Istina iznad svake dvojnosti je za one koji su proveli vrijeme prakticirajući i imaju iskustveno shvaćanje o tome što ove riječi uistinu znače.
Iz drevne prošlosti, Dattatreya se izdiže iznad ostalih.
Ali ove, velike ljude javnost je postavila na nižu poziciju objekta obožavanja i utočišta onih koji traže neke usluge. Učenici Taoa i Zena će dublje shvatiti ovo navedeno.
Dattatreya se smatrao suštinom samo-odricanja. Njegovo djelo Avadhut Gita se smatrala tako važnom da su sanyasini koji su se u potpunosti svega odrekli u životu, ipak zadržali njegovu kopiju Avadhut Gite
Dattatreyini roditelji su bili vrlo pobožni i prakticirali askezu dugo vrijeme nadajući se dobivanju dara, rođenju sina. Njegova majka je željela sina koji bi bio inkarnacija Nirguna Parabrahman (bezobličnog beskonačnog).
Kako je to nemoguće da bezoblično uzme oblik, Brahma, Višnu i Šiva su se složili da se inkarniraju kao njihov sin.
Dattatreya je bio Avadhut, onaj koji je odjeven u prostor, on je bio viđen kao goli asketa. Dattatreya nije tvrdio da je imao tradicionalnog učitelja gurua, on je tvrdio da je imao dvadeset i četiri gurua, kao što su to bili voda, more, izrađivač strijela itd. On je naučio različite vrste vrlina kao što su, “Strpljivost od Zemlje, Osvjetljenije od vatre, Neshvatljivost od oceana, Samoću od šume, i tako dalje sve dok on na kraju sve te različite vrline nije stopio u svoj vlastiti jedinstveni život. (XI. 7 Srimad Bhagavata kao što navodi R.D. On je mogao pronaći duhovna uputstva u ovim i drugim u prirodi pojavnim fenomenima. Dattatreyin pristup da koristi svaku moguću stvar i iskustvo, za meditaciju je u potpunosti odgovarajući i za one koji su slijedili put porodičnog čovjeka.
Sama Avadhut Gita je jedan od najjasnijih izlaganja o istini ne-dvojnosti (advaita), ovdje nema dovoljno mjesta da ovdje cijelu navedemo.
U poglavlju 2. (str. 1) on kaže: “Ne smatraj nezrele, lakovjerne, nerazborite, spore, laike i one koji su pali da u sebi nemaju ništa dobrog. Svi oni nešto poučavaju. Uči od njih. Sigurno se ne odričemo igre iako smo njom ovladali?” (Shastri, str. 8) Držeći se Dattatreyinog korištenja svih vrsta gurua, pronalazimo da se svim tim omalovažavajućim kategorijama pri daje poštovanje i vrijednost. Ova tema se nastavlja u poglavlju 2. verzji 2: “Ne misli tako olako o tvom guru ako mu nedostaje pismenost i učenost. Uzmi Istinu koju on poučava i ostalo odbaci. Znaj dobro da čamac koji je obojan i obožavan, da će te prenijeti preko rijeke: isto tako će i čamac koji je skroman i jednostavan (str. 3)”.
Ni guru ni učenik ne trebaju biti učeni. Jedina potreba je da budu uspostavljeni u istini. Interesantno je pronaći da ovo učenje Dattatreye savršeno opisuje Sri Nisargadatta Maharaj koji je bio jednostavan i neobrazovan čovjek, čiji je prenos temeljen najviše na direktnom iskustvu, a ne pomoću svetih zapisa ili iz knjiga o znanju. U pogl. 3. verz. 19 Dattatreya kaže: “Kada Atman, samo apsolutno postojanje jeste i To je Ja, gdje je onda transcendentalna Istina, gdje je blaženstvo, gdje je znanje, svjetovno ili duhovno?”.
Avadhut nas potiče da se izdignemo iznad naših najdražih duhovnih koncepata. Da se ovo naglasi on kaže u pogl. 3. verzija 21: “Odreci, odreci se svijeta, i isto tako odreci se odricanja, . . . . .”. Ovo nas vodi iznad bilo kakve dvojnosti koju možemo zamisliti o našem stanju života, bilo onoga koji se odriče ili porodičnog čovjeka koji ne prianja, i postavlja nas u Apsolutno.
Sri Nisargadatta Maharaj je bio dio Navnath Sampradaya, loze od devet gurua. On kaže.
Ti stvarnost prepuštaš konceptima, dok su koncepti iskrivljivanje stvarnosti. Odbaci sve konceptualizacije i budi stišan i pažljiv. Budi iskren u vezi toga i sa tobom će biti sve uredu.
– Svi vi pišete dnevnik svojih vlastitih koncepata – ja vam kažem, napokon, to je potpuno beskorisno. To će služiti samo kao instrument sputavanja.
– Igrajući se samo sa riječima i konceptima, ti nećeš biti oslobođen.
-Sama akcija opažanja pokazuje da vi niste ono što opažate.
Ništa ne može biti dodano ili oduzeto od Univerzalne Svjesnosti. To ne može biti prizivano ili obožavano sa cvijećem i lišćem. Meditacije i mantre To ne mogu doseći. Kako To može biti obožavano kao Šiva? – jer u Tome nema ni razlika ni jedinstva.
Avadhut se ne zanima za svjetovne stvari, jer prirodno stanje Samo-realizacije sve drugo čini beznačajnim. Rođenje i smrt nemaju značenja; on ne meditira, niti on obožava.
Odreci, odreci se svijeta, i isto tako odreci se odricanja, i čak odbaci odsustvo odricanja. Po prirodi sve-prožima-jućoj kao prostor, znanje apsolutno ti jesi.
Govoreći o Apsolutnoj Stvarnosti, Dattatreya kaže: “To nije prožimajuće, ili ono koje može biti manje prožeto: za to ne može biti mjesta za odmor niti može biti odsutnosti takvog mjesta. To je nešto kao i biti ništa. Kako to može biti objašnjeno?” Zatim igra riječi, ali još ostavljajući problem pobijajući intelektualni odgovor: “Raskini razliku između slomljenog i neslomljenog. Ne drži se razlikovanja držanja ili nedržanja”. Nivo shvaćanja je daleko iznad uobičajene konvencionalne misli. One su kao koani koji se koriste u zen samostanima.
Na velikoj platformi najvećih od svih kontroverzi, koje se vode još i danas – između koncepata Dvaita i Advaita – Dvojnosti i Ne-Dvojnosti – Dattatreya potvrđuje da su i jedni i drugi istiniti i pogrešni. Kako je Apsolutno iznad svih klasifikacija ili izražavanja, ni jedan izraz se za to ne može primijeniti. Ono što proizlazi iz Apsolutnog kao stvaranje ili manifestacija ne može u potpunosti biti iluzija, već mora imati relativnu stvarnost.
Stvoritelj i stvoreno podrazumijeva dvojnost, tako je u ovom smislu to ispravno. Ali isto tako ako postoji savršeno jedinstvo, čak i u identitetu između stvoritelja i stvorenog, onda govoriti o nedvojnosti je isto tako ispravno.
Ustvari nije tako važno riješiti te probleme nego biti sposoban stajati sa strane od njih u potpunosti. Kada netko stvarno ostvari jedinstvo onda su dvojnost i nedvojnost samo beznačajne riječi i simboli iluzije. Ovo, za trenutak, mora biti dovoljno. Što još trebaš znati?
Tako Dattatreya postaje čamac koji nas nosi iznad, iznad. Dattatreya je ciljao na poricanje misli iza stvari i ideja jer postoji sukob, ne tako mnogo u riječima i idejama (kao riječima), već sa onim značenjima koja njima mi pripisujemo.
Čak i ispravno značenje je bez vrijednosti ako to nije shvaćeno. Jednostavna prirodnost sahaja i vrhunski ideal samarasa, nikada ne smije biti izgubljen beznačajnim i sitničavim svađama između filozofija, koncepata i samo ljudskih ideja.
Navnath Sampradaya tradicija se odnosi na originalnih devet gurua koji dolaze kroz predanje od Avadhut Dattatreye. Kao što je Nisargadatta Maharaj rekao, postoje konačna mitološka obilježja ovih priča i mnoge od njih su čudotvorne.
Proučavanje navanath sampradaya tradicije
Mantra je Vedska formula, ponavljanje koje, u skladu sa priznatim pravilima potiče duhovnu svjesnost, i isto tako psihičke moći.”Brahman” dolazi iz korijena “brih”, proširiti – isto nazvano Sat, Chit i Ananda, to jest (Apsolutno) Postojanje, Inteligencija i Blaženstvo.
С Новым Годом Вас !
Пусть принесет удачи и счастья !!!
Be happy!