Poznato je da postoje duhovnjaci različitih sorti i pod različitim imenima. Postoje lažni i iskreni. Ozbiljni i neozbiljni. Najzanimljivija je kategorija -glumci. Za njih su utjelovljeni učitelji ljudi i osobe. Te osobe su same sebe uvjerile da su nešto što nisu ili da su neki lik koji bi htjeli biti. Potvrda ego važnosti, traži pojedince koji su slabi i padaju brzo pod utjecaj. Naravno, postoje uspješni i neuspješni glumci.
Glumci se obično druže sa sličnim glumcima i tako se međusobno inspiriraju. Iskrene osobe se osjećaju nelagodno pored takvih osoba. Jer glumci ne mogu dugo slušati duhovne teme, obično nekom šalom režu i preusmjeravaju univerzalne Istine. Radije pričaju o trivijalnostima i svjetovnim šemama. Takve osobe preveliku važnost daju izvanjskim obilježjima, jer su podležni uvjetovanostima od okoline. Um im je prevrtljiv i nemiran Obično imaju i tikove, rukama mlataraju i za nos se češu. Jako su dvolični -prave se prijatelji samo dok im treba za osobni prodor u društvo. Vole se priženiti i nasloniti na druge. Nekad pokazuju i previše emocija koje im služe kao sredstvo za pridobivanje sućuti, a ego je potisnut u sebi.
Neki glumci mješaju razine već prema potrebi, podobnosti i podilaženju. Čak i motivi se izmjenjuju jer u pozadini je nemiran um.
Obzirom da su pojedinci koji imitiraju svoje duhovno lice pod vlasništvom navika, sve što čine, čine u duhu odigravanja neke uloge. Pa i kad pokušaju se pomaknu u svjesnije sebe i od toga stvaraju naviku i zbog tog mehanizma ne osjete stvarnog sebe i postojanje autentične stvarnosti u čemu god da sudjeluju. To je tako kad slijepo slijediš poistovjećenu ulogu.
Početnicima u duhovnom životu takve osobe izgledaju napredno zbog izvanjskih obilježja i tzv. poneke glume. smirenosti ili retorike kojom skreću na svjetovne vrijednosti. Glumci se ili jako ljute ili glume hladnoću -a čekaju osvetu. Zbog potiskivanja seksualne energije koju ne mogu transformirati podložni su nemoralu i požudi. Oni najniži gledaju mlađe od sebe jer im je požuda osnov isticanja ega. Zbog toga ne mogu razumjeti niti slijediti univerzalne istine. Požuda će uvijek prevladati. Takve osobe s vremena na vrijeme imaju nekontrolirane izljeve bijesa ili pak požudu zadovoljavaju na društveno neprihvatljiv način. Obično ih vlastita djeca ne prihvaćaju, čak i mrze. Često se bave zaluđivanjem društva jer se bore za svoju prevlast te da manipuliraju drugima spuštajući ih na svoju čulnu i požuda razinu.. Iako često imaju novac ili su na društvenim položajima nemaju nikad duhovni mir. Odlični su imitatori i najviše štete sebi i prijateljima glumeći suosjećanja uz suze emocija sto je najveća slabost na putu rada na sebi. Tako stvaraju kaos i zavaravaju i obeshrabruju početnike u duhovnom životu.
Mnogi glumci kasnije napuštaju duhovni život i postaju materijalisti, okrenuti svjetovnom poistovjećivanju. Čak i zagovaraju vraćanje nanovo u kolo života i smrti jer su svijesni svojih grijehova požude. Kasnije također nastavljaju govoriti loše o iskrenim sljedbenicima. Fanatični su što znači da ne razmišljaju previše o onome što treba sljediti i zašto . Nemaju sposobnost različivanja bitnog od nebitnoga. Doslovno prihvaćaju uputstva iz svetih spisa citirajući i ponavljajući forme bez dubljeg uvida i smisla srži .
Imitatorima je važna slika o sebi i što drugi misle, pa najviše poštovanja odaju sličnima sebi i s njima razvijaju prijateljstvo. Žarko žude da budu odvojenici nevezani za suprotni spol. Iako neki uđu u brak, sličan stav zadržavaju u braku. Većina se ubrzo rastavi i nađe drugog partnera, ili prevari svoga često zbog izgovora da partner(ica) nije bio dovoljno duhovno napredan …kao on.
Većina glume u braku vezu koja se raspala jer im strah od nepoznatog ne dozvoljava napredovati radije trpe nesklad i neljubav nego da društvo vidi njihovu raspadnutu vezu. Čvrsto i slijepo slijede svoje slabosti bazirane na prošlosti i mašti, samozavaravajući se. Svi u rađas i tamo guni su najnepouzdaniji prijatelji sto se svako osvjedoči -kako vjetar puše tako se sagibaju i duhovni glumci.. Najveća ambicija im je formalna potvrda duhovnog učitelja. Nakon toga ego im se napuhava i neko vrijeme su u “transcendentalnoj ” euforiji , a onda vrlo brzo padaju nazad na zemlju i čula. Tada jure za drugom inicijacijom.
Ima i veći dio onih koji uče na greškama i postepeno postaju bolje osobe shvačajući dublji smisao religije, duhovnog života i odnosa s Bogom–pa je mogući napredak ako ustrju u odlučnim pravcima. Iako su svi božja dijeca i na različitom stupnju evolucije svoje duše koje se izražavaju kroz vezanost za sadržaj osobnog života, u krajnosti sve je lekcija, učenje za novi preobražaj ka višem.
Neznanje (iluzija) vezanost za svijet i um materijalno postojanje je to što čini da je ljudska ego-svest centrirana na tijelo, bez obzira na koliko visokom stupnju se izražava, da ima iluziju dualnosti, jer to nije stvarno, iluziju da je izvan jednote Apsoluta, stvarajući jednu vrstu odvojenog “ja” od svih drugih ljudi, i nažalost od Apsoluta. Živeći u materijalnom tijelu imamo obećanje da smo različiti, da smo nešto drugo od Apsoluta, i da smo izašli iz jednote.
Naravno na kraju krajeva sve je igra maye sa svrhom i razlogom.
