Guru = Duhovni učitelj, “neko koga treba poštovati”.
Jedna od odlika indijske kulture oduvijek bila je traganje za najvišim istinama, kao i odnos između učenika i gurua, koji prati to traganje. Svrha duhovnog znanja jest probuđenje duše i transformacija samog života. Hindu tradicija naglašava činjenicu prema kojoj duhovno znanje, da bi bilo efikasno, treba prenositi s jedne živuće duše na drugu. Čak i velike inkarnacije poput Krista, Krišne, Buddhe ili Ramakrišne, prihvaćali su ljude-učitelje koji su ih vodili u spiritualnoj praksi – ako ni zbog čega drugog onda da pokažu da istinsku duhovnu mudrost treba prenositi s učitelja na učenika. Učitelja nazivamo guru, a učenika Sišya.
Gurua možemo usporediti s upaljenom svijećom koja pali dušu učenika. Knjige mogu pružiti informaciju, ali ne i inspiraciju. Religija koja se ne prenosi već samo propovijeda, degenerira u intelektualnu propovijed. Drevna duhovna mudrost Indije, prenošena je do današnjih dana neprekinutim slijedom učitelja. Naravno, od učitelja se očekuje visok stupanj savršenstva.
Idealni guru je, u tom smislu riječi naravno, obdaren direktnim Znanjem o Brahmanu; on je utemeljen u Brahmanu. Dobro upučen u Svete spise, on je u stanju raspršiti učenikove sumnje i zbunjenost. On je bezgrešan i slobodan od ikakvih svjetovnih motiva. Spokojan i sa samokontrolom, on je poput beskrajnog rezervoara samilosti. Očita učenikova ograničenja ne sprečavaju učitelja da ga obdari svojom milošću ako mu učenik pristupa s istinskom poniznošću i gorljivošću.
Guru se često uspoređuje s proljećem, koje od svoje volje, bez ikakvih sebičnih motiva prekriva od zime uvelo grmlje i drveće novim lišćem i cvjetovima Učenik je onaj koji slijedi upute gurua, i koji širi učenje gurua manje razvijenim osobama na putu, do kraja svog života. Pravi je učenik zabavljen samo božanskom prirodom gurua dok ga djelovanje gurua kao čovjeka ne zanima. On to potpuno zaboravlja. Za njega je guru guru čak i ako djeluje nekonvencionalno. Uvijek se sjeti da je priroda sveca nedokučiva. Ne prosuđuj ga.
Ne mjeri njegovu božansku prirodu neadekvatnim metrom neznanja. Ne kritiziraj djelovanje svog gurua koje se zasniva na univerzalnoj viziji. Prava edukacija otvara viziju i potiče duševni oganj te pobuđuje uspavane sposobnosti. To je najnužnije kada netko ide duhovnim putem. Guru i učenik postaju jedno.
Guru blagoslivlja, vodi i nadahnjuje učenika. On prenosi svoju duhovnu moć na njega. On ga mijenja i potiče njegov duhovni razvoj. Swami Shivananda Konačan uspeh na duhovnom putu u potpunosti zavisi od aspirantovog zalaganja i samo-ispitivanja. Prvi očigledan uslov je ozbiljna žudnja, neutoljiva žeđ za ispijanjem vode života. U odgovoru na pitanje koje su potrebni kvaliteti učenika, Sri Ramana Maharshi je jednom izneo: “On treba da poseduje jaku i neprekidnu žudnju da se oslobodi životne bede i da postigne vrhunsko, duhovno Blaženstvo. On ne treba da ima ni najmanju žudnju za bilo čim drugim.” Na drugom mestu je neprekidno zalaganje uz brižljivo i verno pridržavanje pravila ponašanja i negovanje vrlina nepristrasnosti i razlučivanja. Na trećem je traženje Sad Gurua, Istinskog Učitelja koji aspiranta može ispravno i uspešno voditi do njegovog izabranog cilja
Ostvaren Guru vas vodi do stupnja kad vam svijest dopre do točke treceg oka (Agni) da možete osjetiti stvarnog Sebe. Bez zamisli i ne um misli, da ste Jedno sa svime. Bez te discipline, samokontrole i odvezanosti od čula, strasti i um porive tvoja svijest još nije zrela za Probuđenje
Znanje “ja jesam” je najviši Bog, Guru; budi jedno sa tim, budi prisan s njim. – Nisargadata Maharaj –
Guru nema svoju individualnu ličnost. Guru je miran i svuda zrači slobodom. Njegovo ćutanje je snažnije i uvjerenije nego svi sveti spisi zajedno. Znanje, da ne postoji ništa izvan Boga ili Sopstva, da “Ja” i “Moje” ne postoje i da postoji samo Sebstvo, jeste jnana.
