Mi živimo u svijetu naziva i kategorija, podjela. Stalno stavljamo ljude u izvjesne kategorije, tako oznake odlučuju, a ne svijest. Tako smo stvorili tri vrste odnosa.
1. Jedna je «Ja i To», svijet stvari: npr. ja i moja kuća, ja i moj namještaj, to je oblast Ja-To. Svijet tih stvari nas okružuje.
2. Druga dimenzija «Ja-Ti», ja i moj muž, ja i moj prijatelj, ja i moja obitelj. To je svijet ličnosti.
3. Postoji i treća dimenzija «Ja i TO» (JA i Univerzum). Sveti spisi, i ostavreni kažu da je meditacija neprestana kontemplacija na «TO», veliko TO, ne na svijet stvari, ni na Ti, svijet ljudi, već na TO-cjelinu.
«TO» je nešto transcendentalno, nešto iznad svega, nešto što nije tu gdje smo mi, nije ni u odnosima sa stvarima i ljudima. Ne smijemo zaboraviti da, biti u odnosima – znači dvojnost i ako tome dodamo ime, na primjer «Bog», to postaje odnos-Ja-Ti.
Ako za TO kažemo da je «otac», ili «velika majka», tada u to ubacujemo drugu dimenziju, (dimenziju dvojnosti). «TO» nije stvar, nije osoba (kako teisti gledaju). Ako u TO ubacimo ličnost, to znači ograničiti vječnost.
Vede kažu jednostavno:»TO», «TO je sve», «Tat tvam asi», bez oblika, bez ograničenja, bez imena.
«TO» je jednostavno – sveukupnost.
Um je samo ono što radimo sa svojom sviješću upravo ovog trenutka. Kada osoba krene na duhovno putovanje, što god da je sadržaj iskustva – to je njegov um. Um ne dozvoljava da shvatite jednostavne istine, jer on ima svoja pravila djelovanja, uvijek gleda naprijed, a tijelo je njegova osnova. Ne dozvoljava da prihvatite život kao jednu pogodnost da se dostigne postignuće duše. U tom smislu je život predragocjen, a da bi umrli neiskristalizirani. Zato mudrost kaže; «Nemojte uludo trošiti svoje vrijeme i energiju!» Kako gledamo na stvari, to ne ovisi o stvarima, već o nama. Kad nismo svjesni, sva sumornost okoline ulazi u nas.
Promatrač je u psihološkome smislu isto što i ono što se promatra, tada sukoba nema, jer nema ni podjele. Da razjasnim: um nam je obučen i odgojen za tu podjelu, za uvjerenje da su moje ‘ja’ i ono što promatram različiti jedno od drugoga – moja su ljutnja i ljubomora nešto što se razlikuje od mene, pa prema tome u vezi s njima moram nešto učiniti, kontrolirati ih, suzbiti, prevladati ih, djelovati na njih. No, kada su moja ljutnja i ljubomora isto što i ‘ja’, što se događa? Sukob se otklanja, a obrazac se raspada. Raspao se obrazac koji je predstavljao mirenje mojega uma s nečim. To je završetak jedne stvari i početak nečega drugog. Ako se obrazac raspadne i borba okonča, što se zbiva? Dolazi do novoga ubrzanja, do novoga kretanja. U tom smislu sve ljubavi su većinom umne, zato jer se izražavaju zajedno sa mržnjom. Ljubav (prema),ona cjelovita nesebična u pravom smislu riječi, samo je ona koja nema drugu krajnost.
Samo srce daje jedinstvo, samo srce sjedinjuje. Promatranje svijeta putem srca, čitav univerzum se vidi kao jedinstvo, dok um sve vidi u dijelovima. Zato nauka ne može pronaći Boga, jer su joj metode kojima se služi rasuđivanje, analiziranje, podjele i razlike. Tako se ne može dospjeti do organskog jedinstva Cjeline.
Sva nasilja a i nenasilja često imaju uporište u umu. Bitno je da sve što radimo, radimo s ljubavlju koja ne dijeli.
Sve religije su u svojoj biti jedinstvene. Sveta tri Kralja došla su s Istoka djetetu Isusu Kristu u posjete.
Prvi je pomislio: “Ovo dijete ljubi Boga.”
Drugi je pomislio: ” Bog ljubi ovo dijete.”
Treći je pomislio: “Ovo dijete je Bog.”
Na razini fizičke svijesti Isus je bio izaslanik božji. Ako promatramo s razine psihičke svijesti, On je sin božji. Na razini čiste duhovnosti On i Otac su jedno.
Tko je izaslanik božji? Onaj koji je poslan od Boga. On se prepoznaje po tome što se odriče loših osobina i razvija dobre. Onaj tko se odrekne svih loših osobina, naći će Boga u sebi. Najprije vi volite Boga, a kad se odreknete svih loših osobina Bog će voljeti vas.
Na trećoj razini (iznad fizičke i psihičke) čovjek je Bog. U vama su tri osobe. Ona kojom se vi smatrate, ona kojom vas drugi smatraju, te ona koja ustvari jeste. Spoznajte da ste čisti duh, ‘atman’ (Kristovskansvijest, Ljubav, brahma, Apsolut, Ja). Svaki je čovjek danas na neki način božji glasnik, koji treba svugdje u svijetu širiti božju ljubav i tako prenijeti cijelom čovječanstvu božju poruku. Ali on treba primjenjivati božje zakone i u svome životu. Prenošenje i primjenjivanje božje poruke uzdignut će čovjeka do Boga.
Ne činite podjele na vanjsko i unutarnje, oba su ekstremi. Tako i ljudi neki su više okrenuti vanjskom to su aktivni ljudi, reformatori, voðe oni su zainteresirani za stvari, za vanjsko, za promjenljivo, ne za sebe, nutrinu i oni osjećaju da im nedostaje nešto iznutra. A oni drugi su ostali unutar sebe poput pjesnika, kontemplativaca, mistika i oni uvijek osjećaju da im nešto fali jer nisu bogati svjetovnim stvarima. A vanjski svijet je isto tako prelijep. Tu su zvijezde, mirisavo cvijeće, sunce koje se raða, plave rijeke i sl. On je siromašan jer je odbacio sav vanjski svijet. Oba tipa ljudi su podijeljeni kreču su u jednoj krajnosti a to je neravnoteža.
Vanjsko i unutarnje su samo lijeva i desna strana. Zašto izabrati samo jednu? Oni su nalik nogama ili očima, ako izaberete jednu nogu ne možete se kretati, i sa jednim okom ne možete vidjeti trodimenzionalno, dubina će biti izgubljena. Ne može se reći i odrediti gdje počinje vanjsko a gdje unutarnje, nema granice to nisu dvije stvari. Sve podjele potiču od uma. Unutarnje i vanjsko je jedno, vanjsko je samo širenje unutarnjeg, dok je unutarnje samo izdizanje vanjskog. Oni su jedno kao dvije ruke, dva oka, dvije noge jednog bića.
Različitim stavovima (nazivima) pronalazimo ono jedno, ako želimo pronaći izvor to je put ka unutra, ako želimo pronaći voljenog onda idemo napolje. Pronalaziti Voljenog znači nalaziti To u svemu, što osjetiš, vidiš, dotakneš. Ako nastaviš tu potragu, doći će trenutak kad svuda neće biti ničeg osim Voljenog. Tada se zaista kupaš u ljubavi. Ili ako se uputiš prema unutrašnjem kupat ćeš se u unutarnjoj svjetlosti ili unutrašnjoj ljubavi.
Dali je vanjsko izvan Boga? Ne može biti, jer ništa nije van božanskog. Čitava tajna uključuje i unutarnje i vanjsko. Za Božansko ne postoji ništa što je unutarnje ili što je samo vanjsko. Gdje unutarnje počinje, kad jedemo ne kažemo da to bude unutarnje. Hrana je vanjska, a glad je unutarnja, zašto zbog unutarnje gladi uzimamo hranu koja je izvana. Egzistencija je nepodijeljena. Ako ne biramo tada transcendiramo svijet. To je ravnoteža i sredina, u toj točki između dvije krajnosti u kojoj sve bitiše, tu se ne osjeća ni mržnja ni ljubav. Opustiti se, promatrati i ništa ne prosuđivati. Osjetiti osjećaj kad nemaš «ja jesam» već samo prazan prostor. Ne očekivati rezultate, utonite u mir u svjesnost. Kad si sam sa svojom nutrinom nema nikakvog pitanja nema odnosa, i nema dva konteksta. Tada smo po prvi put samo Biće, kao Sve, to nije naše središte to je središte Svega.
Kada iznutra nema podjele, nema je ni izvana. Nedotaknut predrasudama, ulogama, uvjetima biće se može slobodno izražavati kroz sve, i kroz samoću i kroz međuljudske odnose.
Naše je ‘ja’ aktivni element koji cijelo vrijeme djeluje. To je jedno te isto ‘ja’ pod različitim imenima, različite boje kože, zaposleno na različitim poslovima, s različitim položajem u strukturi društvene hijerarhije – vi ste gospodin Taj-i-taj, a netko drugi je sluga – to je sve jedno te isto ‘ja’ koje samo sebe dijeli na sve ove različite kategorije – u društvenome, ekonomskome i religioznome smislu.
Znanje i mudrost su različite kategorije. Obrazovan čovjek se razlikuje od mudrog čovjeka. Obrazovan čovjek ima mnogo informacija, on ima obilje informacija skupljenih iz knjiga, sa svih polica koje su mu bile dostupne.
Mir je posljedica mnogih stvari, ispravnog življenja, ispravne akcije, ispravnog prihvaćanja, ispravnog preobražavanja u svoje istinsko biče. Jer mir kao i ljubav kao i Bog je oduvijek tu. Naš unutrašnji prostor je oduvijek tu nedotaknuto
Beskonačna se moc Jedne/iste svijesti (Brahme, Atme, Apsoluta, itd) pojavljuje kao ovaj vidljivi univerzum. Sve razlicite kategorije, zbilja, nezbilja, jedinstvo, razno-likost, pocetak i kraj, nalaze se u brahmanu istoj svijesti.
Kako se odvezati ili osloboditi vezanosti za privid, za svijet iluzije?
Za početak tako da razumiješ i svijesno shvatiš što je vezanost?, što je privid?, što su svijet iluzije? Zatim i ono suštinski što je tvoja prava priroda? Tko ili što Jesi ili Nisi??
Možemo reći i ovako.
Razumjevanjem neke stvari nadilazite tu stvar (pojam).
Ako uzmimo vezanost?
Razumjevanjem što je vezanost vi nadilazite nezanje o tom svojstvu ego aspekta, tek onda se oslobađate privida za koji ste mislili da je stvaran.