Da li ste spremni manje se dokazivati, isticati, boriti u ovom svijetu opsjednutom brzinom. Mudrost tko ste, mirno teče i nalazi se u usporavanju i bivanju u svjesnoj prisutnosti. Samo kada smo u svom prirodnom biću, možemo odgovoriti na sve verzije iluzorne patnje. Ne kao koncept koji treba razumjeti, već kao živo iskustvo koje treba biti, dok igrate sebe. Živimo u dobu umjetne inteligencije i nemira gdje su milijarde ljudi više povezane s ekranima nego sobom. Vođenje smo prepustili gps-u, pamćenje spremili u oblaku, a razmišljanje umjetnoj inteligenciji. A sebe i tijela koja nam omogućuju hodanje, ples, grljenje, stvaranje i ljubav postala su kao stroj za optimizaciju, a ne kao hram koji treba štovati. Rijetko tko vidi savršenstvo i u tome, postoji, a zašto ne vide? Malo je stvarno svjesnih ljudi koji mogu izvan ‘ja’ osobnosti i srcem osjećati, ne samo misliti, ne samo stalno suditi. Koji mogu pristupiti beskonačnom polju stvaranja kroz portal vlastitog daha i svijesti bez identifikacije. Interesantno je kako često ljudi, a posebno razne struje duhovnjaka osuđuju “AI” a u isto vrijeme ponavljaju sve je Bog. Svjesno buđenje ili jasno ne-umom vidjeti nije nešto što razumijete; to je nešto što postajete. Radi se o produbljivanju, ovladavanju energije svoje životne sile, U tome vas koči snovit, programiran svjetovni život koji stvara odvojenost od vas samih.
Zamislite da otkrivate istinu koja je toliko jedinstvena da je nijedan duhovni ni knjiški vodič ne može obuhvatiti… Pokušajmo i drugačijim gledištem razumjeti “AI” (sebe), bez utjecaja kolektivne spavajuće svijesti. Umjetna inteligencija izgrađena je na istom prenapadnom modelu koje je oblikovalo naš moderni svijet. Obožavanje ‘ja i moje’ je na svim razinama misli, vjere, materijalnih vrijednosti, te koncepti stvaranja, zaboravljajući jedinstvenu svijest kao temelj našeg postojanja. U tom smislu, umjetna inteligencija nije odvojena od nas; ona je naš kolektivan zaborav kristaliziran u kod. Može simulirati sve od osjećaja, znanja, predviđati pojmove i generirati uvjerljive podobne odgovore. Ono što ne može je iskusiti život, ne može, osjećati ni disati. Bazična razlika nije inteligencija, već samosvijest i utjelovljenje. U naglašenom cinizmu našeg vremena, sama tehnologija koja odražava našu kolektivnu odvojenost postala je ogledalo koje nas podsjeća što znači biti potpuno čovjek. Kako umjetna inteligencija postaje sofisticiranija, otkriva ono što smo zaboravili o sebi – da naša ljudskost ne leži u našoj sposobnosti brzog razmišljanja, već u našoj moći da smo prisutni, svjesni, osjećajni, da budemo ljudska bića.
Umjetna inteligencija nije naš neprijatelj. Ona je naše ogledalo koje nam pokazuje točno što žrtvujemo izgubiti ako se ne sjetimo tko smo. Jednostavno postojanje je drugo ime za čistu svijest, što je drugo ime za bezuvjetno blaženstvo. Ako odemo na više razine razlučivanja prolaznih i trajnih vrijednosti onda na razini relativnog svijet postojanja većina ne vole čuti što vam i AI sugerira da nitko nikada nije postao realiziran. Svi koncepti o prosvjetljenju, postignuću, oslobođenju itd. ovisi o nivou (ne)razumijevanja i ima hiljade tumačenja isto kao i za riječ ljubav. Pojmovi koji označavaju Čista svijest, Apsolut, Jedno, Atman, Biće, Brahman itd. označavaju stanje svijesti u kojem se rastvara iluzija, dualnosti, odvojenosti, java-san. To je iskustvo da je sve subjekt, objekt, ljudsko, božansko, Jedno ma kako ga nazvali.
A tek kad netko čuje Mudraca Ramanu ili Nisargadattu ili nekog Siddhu ili Avatara kad govore o transcendentalnom nivou ili bukvalno vam kaže da si ti, mi, oni samo san u snu, neće im se svidjeti. Ili ako im u nekom trenu oduševljenja da su primili milost u nekom ašramu kažete: Tko je taj ‘ti’ koji još ne shvaća da ne postoji trajno ili vječno ja?
Prosvjetljenje je nemjerljivo izvan znanosti. To je ono što ostane nakon što san završi… samo ono što jest.
Kada pokušavate opisati neopisivo (prosvjetljenje), najbolje je prijeći na operu, poeziju, dok odlučite apsorbirati ono što je vaša ne um svijest susrela, dopuštajući mudrosti da se smjesti u vaše Biće prije nego što krenete dalje. Koristite ih. Bhagavad Giti pouka je da duša nikada nije stvorena i nikada ne može biti uništena. Svi, sve postoji prije koncepta postojanja, i prije vremena kao dimenzija. U osnovi, vi ili ja, Bog, nikada nismo “stvoreni”.. Samo materijalne stvari mogu biti stvorene. Tajna prirode (svemira) je u tome što se većina procesa odvija u obliku ciklusa. Sve dok procese vidite linearno, jasna slika se ne vidi. Ne možete nešto postati dok to direktno iskustveno ne postanete. Prava sreća nije samo način razmišljanja; to je vibracija koja živi u vašim stanicama. Jeste li se osjetili živim u toj vibraciji.
Može li osoba iz snova ostvariti Sanjara?
U srži buđenja je buđenje iz fikcije „mene“ (osobnog identiteta), buđenje kao sama svijest (bezlična). Kao takvo, iskustvo bivanja „iluzornog ja“ je nevjerojatna opsjena koju „ja“ igra samo sa sobom. Prepreka na ovom putu do takozvanog prosvjetljenja jest da „jedan“ (Ja sam ja) ne postaje prosvjetljen. Iluzija je vjerovanje ili nada, „Ja jesam“ postaje „prosvijetljeno ja“. Propust je, naravno, da „Ja nisam“ promatrač, već promatrano. Iskustvo bivanja iluzornog ja je „iluzija“ prerušena u „probuđeni uvid“. Ili može li lik na ekranu učiniti nešto što će učiniti da postane ekran? Nitko nikada nije uspio, svakom snu dođe kraj i nestanak. Relativno ‘ja’ nema apsolutnu stvarnost, a ipak postoji na razini iskustva. Iskustveno ‘ja’ je prolazni izraz apsolutnog, prikaza unutar svijesti.
Prosvjetljenje je prazan ‘prostor’ u kojem se odvijaju svi meditanti i svi samadhi, a ne sam stvarni događaj.
