To je pročišćavajuća presudna vatra koja djeluje postepeno kroz razumijevanje, koje postižemo čistimkarakterom, edukacijom, duhovnom praksom i samoispitivanjem o smislu sebe, života Boga..
Što god je veće vaše razumijevanje, možete biti elastičniji i tolerantniji. Što god je veće vaše razumijevanje, možete biti samilosniji. Postajete postaješ uvijek i svima kao savršeni roditelj ili idealni učitelj. Spremni ste oprostiti i zaboraviri. Osjećate ljubav prema drugima jer ih razumijete. I vi razumijete druge jer ste razumijeli sebe. Gledali ste duboko u sebe i vidjeli iluziju sebe i svoje vlastite ljudske neuspjehe. Vidjeli ste svoju vlastitu ljudskost i naučili oprostiti i voljeti. Kada ste se naučili samilosti prema sebi, samilost za druge je automatska.
Savršeni čovjek ljudskih i božanskih vrlina (meditant) je dosegao duboko razumijevanje života, i on se neizbježno odnosi prema svijetu sa dubokom i nekritičnom ljubavi. Kada imaš mudrost uistinu shvatiti situaciju, samilost prema svim uključenim dijelovima biva automatska, a samilost znači da sebe automatski suzdržavaš od bilo koje misli, riječi ili djela koji mogu povrijediti tebe ili druge. Tako je tvoje ponašanje automatski moralno. To je samo kada ne razumiješ duboko stvari da stvaraš probleme. Ako ne uspiješ vidjeti posljedice svojih vlastitih akcija, onda ćeš glupo griješiti.
Onaj tko čeka da postane u potpunosti moralan prije nego počne meditirati čeka za “ali” koje nikada neće doći. Drevni mudraci kažu za takvoga da je kao čovjek koji čeka da se ocean smiri da bi se mogao okupati
Postizanje humanosti je kao da kultiviramo novo tlo. Da bi napravili polje od šume, prvo treba posjeći stabla i izvaditi panjeve. Potom obrađujete zemlju i gnojite je. Potom sijete sjeme i ubireš žetvu. Da bi kultivirao svoj um prvo treba odstraniti razne razdraživače koji se nalaze na putu, iščupati ih sa korijenom tako da više ne rastu. Potom gnojiš. Pumpaš energiju i disciplinu u mentalno tlo. Potom siješ sjeme i ubireš žetvu vjere, moralnosti, pažnje i mudrosti.
Usput da kažemo, vjera i moralnost imaju specijalno značenje u ovom kontekstu. Ovdje je značenje bliže samopouzdanju. To je znanje da je nešto istinito jer si vidio da to tako djeluje, jer si ti samu stvar promatrao unutar sebe. Na isti način, moralnost nije ritualna pokornost nekom vanjskom, nametnutom kodeksu ponašanja.
Svrha obrazovanja u ljudskim vrijednostima je osobna transformacija. Onaj koji ulazi u radu na sebi i to iskustvo nije isti onaj koji izlazi na drugu stranu. To mijenja tvoj karakter tim procesom oplemenjivanjem karaktera pozornošću, čineći te duboko svjesnim svojih vlastitih misli, riječi i djela. Tvoja oholost je ishlapila i tvoj antagonizam presušuje.
Tvoj um postaje smiren i stišan. I tvoj život se uravnotežuje. Tako ispravno obavljena samodisciplina te priprema da se suočiš sa svojim usponima i padovima u egzistenciji. To smanjuje tvoju napetost, strah i brigu. Stvari počinju dolaziti na svoje mjesto, a vaš život postaje gladak umjesto borba. Sve se ovo zbiva kroz razumijevanje.
