Vječni život
“Kako ću ostvariti Vječni Život?”
“Vječni život je sada. Dođi u sadašnjost.”
“Ali ja sada jesam u sadašnjosti, zar nisam?”
“Nisi”
“Kako nisam?”
“Jer nisi odbacio svoju prošlost.”
“A zašto bih trebao odbaciti svoju prošlost?
Nije baš sve u njoj loše.”
“Prošlost treba odbaciti ne zato što je loša, već zato što je mrtva.”
“Je li put u Prosvjetljenje težak ili lagan?’
“Niti jedno od to dvoje.”
“Kako to?” “Zato što nema puta.”
“Pa kako onda netko putuje do cilja?”
“Ne putuje. To je putovanje bez udaljenosti.
Kad prestaneš putovati stigneš.”
“Gdje bih trebao gledati i tražiti Prosvjetljenje?”
“Ovdje.”
“A kada će se to dogoditi?”
“Upravo se događa.”
“Pa zašto ga onda ne doživljavam?”
“Zato sto ne gledaš.”
“A što bih trebao gledati.”
“Ništa, samo gledaj.”
“U što?”
“Bilo što na što ti padnu oči.”
“Moram li gledati na neki poseban način?”
“Ne. Običan način je dovoljan.”
“Ali zar uvijek ne gledam na običan nacin?”
“Ne.”
“Kako to?”
“Zato što za gledati moraš biti ovdje.
A ti si uglavnom negdje drugdje.”
– A de Mello –
Svaki je čovjek svoj vlastiti predak, i svaki je čovjek svoj vlastiti nasljednik. On stvara svoju vlastitu budućnost i nasljeđuje svoju vlastitu prošlost. Oči vide samo ono što je um spreman shvatiti.