni svjedoci, svjesni i pustite da Vam život sam dolazi.

Komentiraj