Nikola:
Raspravljam sa curom još neke činjenice o pojmu „istina“. Već dugo vremena doslovno studiram taj pojam za koji možemo reci da je iskustvo koje je potrebno spoznati. Da li je važno postići znanje o „istini“.
Girija: To je dobro pitanje, jer uzmimo ovo, ako nešto kažem o istini tada je pitanje hoćeš li ti razumjeti na isti način na koji ja to kažem?
Nikola: Znaći trebam upoznati istinu?
Girija: Da, ali prije nego upoznaš istinu tu su samo rijeći poznate, ne istina.
Nikola: Kako molim?
Girija: Bilo koje riječi su iz raznih knjiga, učenja, od mudraca, onog ovog, no ono o čemu se radi , da značenje i interpretacija su tvoji. Uvijek je tvoja osobnost u tome.
Nikola: Kako ili kada cu onda znati Istinu?
Girija: Znat ćeš onda kad ju ostvariš.
Nikola: Potrebno mi je ipak osobno iskustvo.
Girija: Nemoguće je išta razumjeti bez osobnog iskustva. Tako da bi razumio nešto na točno isti način morao bi biti potpuno isti kao sada ja, u istoj situaciji. Zato često imamo u komunikaciji da riječi budu moje (ili nečije) a značenje i interpretacija tvoja.
Nikola: Ne lovim baš sve ovo.
Girija: Ovako, sve što ima neko značenje za tebe nije ništa više nego što si ti , u domeni tvog sadašnjeg iskustva.
Nikola: Aha, kužim u svemu sam ustvari ja.
Girija: U svemu vidimo svoju sliku tako i u svakom čitanju učenju mi vidimo svoju vlastitu sliku, tako kažemo da se kaže i da svaka religija nije ništa drugo nego ogledalo.
Nikola: Može li me razmišljanje dovesti do istine.?
Girija: Ali ako ne znaš istinu kako možeš onda razmišljati o njoj! Ono što je nepoznato ne može postati znano kroz mišljenje.
Nikola: Točno, to bi bile samo predodžbu o istini.
Girija: Tako je, sve predodžbe su stvorene od pojedinaca , od čovjeka.
Nikola: Što je onda znanje?
Girija: Možemo reći da je oblik svjesnosti
Nikola: U čemu je Istina sadržana*
Girija: U ničemu, kako Istina može biti ograničena ili u nečem sadržana. Pa jer nebo ima granice ? Istina nije o ničemu ovisna.
Nikola: A da li je moguće svjesno znanje doseći kroz Vede?
Girija: Ne , već samo-transformacijom, ili drugim riječima odlaskom u vlastito ja. Jer kako možeš doseći istinu ako si ograničen na Vede. Vede su spisi, vrhunski ukazuju na istinu ali su vanjsko, a istina je unutra , u tebi.
Nikola: Da, Istinu ne mogu doseći od nekog drugog.
Girija: Tako je sve što ti ne dozvoljava da istinu potražiš u sebi.
Nikola: Doći u sebe, osvijestiti vlastito ja, vidi se po svemu je najteže. Imao sam razna duhovna iskustva i vizije, pomaže li mi to za realizaciju sebe.
Girija: Možeš i po učenju mnogih mudraca vidjeti da kažu da niti jedna vizija nije duhovno iskustvo i to treba dobro razumjeti. To je sve psihološko iskustvo, koje stvara iluziju a tada ti nisi u sebi, već izvan.
Nikola:Ne razumijem kakva su to psihološka iskustva?
Girija: Možeš ih imati u nekom budnom stanju, vidiš ili imaš vizije onog što želiš. To su umne projekcije i tada ne vidimo ono što stvarno jeste.
Nikola: Pa zar um nije unutra?
Girija: Ne on je kao i materija izvan. To što je um unutar tijela i izgleda da je unutra to je obmana, um nije unutra. Unutra je vlastito ja, koje je iza uma.
Nikola: Kako onda doći u vlastito ja.
Girija: Onda kad nema vanjskog iskustva. Problem je što svi miješaju fizička iskustva sa duhovnim.
Nikola: Zar ja ne mogu iskusiti sebe?
Girija: Ne možeš, jer svako iskustvo potječe od uma. Tvoje biće ne može se svesti na predmet. Ti si subjekt Ti si promatrač, vidjelac, te sva iskustva nestaju.
Nikola: A duhovnost kakvo je to iskustvo?
Girija: Duhovnost nije iskustvo. To nije objekt. Kad se nema što vidjeti kad ne postoji predmet promatranja već samo svjesnost neometana nikakvim iskustvom, tek tada ste postali duhovni.
