Kad se dijete rodi, osjećaj ‘individualnog ja’ još ne postoji. U nekom trenutku svačijeg najranijeg djetinjstva obitelj i društvo oko vas izoliraju vas (gledaju, tumače, doživljavaju) kao posebnu ‘zasebnu osobu’ – ističući vaše ime, osobine, iskustva i postignuća kao različite od bilo čijih drugih. Od tog trenutka osoba svako jutro kada se probudi, prva ‘misao’ je ‘ja-misao’. “Ja” postojim, “ja sam” “činitelj”, kako se “ja” osjećam, je drugačije od onoga kako se “ti” osjećaš, itd. Ova misao o odvojenom, izoliranom “ja” postaje program, mehanika, gospodar i podsvjesno, te omogućuje svaku novu misao kao djelovanje. U tren oka, ovaj stalni niz Ja-misli vas drži i uvjerava da ste vi individualno ja. Opet sa druge strane u dubokom snu bez razmišljanja, gdje je to pojedinačno “ja?” nestalo.
Zabluda da ste individualno ja je samo rezultat misli.
Možete pitati, odakle onda dolaze misli?
Misli i ‘mislilac’ samo su neki od tih fenomena bez supstanci. Ništa nije ‘stvarno’ ili ‘stvarno lebdi okolo’ i ništa se zapravo ‘ne događa’. Dakle, ‘misao’, ‘sebstvo’, ‘vrijeme’, pa čak i ‘samo po sebi’, samo su jedne oznake za ono što se ne može shvatiti ‘umom’ i ‘mišljenjem’ na njihov ograničeni ja i ti, oni ovi, subjekt-objekt način.
Sve dok je postojano, djelujuće, “ja”, “ti”, ” vi” ništa se svjesno ne može.
Kada ‘misao’ prestane, postoji samo Ono što Jeste. No sve dok zasebni “vi” stojite odvojeno da biste primijetili Ono što Jeste, i dalje ste vi. Ustvari je zabluda većine pojedinca takozvanih fake duhovnika kad kolabiraju, bljesne im svjetlost “to što na trenutak jeste” tada im ego to označuje kao “prosvjetljenje” ili “oslobođenje”. Tu se radi o prividnom “napretku” kroz manja buđenja u snu, a ne o “prosvjetljenju”.
Stoga uspjesi i neuspjesi se mogu dogoditi samo “zasebnoj osobi”, “prosvjetljenje” je spoznaja da nikada nisu postojali nikakvi odvojeni entiteti, i nikada se ne događa “zasebnoj osobi”, pa tko ili što bi doživjelo neko napred, nazad, uspjeh neuspjehh? Zato je smiješno ponavljati bez jasnog uvida sve je jedno, sve je Bog.
Ne postoji ‘put’ do prosvjetljenja, to je samo privid. Prosvjetljenje je vaše prirodno stanje, tako da ne može biti ‘puta’ ili ‘pomaka’ da budete ono što već Jeste.
Kao ‘individualna Jiva,’ može se činiti da ste ‘vi’ Izvršitelj pa imate put, napredak i padove. Kao Jivanmukta (oslobođeni) vidite da nikada nije postojao nikakav odvojeni Jiva na prvom mjestu, to je uvijek bila iluzija, postojalo je samo Sebstvo. I tom Sebstvu nije bio potreban ‘put’ do Sebe, niti ‘napredak’ i ‘nazadovanja.’
U stvarnosti, ne postoji Ništa. Ništa. Jednostavno Jest, ili Svjesnost…što nije stvar. Čini se da svakakvi fenomeni proizlaze iz Svjesnosti. Ovi fenomeni nisu ništa više ‘stvarni’ od stvarne priče koja se odvija na filmskom platnu, a zapravo je to samo prozirno svjetlo.
“Vi” niste onaj koji čini – život je. Na ovaj način možete ‘napraviti’ postići, nešto čak i bolje od bilo kojeg ‘gurua’ koji vas savjetuje činite ono ili ovo, mijenjajte, prekidajte pokušajte, ponavljajte bilo što da biste se probudili. Tu je, ja, ja, oni, drugi, odvojenost, dualnost potencirano.
I to je upravo ono najteže biti, ne biti.
O čemu je tu riječ bitan uvid, to imamo i možemo spoznati u riječima stvarnog ‘gurua’ Krishne u Bhagavad Giti, koji je rekao: “Jednostavno, vidite akciju u ne djelovanju, a neaktivnost u akciji.” Ukoliko to ne razumijete uzaludno je cijeli život gubiti čitajući nanovo Gitu.
Buddha je također istaknuo: “Hodajući, čuju se samo koraci, nema hodača. Razmišljanje, postoje samo misli, nema mislioca.” Ili, riječima nekog ne-učitelja, postoji samo Ono što Jest, što se događa…nikome.
Stoga rasprave,stanje ili hodanje duhovnim putem je koncept s 10 000 različitih značenja pripisanih egu. Znate svi da se o tome najmanje raspravlja, uvijek je potjera za opstankom ego djelovanja. A pojam koncept malo ih stvarno razumije.
Jedini pravi ‘duhovni put’ je potpuni i potpuni kolaps ega – doslovno smrt iluzorne ‘pojedinke’. Onda sve što je ostalo je sve što je ikada bilo. Život, Biće. Cjelina. Nema zasebnih entiteta. Život, jedini ‘činitelj’, ‘birač’ i ‘manifestator’.
Dakle… život ‘radi’ sve ovo… a ne “ti”.
“Vi” ne morate brinuti o “svom” putu, “vašim” željama, “vašoj” materijalnoj dobiti ili o tome gdje ćete “vi” završiti nakon što Život proživi sve to kroz vas. To je izvan “vaših” htijenja, a “rezultati” ne pripadaju “vama”.
Ne postoji “ti”. Oni pripadaju Životu. Postoji samo Život, život. Život može biti “bez oblika” ili se može činiti da poprima privremeni “oblik”. Dok se čini da Život poprima oblik kao “vaša” lokacija, nema sukoba između Života i “osobnog” životnog iskustva. Oni su ista stvarnost, Jedna Stvarnost bez obzira da li je u obliku ili bez oblika. Dakle, koegzistiraju kao Jedno.
To znači da nikako ne može postojati sukob između onoga što ljudski likovi iz snova nazivaju ‘slijediti duhovni put’ ili ‘biti na materijalnom putu’ ili imati život grihasta (domaćina), koji, nužno, nešto zahtijeva. Ljudski ego, glupo, pripisuje neku posebnu ili plemenitu kvalitetu ‘sljeđenju duhovnog puta’, ali to je samo egoistična buba i potpuna iluzija. Možete poželjeti, radite bilo koji ‘duhovni’ ili ‘materijalni’ poziv koji vas privlači i imati prostora i suosjećanja za svaki drugi lik, sa kojim možete biti i vjerovati u ono što ‘oni’ osjećaju, no “Vi” niste izvršitelj… nijedan lik iz snova nije. Samo život je, primijeti to i budi to, svjesno.”
Sve je smo otvorena, prazna, dopuštajuća prisutnost svijesti, u kojoj se objekti tijela, uma i svijeta pojavljuju i nestaju, pomoću koje su poznati i, konačno, od koje su napravljeni.
Ništa Biti je Sve.
