Skip to main content

Sokrat je tako podučavao, puštao je da njegovi sugovornici sami stvore neophodne zaključke. Sokrat te može naučiti još nečem: razlikuj one kojima možeš nešto objasniti, od onih koji moraju nešto doživjeti odnosno na sebi osjetiti.
Kao što danas čini dobar terapeut. Sokrat nije predavao suhoparno znanje, nije se isticao svojom nadmoći, nego je pustio da djeluje njegova skromnost. Zato i nije pokušavao svom sugovorniku dokazati tko je pametniji, nego je samo ukazivao na to da je sve što je rečeno u logičnoj povezanosti sa sveobuhvatnom osnovom. To znači da ne možeš proizvoljno postupati sa svojim izjavama i njihovim posljedicama. Sve ima svoje mjesto u skladu sa Božanskim redom.
Promijeniš li proizvoljno mjesto bilo čemu, možda time mijenjaš logiku cjeline. Zato se sve na svijetu nalazi u određenom međuodnosu, što znači da se ima svoje mjesto. Tako i svaka riječ. I komunikacija ima svoje zakonitosti zbog čega su se sofisti detaljno time bavili, a Platonov najslavniji učenik Aristotel, napisao je knjigu o retorici.

Sokrat je kao glavno obrazovno sredstvo upotrebljavao paradoks, dakle da nešto ne može istovremeno i u jednom i u jednakom smislu biti jedno kao i drugo. Znači, Sokrat nije istovremeno i u jednakom smislu smrtan i besmrtan. On je kao tijelo smrtan, ali kao duša besmrtan. Sokrat je podučavao svoje učenike. Naprotiv, svoje je protivnike puštao da prisilom logike iskuse kako njihove tvrdnje ne odolijevaju preispitivanju. Neka te ne obeshrabri činjenica, što Sokrat završetke ovih razgovora ostavlja otvorenim. To ostavljanje otvorenim jedan je od znakova Sokratove dobrote: svoje protivnike nije uništavao činjenicama i istinama, već im je ostavljao prostor za vlastito razmišljanje i nalaženje..
Usvoji ta čudesan način da istinu kažeš prijateljski, ljubazno, ostavljajući prostor a time i savitljivo.

Kakva je korist ako svog sugovornika verbalno «dotučeš»? Uopće nikakva – osim što sasvim sigurno sebi stvaraš neprijatelja! Naprotiv, ukoliko tko ima negativan prijenos na tebe, možeš se objašnjavanjem lako uplesti u teškoće – da ne spominjem da te osoba najvjerojatnije neće slušati, ne će shvatiti ili će te krivo shvatiti, što znači da će jačati svoj otpor.

Misleći um je korisna i moćna alatka, ali je i veoma ograničavajući kada u potpunosti preuzme život, kada ne shvatite da je on samo mali aspekt svjesnosti koja ste vi. Mudrost nije proizvod mišljenja. Duboka spoznaja koja je mudrost izvire iz jednostavnog akta poklanjanja nekome ili nečemu potpune pažnje. Pažnja je primarna inteligencija, sama svijest. Ona rastvara barijere koje je stvorilo pojmovno mišljenje i sa njome dolazi spoznaja da ništa ne postoji po sebi i za sebe.

Živi savitljivo – a to znači: spoznaj samoga sebe, shvati kakvo značenje ima pozitivna komunikacija, a obrati pozornost i na kakav način komuniciraš. Jedno bez drugoga nema ni smisla ni svrhe.

 

Treba li nam više znanja? Da li će ovaj svijet spasti više informacija, brži kompjuteri, više naučnih ili razumskih analiza? Nije li mudrost ono što je ljudima najpotrebnije u ovom svijetu? Ali šta je mudrost i gdje je tražiti? Mudrost dolazi iz sposobnosti da se bude miran. Da se samo gleda i samo sluša. Ništa drugo nije potrebno.
Smirenošću, gledanjem i slušanjem budi se duhovna inteligencija unutar vas. Dopustite da taj spokoj upravlja vašim riječima i postupcima..

Komentiraj