Sva mudra učenja kao i sveti spisi sadrže pouke na raznim razinama, ali je ustrajno svi na svoj način kroz svoju retoriku i kroz oblik učenja ukazuju na najvišu razinu. Što je istinito na jednoj razini, ne mora bezuvjetno odgovarati drugoj razini.
Činjenica je da različiti ljudi imaju sklonosti i sposobnosti za razlučivanje u skladu sa svojom vjerom i prirodom. Svaki put ima vlastitu korisnost i cjelovitost za ljude koji su na razini razvoja koji određuje taj put. Tek kad imamo pravilno razumijevanje puta koji nas vodi do više razine svjesnosti, trebamo napustiti načela koja više ne vrijede za nas.
Na primjer, kad guru govori, da ne trebamo misliti samo na sebe, i da trebamo biti nesebični. Onda opet govore, da trebamo misliti samo na naše Sebstvo. Iste riječi, razne razine i jedno posve različito značenje. To što smo upravo čuli na najvišoj razini bila je mudrost koja je posijala sjeme.
No činjenica je da je vrlo malo onih, koji su spremni (iz onog što su čuli,) izaći van, i živjeti mudre pouke. Ali možete biti sigurni, da one neizbježno djeluju u vama, jer su u vama zasađene. One su u srcu i rasti će. Postajati će sve jačima i možda prerastu u vašu drugu prirodu, jer one zapravo i jesu vaša stvarna priroda. Međutim, dok se to stvarno ne dogodi, tako dugo dok postoji vaša svijest o tijelu, bit će i dvojnosti. A tako dugo dok postoji dvojnost, potrebna je drugačija duhovna praksa, drugačija sadhana, jer je uključena jedna druga razina svijesti.
Međutim, dok mi i dalje prakticiramo naše vježbe dvojnosti, pripremamo se istovremeno na to da idemo dalje, vise! Guru nam govori što je važno i što se mora učiniti, da bi se doseglo onu najvišu razinu, koja je naša stvarna Istina.
Netko može pitati : “Da li je na našim čelima zabilježeno kada ćemo postići samoostvarenje? Pitanje se odnosi na predestinaciju, predodređenje. Je li sve unaprijed predodređeno?
Guru; može reći i dati one najviše pouke, govoriti o atmanu. Atman nije bio nikada rođen. On se također nije nikada ni ponovno rodio.
No mi međutim pitamo iz perspektive osobnosti pojedinca, tada je tu i potpitanje je li uopće nešto pojedinačno?’.
Guru odgovara: ‘Za atmana ne postoji ništa pojedinačno. No, mi želimo uvijek znati više. Što je s tim životom, s tim tragom koje moje tijelo ostavlja u ovome svijetu, da li je on predodređen? No, ako se hoćete spustiti na tu pojedinačnu razinu, onda će Guru odgovoriti na vaša pitanja na toj razini.
Isto tako će nas Guru poučavati na najvišoj razini Istine, na razini nepromjenjive Istine.
Najčešći mudri odgovori, na takva pitanje su, da kod svog rođenja mi nosimo oko vrata ogrlicu od zrnaca. Tu nam ogrlicu stavlja Gospod stvaranja, Brahma. Ona nije vidljiva, ali sigurno postoji. Zrnca te ogrlice predstavljaju sve djelatnosti s kojima ćemo se u ovome životu sresti, te ukazuju kada i kako ćemo svoj život okončati. To je slično kao i kod teretnog vagona, koji nosi žig s datumom kada se vagon mora vratiti u tvrtku. Tako nosimo i mi jedan znak za trenutak kada će se naše tijelo sa svojom osobnošću vratiti k svojoj ishodišnoj točki, k pet elemenata. To je predodređeno. To znači da je sve predodređeno. Ali se mi možemo potruditi da steknemo samospoznaju i time možemo promijeniti svoju sudbinu.
Mi smo bili ti koji smo obilježili svoja čela, a mi smo također i oni koji mogu s njega izbrisati znakove, samoostvarenjem. Preduvjet je spona između našeg osobnog napora i predodređenosti za čistu budnost. Zakon uzroka i posljedice (karma) čeka da ubere plodove, tj. da se u životu ispolji. To je duboka poruka iz svega ovoga. To je kao jedno ogromno skladište, ispunjeno s tisućama budućih života. Mi smo toliko mnogo učinili u svojim prethodnim životima, da je nemoguće da sve to može završiti u ovome životu. Možda sam povrijedio svoje roditelje, sto će tražiti da se ponovno vratim, kako bih kao roditelj slično trpio.
Možda sam nekoj ženi učinio nešto na žao, što će tražiti, da se ponovno rodim kao žena, kako bih to ispravio. Ili sam kao bogataš nešto loše učinio, i tada se moram vratiti kao siromah. Ima, međutim, i pozitivnih posljedica čije plodove smijem ubrati u budućim životima. Tu se zbraja sve i dijeli mnogo, mnogo života koji još čekaju na ispunjenje. Iz tog prenatrpanog skladišta robom, uzimamo upravo toliko koliko stane u kolica za kupovanje, sto odgovaraživotu kojeg živimo. Mi imamo na tisuće života iza nas, ali ih ima još na tisuće, koji čekaju na nas.
Što je dakle važno? Da li je život tako važan?
Ne. Važno je, da se skladište, ispunjena budućim životima spali. Kada to sjemenom ispunjeno skladište nestane, ostaje samo Bog. To je učenje o univerzalnoj mudrosti (jnana). Do te se Istine može doći samo svjesnom budnošću.Mi moramo iskorijeniti sjeme budućih života. Bilo što da se od nas zahtijeva, trebamo to učiniti, kako bismo ovaj život učinili svojim posljednjim …to je ono što je najvažnije!
Tako dugo dok prihvaćamo da imamo izbor kod bilo čega, trebala bi to biti naša pogodnost. Za to moramo steći znanje. Samo napredovanje do najviših, univerzalnih znanja (atmavidyd) omogućit će nam da sjeme budućih života učinimo neplodnim.
Mora se razbiti privid rađanja i smrti. I to se može dogoditi samo ako svoja srca oslobodimo i očistimo od svih negativnih utjecaja..
No, da li je sve to zabilježeno na našim čelima? Opet si moramo predočiti s koje je razine postavljeno to pitanje.
Gledano s najviše razine, to je pitanje besmisleno, jer se stvarno stanje rasplinjuje ako postavimo još jedno pitanje, naime, tko je taj ja, koji to želi znati? Ako ispitujemo tko je taj koji traži, nećemo naći ništa osim Jednote i tada se vise ne pita za stapanje.
Čovjek se treba uzdići do razine Božanstva. Treba evoluirati od životinjske naravi do ljudskosti i od ljudskosti do božanskosti. Nažalost, čovjek danas ide u suprotnom smjeru i pada na razinu životinje. Nikada ne vozite natraške, ne stavljajte mjenjač brzina u poziciju za komandu “natrag”. Vozite prema naprijed, prebacite mjenjač na komandu “naprijed”. Gdje trebate stati? Ne zaustavljajte se dok niste dostigli cilj. To je svrha putovanja kroz ljudski život.
Isto tako kako biste razumjeli ljubav, morate zaroniti duboko u ocean ljubavi. Ljubav se ne može razumjeti s površne razine. Morate posve uroniti u nju. Svjetovna ljubav je takva da je možete samo okusiti i napustiti. Ali kad jednom okusite božansku ljubav, nikad je nećete napustiti.Ljudska duša putuje od zakona do ljubavi, od discipline do oslobađanja, od svijet razine do duhovne.
Na izvanjskoj razini mi imamo ime, ego, identitet. Kad se s te razine spustimo prema središtu, svi ti identiteti nestaju. Ego je samo korisna fikcija. Koristite ga, ali ne dopustite da vas zavede Na dvojnoj razini pronaći ćemo odgovore koji će nas moći zadovoljiti samo na kratko vrijeme, jer ćemo ih brzo prerasti. A zašto bi se uopće trebali mučiti takvim brigama? Zašto ne bismo jednostavno živjeli tako kao da je ovo nas posljednji život? To znaci: iskreno, s ciljem upravljenim na traženje najviše Istine. To znaci živjeti kreposno,konačno ćemo spoznati Istinu da smo oduvijek bili Jedno . Mi smo sve (On, To, Bog, Ništa).
‘Čovjek bez želja, je Bog’.
Sagledavanje stvarnosti onakvu kakva zaista jeste su principi najviše razine.
