Kako se čovjek ponaša u svijetu?
On zaboravlja što je ono što zaista funkcionira. On zaboravlja da su forme samo instrumenti za funkcioniranje svijesti. On smatra sebe za entitet i provodi cio svoj život radeći teško, pokušavajući da stekne nešto.
Motiv za sve ovo je osjećanje “ja” i “moje”. Vaše očekivanje toga kao nečega jedinstvenog i dramatičnog, neke prekrasne, čarobne eksplozije (konačnog prosvjetljenja) je samo skrivanje, bježanje i odlaganje vaše samorealizacije. Ne očekujte eksploziju (konačnog prosvjetljenja) jer se to već dogodilo – u trenutku kad ste rođeni, kad ste započeli svoje postojanje – saznavanje – osjećanje.
Postoji samo jedna greška koju ste učinili: smatrali ste unutarnje za vanjske, a vanjske za unutarnje. Ono što je u vama, vi ste smatrali da je vanjsko, a ono što je vanjsko, vi ste smatrali da je u vama. Um i osjećanja su vanjski, ali vi ste ih smatrali da su unutarnji. Vi vjerujete da je svijet predmetan i izvana, dok je on potpuno projekcija vaše psihe. Ovo je osnovna konfuzija i nikakva nova eksplozija ne može je ispraviti. Morate misliti o sebi da ste izvan toga. Nema drugog načina.
Ne odbacujte pažnju. Nemojte se boriti sa njima. Samo nemojte činiti ništa u vezi njih, pustite ih da budu ma kakve da su. Sama vaša borba sa mislima daje im snagu, život! Samo ne odbacujte pažnju, ne obazirite se na njih. Gledajte kroz njih.
Zapamtite da se sjećate: štogod da se dogodi – događa se zato što “JA JESAM”. Sve vas podsjeća da vi jeste. Izvucite punu korist iz toga, iz činjenice da morate postojati da biste imali iskustvo nečega (tako sjećanje na Sebe postaje lako i trajno). Nemate potrebe prestati misliti, samo prestanite biti zainteresirani (za misli).
Nevezanost, ravnodušnost je ono što oslobađa. Nemojte se vezivati, to je sve. Prije nego što manifestacija može da se dogodi, mora postojati nešto što može da se manifestira: to je Apsolut. Bez ikakvog uzroka, spontano, to se događa; ne postoji razlog. Ta svijest je univerzalna – nema individualnosti. Ali kada se svijest pojavi u određenoj formi koja je također nastala spontano i počne funkcionirati u njoj, ta forma poprima osjećaj da je individua i tako ono što je neograničeno ograničava sebe na određenu formu i tada nevolje počinju.
Svijest je taj osjećaj biti živ, biti prisutan, osjećaj postojanja. Ona je ta ljubav za bivanjem koja je izvor i uzrok svih želja. Znanje da jesi, je Bog. Posveti se tome i jednog dana ćeš shvatiti da ti nisi individua. Shvatit ćeš da si univerzalna svest koja ne može da pati; ne postoji ni bol ni zadovoljstvo za tu svijest.
Univerzalna manifestacija je samo u svijesti, ali Probuđeni ima svoj centar viđenja u Apsolutu. U prvobitnom stanju čistog bića, nesvjesna svog postojanja, svijest se javlja kao val koji se širi vodom, a u svijesti svijet se pojavljuje i nestaje.
Valovi se dižu i padaju, ali količina vode uvijek ostaje ista. Moje vlastito iskustvo je da se zapravo nikada ništa ne događa u ovom svijetu.
Tragalac, traganje i traženo – nijedno od ova tri stanja nije stvarno. Ništa se ne događa – sve što se odvija u svijetu je obmana.
Sri Nisargadatta Maharaj Consciousness and the Absolute