Samosvijest
Možemo definirati samosvijest kao “svijest o vlastitoj osobnosti ili individualnosti”. Ovo je ideja ili koncept da sam ja svoje tijelo i um: biće forme. Drugim riječima oblik ovog bića je tijelo (individualnost) i um (osobnost) koje ja jesam. Čovječanstvo u većoj mjeri živi tu teoriju ili zamisao.
Samosvijest je rezultat iskrenog samopromatranja. Osoba koja želi otkriti svoje stvarno ja bi trebala gledati sebe kako bi otkrila što je istina, a ne samo ono što želi biti istina. To znači da bismo trebali postati svjesni svojih svakodnevnih misli i motiva, svojih osjećaja i svojih stavova i posebno vaše racionalizacije.
Samosvijest je tko ili ono što tijelu i umu izgleda, a ne svijest o tijelu i umu kao sebi, kako sebi iz neznanja većina to definira. Čovjek ima lažni osjećaj identiteta. On misli da je on njegovo lažno ja, što on nije. On je njegovo Istinsko Ja, ali to ne zna. Sva čovjekova tuga može se pratiti do njegova krajnje uzaludnog pokušaja da dokaže taj lažni osjećaj identiteta, na primjer, kroz kompulzivni nagon kojem se treba diviti i pljeskati mu. Tu često takve osobe svojim poistovjećenim umom, od drveta ne vide korijen pa projiciraju na druge otrove svoje skrivene osobnosti. Prebacuju, sude drugima ono što oni jesu. Iako se takvi pojedinci mogu baviti i predstavljati duhovnim znalcima, rezultat je isti: ono (drvo) što je iznad zemlje ponovno će narasti u jednom ili drugom obliku, jer korijenje ega nije iskorijenjeno.
Nikada nećemo riješiti niti jednu zabunu, niti ćemo trajno pobijediti bol, niti stvoriti točku pritiska, sve dok ne vidimo da svi takvi, onakvi problemi potječu iz pretvarajućih slika onoga što jesmo. Nadmoćno je potrebno neprestano i duboko razmišljati o tome. Bez obzira kamo idemo, bez obzira na sve sadhane, na knjige koje čitamo i predavanja koja pohađamo, dok barem ne uvidimo ovu ezoteričnu tajnu, promašit ćemo trag. Zato pokušajte biti pažljivi i potrudite se primijetiti: ja sam ovdje, taj ja je subjekt, a moje tijelo i um su očito “stvari” – predmeti – kojih sam ja (subjekt) svjestan. Stoga, ako prihvatite ako svjesno to pokušate sagledati da sam to ja, onda navodno me ima dvoje: ja (subjekt) i tijelo-um (složeni objekti) koji sam navodno sada. Svima to izgleda problem, ali nije, jer upravo u svakom sada trenutku sve je ovo vrijeme vaše za otvoren podobni uvid. A svi su suočeni u sebi sa bezbroj pitanja o svrsi, smislu i postojanja života i onog nezamislivog iza, jer ponekad iznenadno postajete svjesni kakve su to neobične misli.
„Jesam li ja jedan ili dva? Ako ne mogu živjeti sam sa sobom, mora postojati dvoje od mene: “ja” i “ja” s kojim “ja” ne mogu živjeti.” “Možda”, pomisliti ćete, “samo je jedan od njih stvaran.” Ljudi često u trenucima uvida opisuju stanja, praznine, vrtložne energije, nestanak misli, često i strah. A sjećaju se i nestanka sebe u koje su se vratili. Kad se um zaustavi, dva postaju jedno: iluzija da ja-osobnost može biti tijelo i um – pada. Na tijelo i um tada se izravno gleda samo kao na koncepte. Neizreciva stvarnost ne sastoji se od odvojenih, međusobno povezanih stvari. Nema stvari. Postoji samo Jedan. Koncepti se vide kao ono što jesu, samo kao ideje, a ne kao stvarnosti koje uvijek pokušavaju zamijeniti. Kao da zapravo možemo znati bilo što! Nemoguće!
Dakle, kako steći tu samosvijest?
Zaboravite na ono čega ste svjesni. Konkretno, ne obraćajte ni najmanju pažnju na vlastito tijelo, um, misli i osjećaje. Oni su nebitni. Umjesto toga, promatrajte kome ili čemu se ove prividne stvari – od kojih niti jedna doista ne postoji osim kao samozatajne, samozatajne koncepte – čine. Kome ili čemu izgledaju tijelo i um? Oni se uvijek pojavljuju meni koji ih promatram. Njegujte svijest o ja, ali nemojte definirati ja. Ne pokušavajte shvatiti tko sam ili što sam. Pogledajte što se događa kad pokušamo shvatiti tko sam i dođemo do definicije (samo još jedan pojam!).
Definicija je mentalni objekt kojeg ste vi (subjekt) svjesni, pa tako ste još jednom propustili sebe. Dali ste moć neprijatelju, iluziji. Možete u samoanalizi i ispitivanju vašu ja-osobnost nazvati nekim imenom kao metafora osobu radi lakšeg rada. Jer sve su to objekti kojih je (subjekt) svjestan. Dakle svi oni nisu-ja.
Zašto je to važno?
Jer definirajući tko ste, ograničavate se, tko ste i što smijete, a što ne smijete činiti i biti, prema svojoj definiciji. Nadalje, sve “stvari” – uključujući i ovaj navodni “tijelo -um” – imaju početak i kraj. Dakle, sve dok se na bilo koji način vidite ili poistovjećujete s njima, reakcije preživljavanja fizičkog tijela, aktiviraju se iznova, uzrokujući nanovo svu bijedu dualnog svijeta! Svrha ove samosvijesti je mentalna neaktivnost, mentalna nereaktivnost i djelovanje koje nije reakcija. Ta mentalna nereaktivnost bezuvjetna je sloboda: sloboda od svih oblika i sloboda od svih samonametnutih ograničenja. Jedini aspekt koji moramo razumjeti i na kojem moramo poraditi je aspekt svjesnosti “bez izbora”. Kako možemo biti svjesni sebe i onoga što proživljavamo, bez izbora, a da nemamo mišljenja za ili protiv? To zahtijeva određenu samosvijest. Moramo paziti na sebe kako bismo bili sigurni da se ne miješamo u bilo koji aspekt vlastitog postojanja, nikada ne birajući jednu stvar koju pronađemo u sebi – požudu ili pohlepu, na primjer – nad bilo kojom drugom stvari.
Trebali bi razumjeti da svi vaši osjećaji zapravo su uzrokovani vlastitim mentalnim reakcijama na ljude, okolnosti, događaje i vaše okruženje. Da bi se došlo do mentalne neaktivnosti i radnje koja nije reakcija, prvo mora postojati svijest o vašim mentalnim reakcijama i njihovom ogromnom utjecaju na vaš život. Obično mislite da su vaše osjećaje izazvali drugi: konkretno ono što vam govore i rade. Mislite da su vaši osjećaji uzrokovani okolnostima i neželjenim, raznim događajima. Tada reagirate osudama na drugu osobu na neki njen stav, izraz ili mišljenje. Vraćajući pozornost na sebe kad god imate loš, nemiran osjećaj bilo u kontemplaciji ili u meditaciji i izvan nje, vidite svoje mentalne reakcije i vidite što vam rade. To su trenuci samouvida i prilika razumjeti mehanizam um ovisnosti i izlaz iz svih vrtloga nemirnih modifikacija mentalnih programa.
Svjesno pogledajte, vidite što radite protiv sebe. Kad promatrate ego, požudu, pohlepu, privrženost i bijes u sebi i ne poduzmete ništa da bi te navodne zapreke nestale, zapravo prevladava stanje neizborne svijesti. U ovoj svjesnosti bez izbora postoji apsolutna sloboda od varalice poznata kao vaš vlastiti um, a time i apsolutna sloboda: vaša vlastita. Vidjevši to, vidite alternativu. Učeći kako uopće ne reagirati i kako se ponašati bez ikakvih poticaja reaktivnosti u svojim postupcima, gubite nemir, strah od ljudi, okolnosti, događaja i okoline. Postupno dolazite do zaključka da ste neranjivi i neuništivi. Odgovori vam sami dolaze, sve više bivate sposobni osloboditi se mentalnih i emocionalnih ovisnost o ljudima, okolnostima, događajima i okolini kako bih se osjećali dobro. Ubrzo dolaze trenuci kad se više ne pitate što je potrebno da se osjećate dobro. Bez obzira na to što se dogodi, osjećati čete se dobro. Ovo je potpuna sloboda od svake patnje, (nemira, brige, vezanosti). Nakon što je ta svijest o sebi čvrsto uspostavljena, pozitivno djelovanje djeluje i više nemate niti potisnute reaktivnosti. Čak vam je omogućen pristup naučiti usmjerenom, usredotočenom pažnjom na predmet meditacije po izboru. Svijest o sebi je iscjediteljska energija i nemojte dopustiti da vam sumnja podijeli ovu neizmjerno snažnu struju. Dopustite da struja pažnje bude potpuno nepodijeljena.
Moć svjesnosti je biti toliko pažljiv da je nemir bilo koje vrste apsolutno nemoguć. Ako u procesu usmjeravanja pažnje osjetite sumnju i nepovjerenje, obratite pozornost na izvor pažnje (ja, izvan definicije), kako biste bili sigurni da ne reagirate na te osjećaje. Svjesna nepodijeljena pažnja hrani snagu svjesnosti: potpuno. Stoga razumijemo da sve stvari – odvojeni predmeti – koje mi doživljavamo nastaju samo kroz naše mentalne reakcije na ono što doživljavamo kao stvarno. Ništa ne shvaćamo kao jedinu istinsku stvarnost, kad osvijestimo vlastite mentalne reakcije i prestanemo mentalno reagirati, promatrajući izravno kako su naše vlastite mentalne reakcije jedini uzrok sve naše patnje. Naše mentalne reakcije uzrokuju da naša tijela reagiraju, proizvodeći emocije. Te emocije stvaraju iluziju svijeta odvojenih, bitnih stvari, stvaraju iluziju da nastanjujemo materijalni svijet stvari, ali kad uspijemo izravnati se „tko gleda“, same stvari nestaju, ostavljajući samo ne-dualnu svijest kao ništa uopće.
Ponovimo u mentalnom zrcalu vašeg uma, čini se da su ja dvoje: ja (subjekt, svijest) i ono što vidim u ogledalu (složeni objekt: tijelo-um, misli-osjećaji). Ali samo je jedno od njih stvarno: tko gleda, a ne ono što se vidi. Obratite pažnju na to tko gleda. Potpuno i nemilosrdno uništite samopobjeđujuću sliku o sebi u ogledalu uma. Kad sam Jedno, kad od mene ostane samo jedan (koji gleda), vidi se Nirvana: da su Život i Stvarnost savršeni i da su uvijek bili savršeni.
Kad govorimo o Nedualnom razumjevanju i Nedualnoj svijesti. To navedeno su samo oznake, a ne stvari same po sebi, to su zamišljene razlike. “Nedualno razumijevanje” u osnovi je konceptualno i omogućuje razgovor, raspravu, razmišljanje, verbalizaciju o Jedinstvu, Ne-dva. Omogućuje metaforičko govorenje između i među akcijama tjelesnog uma o tome što je iluzorno, što je stvarno itd. Itd. Ove riječi i rečenice primjeri su “nedualnog razumijevanja”.
Za usporedbu, “nedualna svijest” izravno je znanje, nekonceptualno, bez razmišljanja prepoznavanje svijesti (naša tzv. Prava priroda).
“Nedualno razumijevanje” ne može se pretvoriti u “nedualnu svijest”. Nedualno razumijevanje uvijek je “sadržaj” u nedualnoj svijesti.
