Skip to main content

Duhovno buđenje (tj. Biti budan) samo znači vidjeti ono što zaista jest, prirodu stvarnosti i o tome tko/što ste.  Učinak buđenja je prestanak patnje ili izaći iz svog sna u koracima, u stupnjevima, u nivoima. To se događa kada se neznanje ili iluzija rasprši i probudi razumijevanje, koje će vas izvući iz hipnotiziranog i zaspalog stanja uma, ili osobne svijesti. Do tada ne znamo tko/što smo… ali umjesto toga imamo hrpu zamisli ili koncepta sebe (u koje vjerujemo), to traje, vezuje nas sve dok ne ostvarimo uvid da nismo tko/što smo.

Bivati, umom mislima i predajom u dualnosti, na nivou gdje postoji odvojen Bog, gdje su parovi suprotnosti stalno u vrtnji percepcije, gdje je osoba predana osobnim sadržajima uvjetovanosti je bivanje u dimenziji uma ili iluziji.  Svi do jednog mudraca, sveca, avatara, ostvarenih znanih i neznanih čistih duša u svojim svjesnim misijama uvijek ističu isto; sve iz uma je obmana, moćna snaga iluzije snova u kojoj je pojavnost za osobu stvarnost. Tu um dimenziju  odvajanja, ja i oni, ja i Bog i sve dualne svijet vrijednosti, smatraju za stvarnost. Na toj razini kad se bljesak svijesti okrene samospoznajom uvidu koriste se alati i tehnike buđenja za pomak svijesti ka Jedinstvu. Stoga sa aspekta Jednote, ne-dualnosti, jedinstva ili jedne stvarnosti dualna svjesnost je neznanje.

Najljepša moguća pojava za uspavanog čovjeka jeste ljubav, ali on pati čak i kroz to. Ništa nije moguće ni mir ni dobro ni sklad kada ste uspavani. Jer to nije pitanje ljubavi ili nečeg drugog – spavanje je patnja. Dualnu razinu u kojoj evoluira većina čovječanstva, gledamo sa znanjem da je to tako, razumijemo i ne sudimo u okvirima loše dobro jer za tu kategoriju svjetovnih ili materijalno poistovjećenih ljudi, to je nivo razvoja svijesti. Taj stupanj gdje tko jeste sa razlogom i smislom je tu savršen, tu djeluju, postoje u tom san ili neprobuđenom stanju.   

(još sagledavamo dualnu razinu).
Može li se uspavana osoba odlučiti probuditi? Ne dok spava. Jedini način je da to učini prije nego što ode na spavanje, postavljanjem alarma ili traženjem nekoga da ju probudi. Buđenje nije nešto u što ulazite, uzimate ili dopirete. To je nešto što vam se jednostavno dogodi. Razmislite o tim riječima, jer ako  se probudite, to znači da ste prije spavali.
Tako je s duhovnim buđenjem. Postavili ste ‘alarm’ prije nego što ste rođeni i jednog dana alarm se oglasi i vaša se duhovnost samo probudi. Možda nađete određenog učitelja, možda nekim klikom, katarzom dođete do toga. Način nije osobito važan.
Svaka mala stvar koju učinite svjesno vođeni nedualnim, atmičkim okom u životu može se smatrati prelazom, pomakom ka Om. Mnogi u svojoj predanosti vanjskim idolima, kao i joga praksama, ritualima očekuju da će se dogoditi nešto veliko, da im se biserna vrata otvore u mislima i da se pojavi potpuno novi svijet iskustva, koji će ih im  obznaniti “ja sam prosvijetljen”.
Stvarna iskustva nisu ulomci koje uspavani koriste za sliku o sebi ponavljajući zen citate poput “otkrio sam da je sve isto i sada sadim cvijeće, nosim vodu”, a i dalje im je um u konceptu odvojenosti od smisla što im je Bog, kao i još uvijek vezanost za ja osobnost, ja sam to.
Generalni stvarni klik buđenja mijenja apsolutno stanje svijesti prepoznavši iluziju dualnosti poistovjećenošću za vanjsko, za objekte (tijelo i um su objekti). Zbog toga je neizmjerna pomoć ako vas vodi ostvarena osoba, stvarni mudrac, mahatma, sidha yogi koji vas odvezuju od iluzornog bivanja jer niste um, svijet i materija.

Cilj je probuditi se u potpuno novi način gledanja na svijet, gdje istražujete svijet koji nije ovaj, da bi shvatili krajnost da ste vi taj koji se treba ugasiti. Sve može biti, i zabavno i zanimljivo, ali u konačnici sve nesvjesne tehnike, akcije i misli odvraćaju vašu pažnju od stvari koje su važne i stavljaju ih na stvari koje nisu. Naravno da ima svjetovnih teškoća, zamki i testova bezbroj, no svi doslovno najbolji dio sebe posvećuju zemlji snova i fantaziji! Traženje kako se probuditi obično je vođeno time da želimo da stvari budu bolje misleći da stvari kakve jesu su problem. Duhovno buđenje ne dolazi kad siđete u podzemni svijet i suočite se sa zmajem koji čuva kovčeg blaga. Pravo buđenje dolazi nakon što ste ubili zmaja, stekli blago i oženili princezu. Što sad? Hoćete li samo otići potražiti drugog zmaja? U čemu je poanta?

Nemojte ostati, biti tragač, sluga ni stražar, smislite kako biti besmrtni kralj.

Jeste li tijekom putovanja duhovnog buđenja zatekli unutarnje odgovore za ono što vam se događa?
Zamislite da spavate u ogromnom, mekom, udobnom krevetu u savršenom svijetu u kojem ste potpuno sigurni i besmrtni. Dok spavate, sanjate da ste ljudsko biće koje ima fizičko iskustvo u svijetu uspona i padova, mraka i svjetla, života i smrti. Postoje borbe neuspjesi i uspjesi, postoje iskustva ljubavi i mržnje, tuge i radosti.

Tijekom sna ponekad imate osjećaj da postoji nešto više od ovog sna i da ovo možda nije stvarnost, već samo san.  Povremeno razmišljate o tome, pa čak i isprobate neke metode izlaska iz sna, ali se nikada ne probudite. Zatim, jednog dana, doživite iskustvo koje vas natjera da otvorite oči u stvarnom svijetu i na trenutak se sjetite tko ste i što ste uistinu i da ste samo sanjali. Doživjeli ste tračak bljeska istine. Tada ste stvarno razumjeli i obvezujete sebi da ćete češće doživljavati ovaj sjaj, kao i da ćete moći doživjeti biti u snu, a da pritom budete svjesni stvarnosti. Jednog dana shvatiš da za to, za taj blještavi bljesak moraš se odreći svijeta snova da bi se probudio. Tako postajete vrlo tihi u svijetu snova, prepuštate se bivanju da ste ljudsko biće i da je pojavno san balončić. 

U nekim trenutcima se probudite, i sjećate se da ste besmrtna, beskrajna Svijest. Da nemaš pravi oblik. Da san nikada nije bio stvaran i da tijelo u udobnom i sigurnom krevetu spava nije ni bilo stvarno. Osjećate kao da umirete, ali ipak ste odlučni, hrabri i tome se prepuštate, umiranju sna jer ništa vam nije važnije od buđenja i doživljavanja svog Istinskog Ja, Realnosti.

Sjećate se, znate, jasno vam je da ste bezoblični i da nikada niste bili zasebna ličnost. Uvijek ste bili i bit ćete.

Je li ovo putovanje? 
Može se osjećati kao putovanje onome tko vjeruje da je svijet (snovi) stvaran. Osjeća se kao putovanje onome tko zamišlja da je to zasebna cjelina koja posjeduje tijelo i duh.  Ali u Stvarnosti ste uvijek bili i bit ćete ta beskonačna, besmrtna Svijest. Ništa se nikada nije promijenilo.
Ego/ja je stvaran na isti način na koji su snovi stvarni, na isti način na koji su uspomene stvarne, na isti način na koji su misli stvarne.  Ego/ja je, zapravo, kompilacija misli, ideja, uvjerenja, memorija. To su mentalni pojmovi sastavljeni od velikog broja mentalnih fenomena.

Dakle, cijelo putovanje je iluzija, film. Svaki aspekt putovanja bio je dio filma u kojem ste voljno sudjelovali i prihvatili ga kao stvarnog. Svaki djelić vodstva potječe od Istinskog Ja koje već jeste, od sebe. I sve što ste trebali učiniti je prepustiti se iluziji odvojenosti i otopiti se u beskrajnom, besmrtnom moru Svijesti koje jeste. Da ste budni, ne biste morali ništa učiniti. Za duhovno buđenje najbolji savjet je biti miran, šutjeti, biti potpuno svjestan… čak i ne razmišljati. Redovito.

Višim ili ne-dualnim smislom ukoliko ste usvojili razumijevanje svijeta snova možemo reći sljedeće.

Čista Svjesnost, ili Duh, ili Jedina Stvarnost, već je potpuno budna. Ne treba se buditi ili išta poduzimati da bi se shvatilo da je to Jednota. Ali što vi radite, pokušavate um ostvariti meditacijom, odmah meditacija postaje um i vi ste opet u snu. U probuđenom stanju, kada nema ni uma ni meditacije, u tom stanju totalno nezauzetom od uma, najviše se događa – nikada ranije.
Budući da ste stvarno Čista Svjesnost ili Duh, a ne pojedinačni ego, ne trebate ništa učiniti da se probudite. Vaš naizgled imenovan “ja” može činiti stvari da se probudi, ali ne mora i nema ničeg superiornog u koračanju duhovnim putem u odnosu na život običnog života. Da si samo jednostavno svjestan da jesi.

Stoga ne ostaj u stalnom hranjenju želje “probuditi se”. Jer kad dođe vrijeme, izgubi i tu želju. To je ono što je duhovno buđenje iz sna da si ti ovo, ono jer dok nestaješ, topiš se u jedinstvu. Čovjek nije bivanje,  nije nešto,  čovjek je kretanje, prolaženje, on  je to samo putovanje. Stoga ne pokušavajte rješavati životne probleme pomoću samog usnulog uma. Nema nigdje ni problema, nemira ni buke  izuzev u vama, jer priroda je uređena, savršea svuda, gdje god jeste. Priroda ne napreduje nigdje. U prirodi ne postoji evolucija. U Bogu također nema evolucije.

On Bog je vrlo, vrlo tih fenomen; on je ništavilo, sve u svemu potpuno budno.

Zapravo, ovo osobno “ti” koje se želi probuditi, ne može. Mi se ne budimo; buđenje se budi kroz nas, u igri kraljice Maye. To je samo Jedna Stvarnost koja se izražava kroz ovaj iluzorni privremeni identitet koji Vi zovete ja.
Taj ja ne treba dolaziti do bilo kojeg nivoa koji je bolji od trenutnog nivoa na kojem jeste. Sljedeći trenutak se uvijek rađa iz ovog trenutka, stoga zašto brinuti o njemu? Kakav vam je ovaj sada bit će i sljedeći, jer se rađa  iz ovog sada trenutka. Što god jesi, gdje god jesi samo budi svjestan toga.  

Nikada ne pokušavajte biti duhovni, jer to postaje posao, zauzetost, sljedba, status, religija, natječaj i nadasve ograničena i zaspala svijest.   

Jedna osoba koja je znala duhovnu filozofiju kaže svom naprednom učeniku:
Um je zrcalo, Svjetlo koje sja.
Čisti ga svaki dan. Ne dozvoli da se na njega nahvata prašina”,
A učenik odgovara:
“Nema zrcala, nema prašine, nema tame. Jedino svjetlo uma”.
To je to!

Ako otvorite svoje „om“ oči, vi iščezavate.

.

Komentiraj