Ako je čovjek spreman postati niko, tada postaje najveći. Budite ništa i tada ste sve, budite niko i tada postižete nevjerojatna čuda. Budite prazni i upoznajete najuzvišenije u sebi. Zapamtite, ne činite ovo s namjerom da postanete najveći jer tako ništa nećete postići. To što ste ništa, ne smije se koristiti kao sredstvo da se postane najveći. To što ste najveći samo je propratna pojava, a ne vaš cilj, ne kraj. Ovo je kao miris. Cvijet je kraj, cvjetanje vaše svjesnosti je sve; tada se odjednom pojavljuje miris. Budete li tražili samo miris propustit ćete cvijet, a bez njega nema mirisa.
Ako budete tražili cvijet, cvjetanje dolazi samo po sebi. Ako je čovjek blag, skroman i niko, tada se vrata kraljevstva otvaraju i on postaje božanski gost. Tada se odjednom uzdižete do najuzvišenijeg vrhunca života. Ali, to je suprotna pojava, biti u kraljevstvu božjem nije vaš cilj. Zaboravite na to.
Onaj koji nije spreman promijeniti svoju ličnost i način mišljenja ne može izbjeći sve karmičke posljedice u djelovanju nepoznate buducnosti koja je daleko izvan domasaja svega i sto ljudski um moze zamisliti. Dakle jedini nacin je negacija Karme, odn. odbacivanje vaznosti. Bog nije odgovoran za čin zaštite ili kazne. U oba slučaja On nije uzrok, On je samo svjedok. Kako ne postoji nitko na ovom svijetu tko može usvojiti takvu spoznaju istine, ljudima je teško spoznati tu stvarnost.
Ostvariti se, je spoznaja da da nema nikog tko ima ili nema, nema nikog tko je nešto jer sve je uvijek kako jest, sve i svatko u svakom trenutku.
Učite biti niko. Samo pobacajte stari namještaj iz nutrine svog bića i budite prostrani. Ovaj prostor će biti preplavljen vašim bićem jer ono može rasti kada ima prostora. Može otvoriti svoje latice i postati lotosov cvijet s hiljadu latica. Tada se u vama stvara predivan ples, poezija i ljepota i živost. Tada se sva zarobljena veličanstvenost oslobađa jer više nema prepreka koje je drže zarobljenom. Širite se u eksploziji svjetlosti, ljubavi i blaženstva…” Ono izvorno se tiče vaše unutrašnjosti, a zatim ono što se tiče cijele egzistencije. Meditacija će vas odvesti u izvor svake sreće i radosti, njegova je narav duboka i čista tišina bez kretanja.
Egzistencija voli sve, ona nije ravnodušna, ali vam tako izgleda jer smo sami ravnodušni. Egzistencija samo odražava, ona je ogledalo, ona je odjek. Ako mi vičemo na nju i ona će vikati na nas; ako joj budemo pjevali, uzvratit će nam pjesmom. Sve što činimo vraća nam se na hiljadu načina, zato jer se vraća iz svih dimenzija i svih nivoa egzistencije. Ona se čini ravnodušnom jer je mi ne volimo. Kada je jednom zavolimo; reku, planinu, zvijezde, ljude i životinje – jednom kada budete učestvovali u životu u dubokoj ljubavi, kada egzistenciji budete pružili toplinu i ona će vama biti topla. Uvijek se isto istim vraća. Ovo izgleda besmisleno jer mi ne stvaramo smisao, izgleda tupo i monotono jer smo i mi svi tupi i monotoni.
Budha misli drugačije kada kaže: “U momentu kada sam postao prosvijetljen, prosvijetlila se i čitava egzistencija.” To je točno, sve što je rekao jeste apsolutna istina. Postignuže Sebe, kroz proces Svjesnosti Sebe (Boga, čistog duha, Brahman i td) tada postižete stanje koje nema identifikaciju, nema obilježja. U tom stnju jasnog bivanja u Sebi nestaje svaki osjećaj poistovjećivanja bivate u svojoj biti, prisutni Postojite, Jeste i i to je ono stanje Znanja i Blaženstva..
Ono što budete vi, to će i egzistencija biti za vas. Meditacija će vas naučiti dvije stvari; prvo ono što vi stvarno jeste mora postati vaše središte – svjesnost, tiha pažnja; a ljubav mora biti vaše okruženje, toplina bez ikakvog razloga jer je tako divno biti topao. U središtu budite meditativni, a na periferiji budite ljubazni. Vidjet ćete da će se cijela egzistencija promijeniti. Ona zapravo ostaje ista, vi ste se promijenili. Čim se promijenite, ona se mijenja s vama.
U stvari, možemo reći i da nesavršenstvo nije negacija savršenstva; svršetak nije suprotstavljen vječnosti. To je potpunost manifestirana u dijelovima, sasvim razotkrivena unutar svojih granica.
Tijekom integriranja u Sebe, dozivljavate bezuvjetno prihvacanje samog sebe. Više ne ovisite o drugima i njihovu prihvaćanju, cjeloviti ste u svojoj nutrini. I kako u vama raste ljubav bez nekog vanjskog uzroka, ljubav prociscena od ovisnosti, tako sve vise u sebi osjecate budenje zelje da pomazete drugima.
Sve je Svjesnost/Svjest. Samo ostanite u Svjesnosti/Svjesti. To je sve sto postoji i sve sto treba da znate. To su vrata u Stvarnost!!!
Postati nitko može se samo ako smo spoznali sebe,a ako smo spoznali sebe tada živimo u sadšnjosti koji je najveći dar od svih darova!biti prirodan,pustiti da život bude da život teče kao rijeka to je ono što su propovijedali istinski mudraci,samo ih drugi nisu baš razumijeli!kad udjemo u stvarnost tada spoznamo da je materijalni svijet iulzija,iluzija u obliku stvarnosti. Girija koje je tvoje mišljenje o životu nakon smrti? što se zbiva? Osobno ne vjerujem u smrt niti sam ikad vjerovao jer svi smo jedno,svi smo dio cijeline koje je Bog a kad dodje do fizičke smrti,pošto smo svi jedno samo mijenjamo oblik(tijelo je naš plašt)koji dodji i prođe ono je promjenjivo za razliku od Pravog ja,koje je vječno!
Na svako pitanje se može odgovoriti sa relativnog i apsolutnog gledišta . Riječ Život i postojanje su istoznačnice. Život je dugo putovanje kroz vrijeme, život je most, jer se nalazi na rijeci trenutnog I prolaznog. Iako mnogi vjeruju da život poslije života zaista postoji, a on zasigurno nije onakav kakvog ga opisuju religije. Tijelo ne prolazi smrt,već preobrazbe, jer je život beskrajna kreacija a svijesti je potreban nosač instrument za njeno manifestiranje. Kad život stvori novo tijelo, novi saznavalac se rađa, s umom. Uzimati pojavnost za istinitost je stalna borba nadmetanja i krajnosti, jer se prihvaća da sve ima postojanje. Dok izvor onog Jednog je uvijek nepromjenjiv, nalazi se izvan mraka i svjetlosti, izvan života i smrti, izvan svjesnoga i nesvjesnoga. Jedan bez drugoga, On, Bog, Svijest, kako god nazvali T,jeste, postoji prije rođenja, poslije smrti i tokom života. On, To,Svijest se ne mijenja. Sve drugo su samo različite manifestacije Čiste svijesti, samo to Jeste
Sa gledišta apsolutnog kao i sve, i život i smrt i prije i poslije bilo čega je sve, iluzija. Nema ničega što bi postojalo izvan čiste Svijeti ili Boga, u tom smislu je sve jedna manifestacija. Svijest(Bog) Jest Sve Što Postoji, i Sve Što će ikada Postojati.