Mudri kažu da krajnja mudrost je odustajanje od svake identifikacije s tijelom i umom. Ako slijedite ovaj put, ne morate se upuštati u bilo kakve mentalne ili filozofske složenosti. Ljudi prakticiraju sve vrste sadhana kako bi dosegli Sebstvo. Zapreke su što većina i dalje vjeruje u karmu i negativne osjećaje što zasjenjuju sposobnost da vide vlastitu prirodu i prirodu stvarnosti. Kao posljedica toga vezuju se za sreću i patnju kao da su stvarne, i u njihovim nevještim i neukim djelima nastavljaju sijati sjemenje svom sljedećem rođenju. Sva nesvjesna djela drže vas vezanima za neprestan ciklus svjetovnih postojanja, za beskrajno kretanje u krugu rođenja i smrti.
Meditacija može biti još jedan oblik ropstva ako polazi od pretpostavke da su tijelo i um stvarni. Ako se ova ideja ne odbaci, meditacija će je samo poboljšati. Neke od ovih metoda predstavljaju prepreke sebe uvidima. Ono što nas sprječava ili pritišće u svakom trenutku i svugdje u raznim oblicima je naša vlastita zbunjenost ili nerazumijevanje. Ne postoji nikakva druga distorzija. Kao što zrcalo odražava predmet koji se drži blizu njega i čovjekovo se ponašanje odražava kao osjecaj ega u njegovoj svijesti. Međutim, ako se ovo ponašanje “drži na udaljenosti” od svijesti i nema poistovjećivanja s takvim ponašanjem, osjećaj ega se ne pojavljuje.
Bezželjnost znači otpustiti ono što ionako samo nestaje. Kada se pažnja skrene sa Sebstva prema objektima, to se naziva početkom opsjene. To je iluzija. To je um. Predmeti osjetila vezani su poput užeta željom koja ima svoju mladost u smislu “ja”. Bivstvo znači ‘Svijest’ ili ‘Znanje’. Um koji se bavi drugim stvarima naziva se ropstvom. Um je Brahman, Absolut, Ništavilo kada se ne bavi ničim drugim. Kada u umu nema razmišljanja o objektima, um je čist, miran je. Biti mirni; krajnje je jednostavno. Kad vam je um miran, nemate imena, nemate prošlosti, nemate veze, nemate zemlju, nemate duhovno postignuće, nemate nedostatak duhovnog postignuća.
Važno je kako opažamo svijet, to potpuno ovisi o razini ili čistoći osobne, um, duh, svijest, za neke svijet orijentirane kažu da ovisi o karmičkoj viziji.
Pouka Gurua ovako primjenjuju tradicionalan primjer: šest različitih vrsta bića sastalo se na obalama rijeke. Ljudsko biće u skupini vidi rijeku kao vodu, sadržaj u kojem se pere ili da se utaži žeđ; za životinju kao što je riba, rijeka njoj je dom; božanstvo ju vidi kao nektar koji donosi blaženstvo; polu-božanstvo kao oružje; gladni duh kao gnoj i smrdljivu krv; a bića iz carstva pakla kao rastopljenu lavu. Voda je ista, ali je shvaćena na potpuno različite, čak proturječne, načine. Ti primjeri opažanja pokazuju da su sve karmičke vizije prividne; jer ako jedna stvarnost može biti shvaćena na toliko mnogo različitih načina, kako bilo što može imati ikoju jednu istinitu bitnu stvarnost? To nam također pokazuje kako je moguće da neki ljudi smatraju da je ovaj svijet nebesko carstvo, a drugi kao pakao. Vezivanje nije ništa drugo nego zamisao o predmetu. Tek kad se svjesnost postupno uspostavlja, um će prestati obraćati pažnju na stvari, štetne misli i emocije. Ono će izgubiti interes za svoje uobičajene preokupacije. Nesmetano, smirivat će se sve dalje i dalje u mir i tišinu.
Odakle svijest dolazi? Ne može se pojaviti niotkuda. Trenutak svjesnosti ne može biti rođen bez trenutka svjesnosti koji mu je neposredno prethodio. Činjenica da posjedujemo nešto prozvano „um” ili “svijest” je posve očigledna, budući da naše iskustvo dokazuje njegovu prisutnost. Također je jasno, ponovo iz našeg vlastitog iskustva, da je to što zovemo „um” ili “svijest” nešto što je podvrgnuto promjeni kada je izloženo različitim okolnostima i događajima. To nam pokazuje njegovu „od trenutka do trenutka” prirodu, njegovu prijemljivost na promjenu. Udubljivanje u različite razine svjesnosti nam priopćava da postoje, u biti, tri vrste vizije: „nečista svijest ili iluzorna vizija” običnih bića; „vizija iskustva”, koja se otvara u meditaciji onima koji duhovno vježbaju, i to je put ili sredstvo transcedentnosti; i „čista vizija” „ostvarenih” bića. Ostvareno biće, ili Buda, smatrat će ovaj svijet spontano savršen, potpuno i blistavo čisto carstvo. Budući da su oni pročistili sve uzroke iluzornih vizija, oni sve vide neposredno u svojoj ne prikrivenoj, praiskonskoj biti.
Bez obzira je li čovjek mudar ili neznalica, tako dugo dok tijelo traje njegove se funkcije odvijaju u skladu s njegovom prirodom. Utjelovljena osoba također odgovarajuće funkcionira u svijetu, vezano ili nevezano. Razlika između tog dvojeg leži u mentalnim sklonostima.
U slučaju mudrih postoji oslobođenje, a u slučaju neznalica postoji ropstvo. Tako dugo dok postoji tijelo, bol će biti bolna, a ugoda ugodna, ali mudri nisu vezani ni za jedno od toga. Jedna svijest vidi mnogolikost unutar sebe kao što sanjač opaža mnoštvo objekata unutar sebe.
„Mudrac reče: Ti znaš, zar ne, da zaista sve što postoji uokolo nas odlazi, jednostavno odlazi, jer kada bi se vrata opažanja očistila, sve bi se ukazalo kao što jest, beskonačno. O čovječe neka tvoja osobnost bude bez ograničenja ega i neka se iz tebe razvija spontano djelovanje. Jedna je beskonačna, nedjeljiva svijest istina; a ona je stavila na sebe ovu pojavnu mnogolikost koja nije ni zbiljska ni ne zbiljska. Zato živi potpuno nevezan za bilo što ovdje.
Ono što se ne percipira je Stvarnost. Iluzija se ne može pretvoriti u stvarnost. Filmski lik ne može skočiti s platna i hodati među publikom kao stvarna osoba. Sjena ne može odskočiti od tla i postati objekt koji je baca. Dakle, iako vam meditacija, ispitivanje, pjevanje, puje itd. mogu pomoći da shvatite da niste svoj ego-um, i stvoriti prekrasne, blažene praznine u vašem iluzornom identificiranom iskustvu, ništa od toga vas ne može učiniti prosvijetljenim. I tako treba biti, jer Ti to već jesi.
Stoga bi bilo pomalo apsurdno kad biste mogli pronaći nešto što možete “učiniti”, vlastitom voljom, da postanete ono što već jeste.
