Čovjek se rodio da doživi Boga, a ne da teži za prolaznim zadovoljstvima.
Ljudsko tijelo je Božji dar koji se nedostojno koristi, umjesto da se posveti obožavanju Boga . Nemojte pogrešno misliti da ste dobili tijelo samo da jedete i uživate u tjelesnim užicima. Čovjeku su dodijeljene određene dužnosti. Ako ih izvršava, moći će doživjeti sreću i na razini tijela, uma, osjetila i ãtmana. Možda će neki pitati koja je svrha ljudskog života. Njegova je svrha da radi kako bi se oslobodio ciklusa rađanja i umiranja. Tijelo je skrovište prljavštine, sklono bolestima. Podložno je povremenoj promjeni i ne može samo prijeći ocean pojavnoga svijeta. No treba ga iskoristiti kao instrument da bi se uzdiglo s ljudske na božansku razinu.
Ljudski život je plemenit samo ako čovjek doživi Boga (sebe-spozna). Mnogi ljudi se trude, ali samo nekima uspije ostvariti istinu i postići cilj. Možete se baviti raznim aktivnostima, ali uvijek težite za mirom uma. Bez njega, sve što čovjek postigne, samo će povećati njegov nemir. Onaj tko posjeduje mir uma, imat će i moralnu snagu Na ovom svijetu nema ništa veće od Božje ljubavi. Zato transcendirajte um koji vam stoji kao zapreka na putu prema Bogu.
Ne postoje dva ista ljudska bića – čak niti među braćom rođenom od istih roditelja koji su odgajani u istom okružju. Trebali bismo shvatiti zašto smo različiti kako bismo cijenili to što sada na ovoj planeti postoji gotovo 7 milijardi duhovnih sadnica za jednak broj ljudskih bića kako bi dosegli životni cilj: „dostići trajnu sreću najprije kroz razumijevanje, a zatim i iskustvo da je svatko od nas božanski.“ Sve što vidimo kao stvarnost zapravo je projekcija na ekranu naše svijesti koju odašilje Božanska svijest. A mi to percipiramo kao stvarnost.
Jer sve što postoji, postoji unutar Boga samog. Nema potrebe da Ga tražite bilo gdje osim ovdje. I postepeno ćete doći do spoznaje da je ta životna sila u vama, Bog sam. No, da biste to uvidjeli, morate shvatiti veličanstvenost onoga što uistinu jeste
Kad se rodimo donosimo na ovaj svijet dva kovčega. Jedan je ispunjen našim karmičkim dugovima za ovaj život (prarabda), a drugi s našim sklonostima (vasana).
Često se opisuje duhovni put kao kuća: temelj je samopouzdanje, zidovi su samozadovoljstvo, krov je samopožrtvovnost, a kuća je samoostvarenje. Toopisuje redoslijed događaja te da se kroz svako stanje mora proći da bi se došlo do idućeg. Ništa se ne može dogoditi bez samopouzdanja. Uz samopouzdanje možemo se početi uključivati u svijet i iz njega izdvajati vlastite želje – samozadovoljstvo. Ali prije ili kasnije moramo naučiti da zadovoljavanje vlastitih želja ne donosi trajni mir i sreću. Na toj točki moramo početi koristiti vlastiti potencijal da bismo smanjili patnje drugih. A tek nakon što je „krov“ samopožrtvovnosti konstruiran „stan“ samoostvarenja može biti siguran.
Isus je rekao ‘Zato najprije tražite Kraljevstvo Božje i sve stvari će vam se nadodati’(Matej 6:33). Najprije traži Davaoca svih darova i primiti ćeš od Njega sve Njegove darove. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.”
Krajnje znanje ne postoji samo na razini intelekta, već na razini neizmjerljivog. Krajnost apsolutnog je relativno koje se kreće unutar apsolutnog. Iskustvo te cjeline je brahman. Brahman je iskustvo samoga sebe atmana gdje nema ničeg izvan sebstava.
On je istodobno i apsolutan i relativan, i vječno neuništiv i kad se stalno mijenja. On je i ovo i ono, oboje. Sve je unutar njega . Brahman je isat chit i ananada i ono što nije sat chit i ananada.
Bog, Istina, Život, Brahma, ili Absolut izražava se samo u zbivanjima, pričama i / ili iluzijama. Ta događanja i / ili iluzije, su događaji ili kreacije ko-Kreatora putem kreativne energije u njima. Pa tko je Kreator? Putevi tvorca ovih djela stvoreni su da funkcioniraju kao Tvorac. Što god se stvara zapravo je iluzija, ali to možemo nazvati i stvarnost! Sve su kreirane iluzije realne, a to su one koje žive na određenoj ravni u kojoj iluzija postoji. To je razlog zašto svi govore o realnosti …
Da, sanjar ili Stvoritelj postaje samo-svjestan u stvaranju i konačno postiže samo-realizaciju ili postiže Bogo-svjesnost. Mi završavamo na vrhu bitka i rastajemo se u određenom roku od ovoga. Vrh ili beskrajno svjetlo – je ono što je uvijek bilo i uvijek će biti. To znači – Grand Ciklus se završio i novi počinje.
Vrhovno postignuće, nakon odbacivanja svih identifikacija i odbacivanje sveg znanje i spoznaja da nema puta. Tragalac na put, put i znanje su samo igre svijesti.
