Što jest je što jest.
U određenom trenutku svog duhovnog napretka vjerojatno ćete naletjeti na važno shvaćanje: “Svi problemi, patnje ili nedostaci postoje samo u mom umu.” To je istina, jer izvan vaših umova i prosudbi, strahova, briga, želja i uvjerenja nikada ne može biti problema, patnje ili nedostatka. Može postojati samo ono što jest, a ono što jest, nikada nije problem ili patnja dok mu ne dodamo prosudbu da je “ovo loše” ili “ovo boli” ili “ovo ne ide onako kako ja želim”. Jedino mjesto gdje se presuda odvija je u našim umovima.
Dakle, sve je već u svom prirodnom stanju, i uvijek je bilo. Ne može biti drugačije. Vrijeme zapravo ne postoji, ali radi jasnoće boravka u java nivou koristimo vrijeme pa kažemo da je ovaj Svemir star najmanje 14 milijardi godina (trenutna znanstvena procjena 🙂 i da je sve to vrijeme iscrtano na 24-satnom satu. Ljudski um koristi riječi, djeluje i spoznaje u vremenu, no iako je predvidiv, reagira prema naučenim obrascima. Razmišljanje je vrijeme, a vrijeme razdvaja sredstva od cilja, proces od cilja. Operativni sustav naše svijesti je naš jezik, naše mišljenje i vrijeme. Možda je tu zanimljiv stav zašto smo tako uzaludno i apsurdno zabrinuti za ‘ljudsko prosvjetljenje’ i kako ga definirati ili postići??
Očito je da je prirodno stanje ili prirodna stvarnost ono što jest cijelo vrijeme. Nijedan drugi dio Cjeline nikada nije bio zabrinut za prosvjetljenje, duhovno buđenje ili oslobođenje osim ove nevjerojatno samozaokupljene vrste zvane ljudska bića.
“Mi” nemamo apsolutno kontrolu nad time hoće li svanuti potpuno duhovno buđenje ili ne. Nitko nema! Ono što vjerojatno ne shvaćate je da “mi” također nemamo apsolutno nikakvu kontrolu nad tim koje želje i interesi rastu i padaju u običnom “ne-duhovnom” životu. “Mi” nemamo kontrolu nad ničim…nema “mi”. Dakle, kada vidimo pitanja poput “Kako biste definirali prosvjetljenje?”, trebamo spomenuti i sve ono što također postoji, jer tu je sa nama i uvijek prisutno puno toga, poput stabla, životinja, stijena, rijeka i nebeska tijela. Sve to iako nema um, misli ili predrasude, svi oni egzistiraju u svom prirodnom stanju. Znači li to da su svi duhovno prosvijetljeni? Možemo se i pitati, ako svijet oblika ne može pružiti nikakvu sreću ili zadovoljstvo, zašto se onda Bog očitovao kao ovaj svemir oblika? Zašto jednostavno nije ostao u vječnom stanju prosvijetljenog nemanifestiranog bezobličnog blaženstva? Naravno najbolje bi bilo ne brinuti o tome, čak ni to zvati tako, onako, ili bilo kojim drugim značajnim, navodno i svetim nadimkom. Svi ti sivi, posvećeni koncepti znače istu stvar, to je ono što jest u svom prirodnom stanju. I sve je već ono što jest, tako da sve je već u svojoj istinitoj stvarnosti. Upravo to izmiče jasnom razlučivanju kod mnogih sadaka razumjeti smisao da je prirodna stvarnost jednostavno ono što je, a ne bilo koja umna modifikacija. Stoga se ne razumiju ni pojmovi Jedinstva, Svijesti, Ništavila i sve što predstavlja, označava nekom riječju nivo nedualnosti.
Sve, što se pojavilo iz Ništa ili Praznine, prirodna je stvarnost. Ne može biti drugo. To znači da ste čak i vi u svom prirodnom stanju. Da, vi – iluzorni, manjkavi, požudni, voljni, ovisni, zbunjeni, zlovoljni, identificirani ego-umom, ‘neprosvijetljeni’ vi ste u svom prirodnom stanju. Jednostavno Bitišete. Jednostavno ste ono što jeste, bez potrebe da budete bilo što drugo, bez pokušavanja ‘postići’ bilo što, bez moranja, definiranja, označavanja ili ‘poboljšanja’ svojeg stanja, bez prisile da išta promijenite.
Ono što jest svačije je prirodno stanje. Upravo je to teško, čak nemoguće svjesno prihvatiti, neda um, niječe um, sudi um jer to bi bilo gašenje svih njegovih složenih programa, mreškanja i kreativnih iluzija.
Kraj neznanja i dualnosti počinje kada se odvojite od svog tijela, uma, osobnosti, misli i osjećaja, tad shvaćate da ne možete biti ništa od ovih stvari. Jer da ste uistinu to u svom stvarnom iskustvu, ne bi iskusili nikakvu kompulzivnu kontrolu, stalno uplitanje u vlastite misli i osjećaje, diktirajući sebi kako trebate biti i ponašati se.
Postoji samo Bitak. Ništa ne izgleda kao sve. Ali iluzorno “ja” misli da je to nešto, i sasvim je sigurno u to. Tako u prividnom ‘stanju’ poistovjećeno sa ‘ja sobom’ držimo sebe u stalnom stanju igranog postajanja, a ne Bića. Ispunjavamo svoje živote smetnjama, željama, brigama, užicima i bolovima te najvećim samozavaravanjem/jurnjavom od svih, za sve, pa i potragom za “prosvjetljenjem”, sve da se sakrijemo od Jedine Tišine i Praznine koje već jesmo. Sve kako bi ‘izbjegli ‘Biti’. Ipak, ako smo spremni primijetiti sve aktivnosti koje koristimo kako bismo odvratili, fiksirali pažnju, zastali, bili mirni i primijetili ono što izbjegavamo osjećati, miris Bića, mogli bi uloviti našu svijest, a naša spremnost da budemo ‘nepoznati’ mogla bi procvjetati. Pogledajte u sebe dok istražujete sve načine na koje izbjegavate Bitak, koje je naše prirodno ‘stanje’, i kako stalno zamjenjujemo to nekom pričom, snom, maštom prolaznim. Jesmo li spremni jednostavno biti Jedno, ono što jesmo, ono što jest? Je li to krajnje, neodoljivo jednostavno?
Koja je svrha reći da smo svi jedno, ako se zapravo ne osjećamo ili ne doživljavamo očima druge osobe? Ne opovrgava li ovo temeljno iskustvo dualnosti tvrdnju da smo svi jedno Biće? Nema smisla, govoriti ono što uopće ne slijedite. Davanje izjava poput: “Svi smo mi Jedno” ili “Možemo” postići “Jedinstvo ili Prosvjetljenje” sve su to izjave koje daje “um”, koji sam po sebi nije ništa drugo do iluzija i nikada, nikada ne može postići Jedinstvo ili “prosvjetljenje”. ‘To opovrgava nedvojnost, što je stvarno. To samo dokazuje da ‘um’ to nikako ne može shvatiti … čak ni vaš ‘ja sam’.
Očigledno, Jedinstvo se ne može doživjeti… jer bi za to bili potrebni subjekt i objekt, iskustvo (Jedan) i “doživljaj”… što nas odmah vraća na “dvoje.” Tako da nema smisla to govoriti. Ali postoji stvarnost koja se zove Biti to. Sve što se događa, bilo “dobro” ili “loše”, sve, jednostavno je poziv Onoga da vidi da sve što postoji je ovo. Cijelo vrijeme život vam je govorio: ‘Gledaj – jednostavno postoji život, nema priče, jednostavno je sve postojanje, ‘sve je ono što jeste’. Čak su i zid, stolica, bolest i sukob u odnosima, samo voljenje, pozivaju vas da vidite iza iluzije, vidite da postoji samo Voljeti, a Vi ste To. A alat, modul za sve je Svijest.
Svjesnost svjesnosti doista je jedina duhovna praksa na koju bih se trebali usredotočiti. Biti svjestan svoje svjesnosti jednostavno znači pronaći neutralnog, neuključenog svjedoka koji samo nepristrano promatra sve. To možete pronaći i kada prvi put sjedite u meditaciji. Mnogi ga ljudi mogu pronaći čak i hodajući ulicom, bez meditacije zatvorenih očiju. Jednostavno je i očito da postoji dio vas, um koji ima misli, osjećaje i tjelesne senzacije i reagira na njih, ili se potpuno poistovjećuje s njima (“To sam ja”). I dio koji samo primjećuje sve gore navedeno, uključujući um koji reagira na sve te fenomene, dok sam um ne reagira… samo je svjestan toga, stanja čiste Svjesnosti.
Nakon što ste to pronašli i postali svjesni te Svjesnosti, gotovi ste. Vježbanje ostanka ili odmaranja u toj Svjesnosti, svjedočenje svemu s tog ne-mjesta ‘mjesta’ koje nikada ne može biti ništa osim tišine i mira, sve je što trebate učiniti. ‘Prosvjetljenje’, ‘samospoznaja’, ‘buđenje’ iz iluzije osobnog ega, čista Svjesnost, sve to samo znači Bitak, u našem prirodnom stanju. Nema se što drugo postići. Zato jednostavno odbacimo sve te “duboke” ciljeve i postignuća i samo budimo. To je to! Sve drugo, svaka druga praksa koju tome dodate je manipulacija, utjecajem osobnosti uma. Kad ste svjesni svoje Svjesnosti, znate da ste ta Svjesnost, vaš Pravi Identitet i znate da su sve pojave koje se dižu i padaju koje vaša Svjesnost vidi, uključujući vaše tijelo, prosudbe, želje i ‘postignuća’, samo Stvarnost, sve kao što jeste, živi, biva, jeste kroz “ti” dok tvoje tijelo traje. Pa što bi drugo mogli poželjeti? Za kojim drugim ‘duhovnim’ svjesnostima ili ‘postignućima’ biste mogli čeznuti ili se na njih usredotočiti? Ako želite više od toga da budete svjesni svoje Svjesnosti i odmarati se u tome, to nije prosvjetljenje, to je samo ego-želja, a svi napori ili prakse koje činite u tom smjeru samo su manipulacija egom. Ali zbog svoje vezanosti za ego, i prirode ega da je stalno u pokretu svi su skloni uložiti neke od svojih napora, vrtnji te stalno isprobavati, mijenjati neke druge prakse. Ego osobnost ne može stati, zaustaviti se jer bi se sam osporio.
Netko pita, da li je normalno izgubiti želje i interese nakon duhovnog buđenja? Ne želim izgubiti sve što imam, ali želim se probuditi, i nastaviti činiti ono što volim raditi i nakon buđenja.
Jedinstven odgovor bi bio: „Dakle, ne budi se”. Najbolje potpuno preskočite duhovno buđenje. Tada ste sigurni da nećete izgubiti želju i interes za svoj status i stvarima koje volite. Dakle, točniji odgovor bi bio: ne gubite nužno svoje želje i interes za ‘duhovno buđenje’. Ako je to istina, potpuno buđenje (taj termin se koristi u toliko mnogo tumačenja :-), odbacuje lažni osjećaj zasebnog entiteta, individualnog “ti”, koji ima te želje i interese. Ljubav, radost, interesi, izazovi, usponi i padovi tijela i uma, sve se i dalje može činiti da se javlja i događa, no sad razumijevajući.. jednostavno se više nekome ne događa. Zna da je netko trajno kolabirao, točnije, jasno je da uopće nije postojao ‘netko odvojen’.
U okviru dualnosti, istinsko, potpuno duhovno buđenje je zadivljujuća spoznaja i nepobitno rastvaranje ovog lažnog “ja”, koji se naziva “ego”. Ako još uvijek želite da to lažno “ja” bude u blizini kako biste uživali u vašim starim željama i vašem novom “duhovnom buđenju” ili ipak “ti” ne želiš duhovno buđenje. Onda “Vi” samo želite novo životno iskustvo za ovo iluzorno “vi”. Ništa loše nije u tome, i to je Božansko, ako to razumijete. Samo nemojte sebe zavaravati da tražite izlaz, istinsko buđenje, jer to je onda kraj “tvog” života. Posljednja stvar koja se i ne može izbjeći, željeli li ne, jest biti Ništa, jer to i je što jest.
Postoji samo ono što se čini da se događa… ‘nikome’.
(Ahh, jasno ono što “vi” želite je imati svoj “budni kolač” i također ga pojesti!). Slobodno se odmarajte u svojoj Svjesnosti i uživajte u sebi :-), i to je ono što jeste, također i Božansko.
*Nijedan oblik života nije sposoban za prosvjetljenje u ovom svemiru. Svemir je ono što je ‘prosvijetljeno’.
Uvijek je bilo. Postoji samo Jedan.
‘Osobno ljudsko prosvjetljenje’ je oksimoron.
