Skip to main content

Svjesnost je nekonceptualni izvor iz kojeg proizlaze svi entiteti (vrste osjećaja) i Maya kreacija.
Stručnjaci u Advaiti koriste riječ “svjesnost” sasvim drugačije nego što koriste “svijest”. Kaže se da je svjesnost izvan svijesti i prije nje, ali je također izvor svijesti. Svijest je jedini vlasnik “identiteta”, ali većina živčanih sustava ima ego koji pogrešno tvrdi da je autor misli, smatra svojim kao da je i sam osjetilni entitet umjesto da bude samo konstrukt golemog niza biokemijskih obrada u sustavu tijelo/um. Stoga u temama o svijesti i svjesnosti treba definirati te vrijednosti u sadržaju poput svijest je osobna (relativno) a svjesnost je izvor, polje, sveprisutno jedno (apsolutno), i sl.
Opseg svijesti (um, osobnog duha) razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Neki ljudi svjesni su vlastitog postojanja, svojih osjećaja, emocija, senzacija. Drugi ljudi svjesni su izvora svojih emocija i čula, drugi su svjesni da su budniji, svjesni impulsa, svjesni svojih reakcija. Neki ljudi djeluju automatski kada su pod utjecajem impulsa. Neki ljudi “samo kažu” što im padne na pamet, drugi ljudi su svjesni svojih misli, svjesni kako ih konceptualiziraju, analiziraju i zaključuju. Moguće je da su te razlike u razinama svijesti i razlučivanju uzrokovane razlikama u razvoju mozga – što je frontalni korteks naboraniji, to je čovjek pronicljiviji, prisutniji i svjesniji. U yogi tvrde da jasna svijest ovisi o pinealnoj žlijezdi koja je sustavno svijet utjecajem atrofirana. Sa yoga aspekta um kao alat svijesti ima nivoe funkcija koje djeluju više ili niže, svjesno ili nesvjesno. Ne razmišljajte o svijesti kao o objektu koji promatrate, ta zabluda je napravljena mišlju, korištenjem riječi.
Svijest se mora shvatiti kao onaj koji promatra: ja koji ovo čitam. Okrenite svjesnost njenom prividnom izvoru: Ja (subjekt), kao objekt koji možete promatrati. Odvojeni osjećaj sebe, Ja, stvara obrazac misli, osjećaja, govora i ponašanja. Na primjer, ako se identificirate s nekom vjerom – ti ‘taj ja’ si tada to (kršćanin, hindus, musliman itd) – sve što mislite, osjećate, govorite  činit čete unutar obrasca (uvjetovanog programa) te samo-definicije.
Kad skrenete pozornost na sebe koji ovo čita, postajete svjesni te identifikacije. To jest, shvaćate da si ja (svijest) ovdje (subjekt), ali sve s čime si se poistovjetio i smatrao da jesi, zapravo je objekt. Svijest o različitosti odvaja Ja (svijest) od svih ovih kvaliteta (objekata) s kojima si se poistovjetio. Svi ti objekti, uključujući one naizgled stvarne kao što je fizičko tijelo, zapravo su samo mentalni objekti, sastavljeni od tkiva misli. Kako se Ja (svijest) stoga odvajam od ovog Ja stvorenog umom, otkrivam što je iza uma, iza misli, prije misli.
Kad jest, um ne žudi ni za čim. Ustaljen u svjesnosti čistog osjećaja um je siguran, čisti i bistri filing tada se prepoznaje kao radost, mir, smirenost, tišina, neograničena ljubav, blaženstvo, ekstaza itd. Takav osjećaj ne treba miješati sa svakodnevnom inačicom običnih osjećaja koje doživljavamo kao sreću, uzbuđenje, ljutnju, tugu, strah, uvjetovanu ljubav, ljubomoru, i tako dalje. Te osjećaje nazivamo uvjetovanim, ovisnim jer su nastali u zahtjevu kao što su razna iskustva dobitka gubitka, stvari ljudi, situacija, itd. Uvjetovani osjećaji su povezani i s prošlošću i budućnošću, stvara ih individualnost. Snaga tih osjećaja je također uslovljena, određuje ih um, svjesni i nesvjesni. Um iako je stalno podložan promjenama u svojim modifikacijama on teži spoznaji osjećaju sebe.
Pod sebe podrazumjevamo stanje čistog postojanja, svjedoka ili samo bivanje, ono kad um samo jeste i ne teži za ničim. Tu se ne misli da je nešto tamo, ili vamo ili neki sud, koncept jer tada i dalje postoji poistovjećenje sa osobom, tijelom. Kad postignete tu spoznaju, sebe-stanja, čisti osjećaji su uvijek jasni i bistri, i to se odražava u svemu što radite, mislite, ma kako to izvana izgledalo. Važno je biti svjestan tog osjećaja za trajanja raznih aktivnosti, tako postajemo svjesniji beskonačnih očitovanja svega. To je ono što svi jesmo, trebali bi biti. Tada nismo u dinamici kojom manipulira ego, koji se temelji na nemiru nego smo jednostavno sa svojim sobom (sebstvom). Ništa nije važnije, ništa ne ispunjava više od toga. Taj osjećaj bez osobnosti je ustvari naše Biće (ja, atma, sebstvo itd.). Ako se ovo jasno razumije onda se zna da sebe osjećaj ustvari nije osjećaj, no treba nekim riječima to objasniti. Zato jer se u umu stvaraju ti dojmovi pa ih opisujemo kao božanski i predivni jer blaženo vibriraju u našem duhu (svijesti). Vi ste taj osjećaj sebe, u cijelosti.
Svijest bez ega je bez obilježja.
Svjesnost izvan uma koja se čini potpuno neograničenom, beskrajnom, sveprožimajućom i sveobuhvatnom,koja se čini kao temeljna bit kreacije, ponekad se naziva “svijest”. Također se naziva Bog, duša, duh itd.
Nema nikakvih karakteristika. Ne postoji u fizičkom, materijalnom obliku koji ljudi prepoznaju kao dio svoje stvarnosti. Zbog toga je svijest nemoguće definirati, opisati, objasniti. Stoga je nemoguće odgovoriti na pitanje “što je to” jer odgovor na to pitanje ne postoji.
Ipak, ljudi doživljavaju tu svijest, stoga je ljudski um pokušava konceptualizirati, definirati, razumjeti, jer to je ono što um radi, jer to je njegova funkcija. Ali um nikako ne može razumjeti. Jedini način na koji se ova svijest može iskusiti je tijekom izravnog iskustva.
Nefiltrirana percepcija, vas budi. Čovjek treba postati svjestan svijesti, a može je postati svjestan samo ako nije ograničen, kontroliran i obuhvaćen umom i njegovim vrtnjama. Pokušaj razumijevanja svijesti i svjesnosti uključuje i angažira um, a to je uzaludan trud, jer um izravno onemogućuje osobu da doživi svijest.
Iz tog razloga, na pitanje “što je svijest”, Mudrac će se samo nasmijati. Svjesnost također može doći u obliku prosvjetljujućeg uvida, znanja ili razumijevanja. Jednostavno rečeno sve što je unutar vašeg svjesnog iskustva je svjesnost. U tom smislu svjesnost nalikuje pažnji, i do neke mjere, oni su doista isto iskustvo.
To je ono na što su svi mudraci i mistici ukazivali. Prestani govoriti o prirodi stvarnosti, budi i vidi ono što jest (umjesto onoga što jest bilo ili bi trebalo biti). Svjesnost i svijest postaju jedno, samo postajete svjesni njihove jednote. Ipak, bolje ne vezivati se za koncepte jer riječi nisu stvar.

Guru Nisargadatta Maharaj kaže o razlici između svjesnosti i svijesti:
Svjesnost je iskonska; to je izvorno stanje, bespočetno, beskrajno, bez uzroka, bez podrške, bez dijelova, bez promjene. Svijest je u kontaktu, odraz na površini, stanje dualnosti. Ne može postojati svijest bez svjesnosti, ali može postojati svjesnost bez svijesti, kao u dubokom snu. Svjesnost je apsolutna, svijest je relativna prema svom sadržaju; svijest je uvijek o nečemu. Svijest je djelomična i promjenjiva, svjesnost potpuna, nepromjenjiva, mirna i tiha. I to je zajednička matrica svakog iskustva.”

Kada obraćate aktivnu pozornost na svoj um radi misli, misli neće biti. To je čista svijest bez objekata. Svjesnost i svijest načini su postojanja.
Svijest – kao svjesnost – je “ja jesam”.
Osjećaj Ja, osoba ili pojedinac, sastoji se od “ja sam ovo”, “ja sam ono”.
Prosvjetljenje, Nirvana, je: Ja jesam.
Ego je: Ja sam ovo. Ja sam to.
To je isti ja.
Probuditi se znači odbaciti “ovo” i “ono” iz “ja jesam”.

Svjesnost je prije Svijesti

Komentiraj