Ništa nije moguće sve dok čovjek nije.
Ako nisi probuđen, dakle, ako te nema, ti onda samo vjeruješ da jesi. Međutim, to prosto vjerovanje uopće ne može pomoći.
Dobro pogledajmo Isusove izreke.
One su strašno duboke, najdublje moguće, vrlo značajne, jer one mogu biti zvijezda-vodilja na vašem putu. Upamtite ih!
Isus je rekao;
“Dat ću vam ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo ni ruka dodirnula, i ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”.
Koji je smisao te izreke? Kad kaže: “Dat ću vam ono što oko nije vidjelo” — i dodaje ali prvo postanite samotni.
Postati samotan, je vrlo važno stanje svijesti, pod tim se podrazumijeva smisao sanjase: samotnik. Prvo postanite sanjasin, shvatite da ste sami, u unutarnjem smislu postojanja— i neka vam je lijepo u punini sebe to osjećanje. Emocije su najveća prepreka jasnoj svijesti. Emocionalan poriv potječe iz sjećanja vezan za ego.
Sveci savjetuju, ne plašite se. Budite u sebi, uživajte, naslutite ljepotu svega, kupajte se tišinom, čistoćom i nevinošću tog stanja, sebe. Ni jedno jedino zrnce prašine nije nikada prodrlo u taj hram –zvan sebstvo, on je bio i ostao beskrajno čist, nevin, jer nitko tamo nije kročio. Vaša je prisutnost sebe skrivena u vama.
Postanite samotnik, sanjasin, i onda će vam Isus reći: “Daću vam ono što oko nije vidjelo...I tek ste postali potpuno sami, odjednom shvaćate ono Što oko ne može vidjeti, ono Što uho ne može čuti, ono što ruka ne dodiruje.
Kako možete dotaći to sebstvo? Tijelo se može napipati, ali ne i sebstvo. Ruka ne može prodrti unutra, i ne može dotaći svijest — ne postoji način za tako nešto.
Kod većine ljudi oči su sposobne vidjeti ono što je izvana, ali nisu u stanju uočiti unutrašnje stvari. Uši su gluhe za unutrašnju muziku, i efikasne su samo za vanjske stvari.
Sva čula, su usmjerena prema vani. Nema niti jednog jedinog čula koje bi išlo na unutra. I zato, kad sva čula, emocije prestanu s radom, vi ste u sebi. Čula to ne mogu.
Vaša je duša i iznad samoga srca, naravno, srce je neshvatljivo duboko; no ipak, što se duše tiče, srce je također nešto vanjsko.Ruka je vani, oči su vani; čak je i srce, na neki način, vanjska stvar. Srce nije onaj najdublji sloj. To ući Vedanta. Um je prepreka i sve u umu , ego, emocije i ja osjećaj zamagljuju Istinu.
A posljednja rečenica je nešto najljepše što je bilo tko ikada izgovorio: “… i ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”. Glad dolazi iz tijela, ljubav dolazi iz srca — ljubav da, ali ne i Bog. Ona je dublja i od srca. Glad je tjelesna potreba, u istoj onoj mjeri u kojoj je ljubav potreba srca. Ali, Bog — to je potreba onog najdubljeg, onog što po dubini nadilazi čak i ljudsko srce.
Čovjek mora nadići um, ali i srce, također. Sve se periferije moraju ostaviti iza sebe. Samo središte treba preostati.
A što je to što se ” još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom?”. Bog (sebstvo, biče, atma). Ono što znamo je da se iz uma izdigla nauka, filozofija isto tako, iz srca se iznjedrila poezija, umjetnost — ali ne i religija. Ona se uzdiže sa još dubljeg nivoa, sa dna do kojeg rijetko tko stiže.
Vaše srediste nije vaše srce. “I daću vam ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”. — ono što je iznad, daleko iznad, duboko iza. To ne samo da se ne može vidjeti, dotiči, čuti — to čak ne može ni da se osjeti! Na ovom mjestu Isus nadilazi čak i one mistike koji su doprli do srca. Isus kaže: “Daću vam ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”, ono što nijedna teologija ne može dotad, ni logika, ni ljubav — ono pred čim su nijemi i analiza i pjesma. To je ono što se, zaista, još uvijek nije uzdiglo u srcu čovjekovom. To je najdublja mogućnost — a Isus je otvara.
Ali, ta je mogućnost u dvojnim religijama potpuno izgubljena. Ono je isprelo najrazličitije teorije oko svega toga.
Isusa su promašili i teolozi i mistici… On nije upućen ni na glavu ni na srce. U suštini, Isus ni na što nije usmjeren. On jasno i glasno kaže da odbacite sva usmjerenja, odbacite sve što je vanjsko (oblike, sadržaje, forme) i stignite od onog najdubljeg jezgra, do onog što jeste, do srži bića, gdje samo postojanje postoji. A vi do toga možete stići, i ako stignete, tad vam je svaka tajna dana, sva su vam vrata širom otvorena. Ako ste i dalje usmjereni na glavu, emocije i čula vi ćete možda nastaviti potpuno besmisleno verbalizirati i neće vam pasti na pamet zakoračiti.
Većina se i dalje vrti u mjestu uz pjesme, puje i u vanjskom — umjesto da uđete, kročite i pođite iznad svega toga. Nemojte pasti kao žrtva logike i intelekta, ili osjećanja emocija i sentimentalnosti. Idite iznad! Glava je tijelo, i srce je, u neku ruku, dio tjelesnosti idite iznad.
Što je to iznad . To je jednostavno postojanje, tad samo jeste.
Nema drugih. Biće je bez ikakvih osobina. To prosto “bivstvovanje” je dhyan, to prosto “bivstvovanje” je meditacija — a TO je ono što piše na vratima.
Kad prosto naprosto jeste, vrata se otvaraju — ne pomoću osjećanja ili misli. Ne smije biti oblaka oko vas kao neba. Oko plamena ne smije biti dim. Tek kad plamen plamti u potpunosti, ušli ste… u “… ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”.
