Oni koji sebe prihvaćaju kao gotovu činjenicu, ostaju neispunjeni. Oni koji misle da su rođeni potpuni, ostaju neostvareni. Sjeme ostaje sjeme, ono nikad ne postaje drvo, nikad ne sazna radosti proljeća, ni sunca ni kiše, ne upozna ekstazu cvjetanja bezbrojnim cvjetovima.
Evolucija je urođena čovjekovoj prirodi, ona je sam njegov dah.
Čovjek nije rođen savršen, već nepotpun. Rođen je kao proces, kao putnik, kao hodočasnik. Zbog toga nastaje njegova agonija, ali i njegova ekstaza. Agonija zato jer se ne može odmoriti, mora uvijek ići naprijed, uvijek mora prednjačiti. Mora tražiti, ispitivati, istraživati. Mora nešto postati jer njegovo biće raste samo postojanjem. On može postojati samo ako se kreće. Ta eksplozija cvjetanja, leta je ispunjenja, ta eksplozija je ono što i sama božanskost otvaranje u bezbroj cvjetova, ili let u nebeski beskraj. U svetim tekstovima u mnogim poučnim raspravama koriste se razni primjeri, simboli u objašnjavanju određenih evolutivnih razvoja i sagledavanju učenja o jednoj stvarnosti. Puno je vrhunca razumijevanja, puno zaključaka, uvida i naslućivanja koje treba usvojiti a i prenijeti.
Idemo razmotriti na simboličan način tri stupnja evolucije svijesti od neznalice do mudraca kroz razvoj i iskustvo, kroz sljedeće primjere.
Prvi stupanj, (ličinka) su ljudi posvećeni društvu. Svi oni žive u prošlosti, sumnji, rutini. Vjeruju u sve što im drugi kažu, vođeni prošlošću, navikama i predrasudama pod utjecajem svoje okoline. Usmjereni su na važnost što drugi misle. Ovaj stupanj svijesti kod ljudi se uspoređuje sa ličinkom. Ovdje svijest ne spoznaje više univerzalne vrijednosti. Na ovom prvom stupnju su neznalice koju čini većina čovječanstva. U širem smislu i kontekstu ovog konteksta teme neznalice su svi koji po pitanju što je svrha života? nemaju niti traže znanje niti iskustvo spoznaje unutarnjih ili viših stvari postojanja. Oni se prilagođavaju, promišljaju u okvirima svojih čulnih i izvana nametnutim okolnostima. Vođeni materijalnim i ego porivima. Ali to je samo početak putovanja, a ne njegov kraj. Ovaj prvi stupanj osigurava vam društvo dajući vam škole, sveučilišta , okvirna obrazovanja i mogućnost kompromisa u svemu. Više od toga društvo ne može ništa više učiniti, a samo sebe dokazuje u stalnim kolebanjima uma i nižim strastima. U ovu kategoriju spadaju svi koji ne vole promjene, i sve što je novo, jer ih uznemiruje u njihovom uobičajenom rutinskom svjetovnom životu. Više su orjentirani vrijednostima prošlosti i zamišljenoj budućnosti. Oni nisu protiv velikih stvari kao revolucije, religije, ali su protiv svih malih promjena koje dotiču njihov kalup navika, predrasuda, neznanja i nesvjesnosti. Njih svaka moguća novina ili promjena stavlja u red apsolutne nepouzdanosti u odnosu na njihov sud razmišljanja o bilo čemu. Oni će uvijek racionalno objasniti svoj antagonizam.
Drugi stupanj, (gusjenica) može postići sam pojedinac. Postižući ga, postaje individualno biće, postiže stanje jedinstva. Na drugom stupnju su znalci, i zato je ovdje evolucija teška. Najviše zbog vezanosti za priznatim statusima koja su postigli u društvu. Zbog toga ima bezbroj nesvjesnih ljudi, a samo pokoji svjestan, no ne i osviješten. Društvo ovakve pojedince odbacuje kad postanu samostalnije izraženi. Postati svjestan morate vlastitim snagama, odlukom i hrabrošću održati jasno viđenje stvari. Čovjek se mora usuditi to učiniti. Društvo pred njih postavlja razne vrste problema. Masa se inače boji buntovnih ljudi. Oni ometaju njihovu udobnost, remete njihov san, stvaraju im nevolje, izazivaju u njima želju da se i oni pomaknu iz mrtvila svog automatiziranog života, koje se ne osude. Za ovaj stupanj razvoja u yogi kažu postani hrabar kao lav, a to je ujedno i pravi problem. Ovi pojedinci više nisu konformisti više nisu dio tradicije. Kod njih sve staro i nametnuto otpada. Na ovom stupnju svi postaju poput gusjenica i počinju se kretati. Obilježja ovakvih pojedinaca koji se pokušavaju osvijestiti su: nezavisnost, suprotstavljanje, neposlušnost, pobuna protiv drugih, protiv autoriteta, dogme, nejasnih tumačenja svetih tekstova, crkve, političke vlasti, države Oni žele sve prodrmati i ponovno stvoriti cijeli svijet iznova, svijet bliži želji njihovog srca. Lakše im se odreći bilo čega, imaju velike snove i utopije.
A gusjenica (a to su i lavovi) gledaju naprijed počinju živjeti u budućnosti, a budućnost može doći samo onda kad se uništi prošlost. Ego ovdje osjeća sebe, postaje samosvjestan sebe i moći uma. Zato ćete u ovu kategoriju naći boeme, revolucionare, pobunjenike – pjesnike, slikare, glazbenike – svi oni su vrlo buntovni. Žive svoj život, rade svoj posao. Oni ne žele i nisu dio nikakve strukture, oni se oslobađaju tih struktura. Njima je potreban silan i hrabar ego da se upuste u sve to.
Prvi stupanj, stupanj ljudi (ličinke) su oni u kojima prevladava nesvjesnost. Drugi stupanj, (gusjenica) ili lav, su manjina u kojima prevladava stanje podsvijesti, to je nešto malo više od stanja bez svijesti, jer počinje prodirati nekoliko tračaka svijesti. Sunce se uzdiže, a neke zrake ulaze u mračnu sobu u kojoj se nazire buđenje. Nesvjesno više nije nesvjesno. Nešto se pomaknulo u nesvjesnom pa je to postalo podsvjesno Novo može živjeti samo kad staro prestane postojati i kad se stvori prostor za novo. Staro mora umrijeti da bi novo moglo postojati. Stoga tu vlada stalna borba između mase neznalica neosviještenih i grupice buntovnih koji su u manjini. Hrabrost Lava se događa odjednom, on je izuzetak – a izuzetak samo potvrđuje pravilo.
Proces predanosti je borba, ali kad se to dogodi, nastaje velika transformacija jer predanost se teško postiže, to je to mučan, tegoban zadatak. Predanost mogu postići samo malobrojni, hrabri ljudi, pojedinci.
Razlika između ličinke i gusjenice je velika, ali oni postoje na istoj razini. Ličinka je statična, na jednom je mjestu. Gusjenica se počinje micati, ali na istom tlu. Rađa se pokret, ali na istoj razini. Prvu stvar osigurava društvo – to što ste ličinka je proizvod društva. Dok svoje postojanje i svjesnost gusjenice ili lava dugujete samom sebi Ako ne volite sebe, nećete to moći postići. Ako ne želite biti individualno biće, nešto posebno, ako ne želite preuzeti rizik da plivate, ako ne razumijete mehanizam promjene i predanost, ostajete ličinka. Gusjenica se stvara u samom srcu ličinke.
Većina ljudi zaustavi se na stupnju ličinke, manjina se veže za stupanj gusjenice. Ponovit ćemo: pod većinom u ovom kontekstu podrazumijevamo mase, čovječanstvo nesvjesno svog bitka, ovaj stupanj daje vam društvo. Drugi stupanj osiguravate sami, tu je manjina – kategorija inteligencije, umjetnik, pjesnik, slikar, glazbenik, mislitelj, filozof, revolucionar – oni se privežu uz drugi stupanj. Oni su mnogo bolji od ličinke, ali cilj još nije dostignut, oni putuju. Još nisu stigli kući.
Trećem stupanj (leptir) je dio koji čine malobrojni pojedinci, ljudska bića u kojima svijetli svijest. Oni imaju krila, to su leptiri. Treći stupanj je moguć samo onda ako se gusjenica približi leptiru. Kako gusjenica može ikad pomisliti da će sama letjeti, da može dobiti krila? To nije moguće ni zamisliti, djeluje apsurdno, nelogično. Gusjenica se zna pokretati, puzati ali letjeti, to izgleda nemoguće.
Kako netko tko zna samo puzati može zamisliti let? To je drukčija dimenzija, posve različita – vertikalna dimenzija.
Od ličinke do gusjenice – to je cijela evolucija. Od gusjenice do leptira – to je revolucija. Na tom stupnju potreban je učitelj. Društvo i svijet vas mogu učiniti ličinkom, vi se možete pretvoriti u gusjenicu, ali da biste to postigli, trebat ćete učitelja – kalibra Buddhe, Krista, Krišne i ine mudrace i svece, trebat ćete leptira koji ima krila. Samo u dodiru sa fenomenom božanskosti moći ćete početi sanjati o letenju i plavetnilu beskrajnog neba.
Kako možete sanjati o nečem što prije niste uopće spoznali? Promjena je moguća samo kad ste nešto stvarno iskusili, vidjeli kad ste unutarnjim okom vidjeli i doživjeli Krista, Buddhu, Krišnu ili Bodhidharmu i kad znate da se nešto događa. Ti ljudi izgledaju poput vas, a ipak nisu kao vi. Imaju isto tijelo, istu strukturu, a ipak – nešto nepoznato prodrlo je u njihovo biće. Drugi svijet došao je k njima, taj drugi svijet je vrlo, vrlo očevidan. Ako mu se približite sa simpatijom i ljubavlju, moći ćete dobiti nekoliko bljesaka njihova unutarnjeg svjetla. A kad jednom zavirite u to unutarnje nebo, počet ćete o njemu sanjati. U vama će početi rasti silna čežnja: kako spoznati nepoznato.
Prvi stupanj – ličinka – je ovisnost, drugi stupanj je neovisnost. Ali treći je sloboda, bezazlenost, tada spoznajete da ne postoji ni ovisnost ni neovisnost. Postojanje je međuovisnost – svi su ovisni jedni o drugima. Svi su u jednom.
U ovoj trećoj dimenziji rađa se osjećaj cjeline – ne ja, ne ti, ne određivanje s pozicije «da» ili «ne», ne opsesija da se uvijek mora odrediti. Nema umnih poistovjećenosti. Nastaje više fluidnosti, više spontanosti, nije to ni poslušnost ni neposlušnost, čovjek ne reagira iz prošlosti, niti budućnosti.
Ličinka živi u prošlosti, to je stanje prije uma, prije sebstva, gusjenica je um, sebstvo, živi u budućnosti, a leptir je stanje ne-uma, živi u sadašnjosti, ovdje – sada. «Leptir» znači kreativnost, nezavisnost. Leptir je čudo neizrecivo i neodređeno.
Ličinka ima memoriju, gusjenica obrazovanost, a leptir mudrost. Ličinka je hindus, musliman, kršćanin, teist, djelić. Gusjenica je ateist, a leptir je religiozan, posjeduje prostranstvo i cjelinu neba, a cjelina je prava smisao ljudskog bića i smisao ljubavi.
Kako djeluju ličinke ili mase, znamo iz poznatih činjenicama iz drevne prošlosti; zašto su Isusa razapeli, Budu kamenovali, Mansooru odrubili glavu itd.?
Svijet je prepun ličinki (nesvjesna masa) . I kad se među njih pojavi prekrasan leptir-Isus donoseći im krila oni ga ne razumiju, oni ga ne priznaju. A nakon što ga unište te iste ličinke, ta nesvjesna masa stvara u njegovo ime religiju prilagođenu sebi, to istoj masi, tim istim ličinkama. Sve samo sebe dokazuje. Kad potencijalno postane stvarno, samo je tada čovjek ispunjen. Čovjek je rođen kao potencijalna energija, to je besprimjerno u njemu. Sve druge životinje rođene su potpune, rođene su kakve će i uginuti. Kod njih nema evolucije između rođenja i smrti. One postoje na istoj razini, one nikad ne prolaze kroz takvu transformaciju, kao ljudska bića. U njihovu životu nikad se ne događa neka radikalna promjena. One se kreću horizontalno, vertikala nikad ne prodire u njih.
Ličinka je Adam prije nego što je pojeo voće, gusjenica je Adam nakon što ga je pojeo, a leptir i Adam postaju Krist koji se vraća kući.. Isus to stanje zove kraljevstvo Božje. Buddha to zove nirvana, Krišna blaženstvo. Vi to možete nazvati kako god želite: Brahma, dharma, mokša. Riječi inače mnogo ne znače.
U dimenziji cjeline, vlada tišina bez riječi, nevinost bez misli.
Kad bi se čovjek kretao samo horizontalno, on bi propustio doživjeti svoje zrelo doba, nikad ne bi postao duša. Svi imamo sjemenku, ali moramo otkriti tlo, godišnje doba, pravu klimu i pravi trenutak da se sjeme rasprsne, da raste, da procvjeta i zamiriši. Budete li se kretali horizontalno, ostat ćete bez cvjetanja (duše). Kad vertikala uđe u vas, vi postajete duša.
Duša znači da je vertikala prodrla u horizontalu. Ili primjerice, možete zamisliti jaje, gusjenicu i leptira.
Čovjek je rođen kao ličinka. Nažalost, mnogi i umiru kao ličinke, samo neki postaju gusjenice. Ličinka je statična, ona ne zna za kretanje, ona ostaje pripijena za jedno mjesto, na jednom stupnju. Vrlo mali broj ljudi se razvije u gusjenice. Gusjenica se počne kretati, postaje dinamična. Ličinka je statična, gusjenica je pokretna. Život se budi pokretima. Većina se kreće samo horizontalno, na istoj razini, u jednoj dimenziji. Rijetko čovjek poput Buddhe, Rumia, Isusa ili Kabira, Ramane i sl. poduzima konačni, energetski skok i postaje leptir. Tada u njega ulazi vertikala.
Drugim riječima, najbolji put za našu dušu odabir je svjesnosti, okomiti put.
