Kad se u nekom istraživanju ili potrazi za nekim dubljim smislom susretnete sa paradoksima, teško je razumjeti proturječja koja blokiraju, a i ismijavaju pokušaj uma da shvati ono što se jedino može živjeti.
To možemo nazvati istinom iza zavjese, prepoznavanje uzorka koji otkriva koncept, scenarij koji svi slijepo slijede. Oni koji uspiju razviti bit izvornog smisla, ne mogu ne vidjeti obrasce koji upravljaju ljudskim ponašanjem. Svi svijet ciklusi, dinamika odnosa, procvat i pad svih sistema na svim razinama je predvidljivo onima koji prepoznaju temeljne obrasce. Ovo nije mistično; mehaničko je. Na isti način na koji vremenski sustavi slijede obrasce, tako i ljudska društva i ponašanja pojedinaca sljede iste kružne um iluzorne predloške.
Sveprisutna duhovna tržišta prepuna su prodaje tajnih karata da pronađete sebe, ili plaćati nekome da vam pomogne pronaći olovku koju držite u ruci. Ego je majstor mjenjača oblika, čim osjeti opasnost istinskog buđenja, izvede svoj inteligentan trik, postaje duhovan.
Zamisao da trebate postati božanski je poput ribe koja plaća satove plivanja. Ako želite prepoznati svoju pravu prirodu, pokušajte stati, umiriti se, ne kupujte tajne karte ni portale prosvjetljenja, kako biste bili ono što jeste. Pokušajte biti sami sa sobom u tišini, kliknut će vam nedvojni uvid da nema duhovnog dobitka, već val razornog gubitka identiteta, svrhe i udobnosti biti netko. Nedvojnost nije neko novo uvjerenje koje biste dodali svojoj duhovnoj osobnosti. Prije je tornado koji raspršuje i uništava složene trofeje, gongove, pohvale i nagradne diplome. Strah te ne može paralizirati jer dobivaš sve, a ne želiš ništa jer se on manifestira kada ti nije potreban. Strah od istinskog buđenja može biti pokretač da istinsko buđenje nije postignuće, to je uništenje. Što ste uvjereniji u svoje buđenje, to vaš san postaje dublji.
Kada se “vi” otopite, i nestanu prepreke zvane želje to prepoznavanje ruši temelj onoga što mislite da jeste, a ostavlja sve točno onakvim kakvo je. Ta nebeska šala je poput pljuske po licu, otkriva svoju bit, a ti si to, jer nedvojnost ti razbija um vjerovanje, to je ono što ostaje kada vjerovanje prestane. Prepoznavanje izvora ne pomaže samo u kretanju kroz život ono stvara našu stvarnost. Sve što “znate” samo je predložak koji je vaš mozak prihvatio kao istinit. Vaš cijeli identitet je konceptni model sustava. Vi ste božanska svijest koja se sama sa sobom igra skrivača. Bivati u toj dimenziji vaš život postaje spontani ples koji nitko ne pleše. Misli, riječi i akcije teku s preciznošću bez napora dok ti gledaš u jedinstvu ničega, bez zasebnog sebe kojeg treba prosvijetliti ili usavršiti. Prestaneš pokušavati nešto biti, jer si već to što si uvijek bio, oslobođenje koje se ne želi.
Kako paradoksi rješavaju uredna duhovna učenja.
Kad se ‘vi’ ili ‘ti’ rastopiti preplavi vas jako suosjećanje za patnju bića koja ne postoje, zato što je nestala razlika između “pomagača” i “pomognutog”. Tada teče savršena akcija bez aktera, ruke vam se kreću bez vas, ništa nije važno, ali sve je važno jer sreća ne pripada nikome. A emocije koje te definiraju sada prolaze kao vrijeme kroz prazno nebo ne ostavljajući nikakav trag. Pitanje “Jeste li stvarno svjesno biće?”. To je samo po sebi samo još jedna pojava u svijesti. Nemoguće pitanje o nemogućim objektima. Želite li znati što ste? Gledaj u ono što gleda, pogledaj oprezno jer ono što pronađete može poništiti vaše uvjerenje da ste netko.
Istina je vrsta brisača koja briše sve čega se dotakne uključujući i onoga tko to traži. Prava zamka je sindrom duhovnog postignuća, svoju vrijednost mjeri satima meditacije, potvrdama s radionica i koliko puta može izgovoriti “so ham” u jednoj rečenici. To nije buđenje, već duhovni materijalizam koji nosi prosvjetljenje poput brendirane majice ne shvaćajući da je u kavezu napravljenim od shri čakre, ali ipak je kavez.
Kada se igračke polome Paradoks vas udara u lice, a potpuna odvojenost stvara pun angažman bez ikoga. Mogu li ljudi doživjeti “lažna buđenja” tamo gdje vjeruju da su se duhovno probudili, ali u stvarnosti nisu? Ostaje praznina koja gleda unazad, a odnosi se transformiraju kada prestaneš pokušavati povezati jedno imaginarno ja s drugim. Misliš da si budan? To je cool. Čvrsto si zaspao na činjenicu da još uvijek sanjaš. Duhovna scena je ogroman teatar. Želite dokaz da niste budni? Još uvijek ste ovdje, čitate ovo, tražite potvrdu svog duhovnog statusa.
Budna osoba ne bi trebala ovo čitati, ne bi morala ništa čitati, pomak razlikovanja se događa kada se ugase vjerovanja u bilo što i počinje se vidjeti što ostaje.
Prolaz između dva ništa pokazao je sve.
