Moguće je BITI ono što mi uistinu jesmo (božanski) samo kad pročistimo svoje umove od svih loših sklonosti – vasana. Zbog njih, um pokušava ograničiti neograničeno, onemogućuje nam čuti glas Božji, te pokušava izmjeriti nemjerljivo. Jednom kad te sklonosti iskorijenimo, um, koji je tek snop misli, stapa se sa svojim izvorom i ostaje u tišini bez misli. Tada je uklonjena glavna prepreka na putu spoznaje tko smo uistinu mi. Ono što ostaje nije ništa drugo do atman (sat-cit-ananda), koji omogućuje našem neosjetljivom tijelu da osjeća. Tada smo vrijedni spoznaje naše Stvarnosti.
Za tražitelja duhovnog znanja najbolja je kontemplacija na sat – istinu, ono što je neuništivo i vječno. Kontemplacija na cit – svijest put za mistika – yogi, ali na tom putu se možeš izgubiti jer je pun uspona i padova. A kontemplacija na anandu – blaženstvo put je za one s temperamentom predanosti.
Što je to što stvara neznanje naše stvarnosti (ajnana)?. To je poistovjećenost s tijelom, obmana da ste vi tijelo.
Sjetite se da se svakim svojim korakom približavate Bogu.
A kad zakoračite jedan korak prema Njemu, Bog tada čini 10 koraka prema vama.
Na hodočašću nema odmorišta!
To je neprekinut put, danju i noću, kroz suze i smijeh, kroz rođenje i smrt, kroz grob i maternicu.
Kad stignemo na cilj i on je ostvaren,
Hodočasnik shvaća da je putovao od sebe ka sebi,
Da je to dugo trajalo i da je bio usamljen,
Ali Bog koji ga je vodio k sebi,
Bio je cijelo vrijeme u njemu, oko njekga, s njim i pored njega.
On sam bio je cijelo vrijeme Božanski.
