Ovaj svijet je velika škola. Ovaj svijet je za vaše duhovno EduCare, vi ste autor vaše osobne sudbine. Prosječan čovjek je mješavina ideja, navika, predrasuda i nekog slijepog vjerovanja. On slijedi te mehaničnosti na uobičajen poznati način i sve to razumije, ali ne razumije sebe. Da bi se osoba spoznala kao što znamo postoje mnogi duhovni pravci, škole yoge, mudraci i učitelji i svi naglašavaju važnost svjesnosti. Danas je to okosnica, temelj i pravilo u svim komunikacijskim trendovima koliko ste svjesni u smislu stvarne prisutnosti za razumijevanje tema, razgovora, poruka, a time i ispravnog djelovanja. Uz naglasak biti svjestan su i pojmovi koji govore o pažnji, usredotočenosti, sabranosti, budnosti i sličnim stanjima koja su ujedno i koncentracija. Stoga bi bilo povoljno i savjetuje se da sami razvijate samosvijest, zato što puno osoba ne zna da nisu svjesni. U kontekstu ove teme poznato je da jedini put koji dovodi do slobode i stanja biti budan je ispravna svjesnost i koncentracija.
Osjetilnost nam pomaže da prepoznamo stvari koje se nađu u našem polju opažanja. Uz pomoć iste te svjesnosti možemo osjetiti stanja poput patnje, brige, ushićenja i druge nesvjesne senzacije koje nastaju u vezi s našim čulima. U tom procesu interakcije s vanjskim svijetom vidimo kako na osnovu opažaja nastaju sva osobna stanja i raspoloženja, a oni opet potiču nastanak različitih problema čulima izazvani. To je vrlo interesantno promatrati. Sve ta stanja nastaju i sprečavaju da se stvari vide kakve zaista jesu bez iskrivljavanja i ego filtera. Kada dođete do točke da se osjećate uravnoteženi i mirni, dotaknuli ste nivo “mira”, znači bivanje iznad svih uznemirenja. No čak i to iskustvo može zbuniti i učiniti vas nemirnima jer ne znate što raditi s mirom, a neki ljudi se čak plaše mira. S druge strane nemiri koji dolaze kroz bilo koji od vaših identiteta su udomaćena, poznata stanja, jer ako ih nema, nema ni identiteta.
Jeste pokušali zamisliti prosvjetljenje? Teško da možete. Niti mir ne možete zamisliti, ne. Imaginaciji treba neka osnova, neka forma, a tišina je bezoblična, neopisiva. Zato ne možemo naći niti sliku niti lik ili formu toga; nitko to ne može naslikati. Ne možete zamisliti tišinu. No tu je prilika sebe upoznati izvan one osobne slike o sebi ili stava tko si, oslobođen šarenog vela “što drugi misle” jer nitko i ne misli o vama pa nevažno, možete biti i glupi i ludi i za druge si nevažan.
Svako funkcioniranje percepcije je jedno veoma važno i interesantno područje za promatranje. Ljudi u svojim ponašanjima i djelovanjima sve što vide odmah već imaju svoj sud, javljaju im se i asocijacije sa svime što imaju uskladišteno u sjećanju. Otuda se javljaju svi efekti nejedinstva i osjećaj identifikacije, pa su česta ograničenja i predrasude kod stavova i poimanja objektivnosti. Više se javljaju oblici neprihvaćanja, nesviđanja i sve reakcije finih nijansi negacije i osude ako nije po nečijoj zamišljenoj vjeri i zamisli, jer mentalno već postoji kao stav koji potiče izražavanje. Sve se zbiva u povezanosti s čulima i njihovoj sposobnosti da čujemo, vidimo, dodirnemo i naravno da mislimo. To je taj savršeni proces kojim svi sami stvaraju svoj vlastiti svijet. Zato se sve osjeti i doživljava kroz nesvjesni nivo koji iskrivljuje i onemogućava percepciji da se stvari vide u svojoj pravoj prirodi.
Što to omogućuje vidjeti stvari kakve jesu? Naravno, potrebna vam je prisutna svjesnost i senzibilnost u svemu, gdje i kako jeste, jer u tom stanju otvara se mogućnost da nešto vidite kao da to vidite prvi put u životu. Ljudi su toliko poistovjećeni sa svojim mentalnim navikama, programima da su izgubili sposobnost izravnog direktnog poimanja stvari, a pogotovo sebe. Iste poznate stvari nisu iste u svakoj novoj interpretaciji, to je razlog zašto imamo toliko veliki jaz u mislima riječima i akcijama. Zašto ljudi ono što kažu, čuju, kasnije ponovo objašnjavaju što su htjeli reći ili što su čuli i nanovo prevađaju vlastite izjave. Nema pažnje, nema fokusiranog slušanja niti koncentracije u međuljudskim odnosima.
Sposobnost jasnog izražavanja treba razviti, a kvalitetan alat za to je svjesna pažnja, fokus. To omogućava vidjeti i gledati na sve kao da prvi put vidite, i to stanje vas čini živim, tada postajete zaista stvarni i životni u trenutku dok se to događa. To su ujedno čisti oblici doživljavanje sreće i zadovoljstva jer ste svjesni. Kad je osoba u pažnji, prisutna u bilo kojoj situaciji tada ta vibracija osobnosti se jedinstveno širi, razvija suosjećanje a ljudske vrijednosti bivaju izražene u svemu. Taj oblik svjesne prisutnosti u svakoj danoj situaciji je nesebičan izraz bića. To je snaga i jedan važan aspekt duhovne osjetilnosti jer pomaže sagledati svoje ponašanju u svakoj prilici. To su oblici svjesne samokontrole kako bi korektnost u odnosima s drugima u određenim situacijama bila jasna. Stoga smo sposobniji raditi na sebi meditirati i baviti se unutarnjim vrijednostima. Na taj način smo svjesni svakog našeg postupka i prijemčivi za sve.
S vremenom i jačanjem volje može se održati taj nivo lucidnosti u svemu što radimo da nam ponašanje i percepcija bude prirodna i regulirana. Ovo nam donosi bolju bistrinu u osvještavanju, vodi nas do samospoznavanja i jedne vrste lakšeg prirodnog opstanka. Samo u senzibilnoj osjećajnosti možete i trebali bi sebi omogućiti stvaran život. Mnoge se stvari odigravaju u našem umu i tijelu, živimo mehanički, a to dovodi do toga da postajemo sve više poput programa koji samostalno funkcionira. U tom smislu kad kažemo da je osoba nesvjesna to je ustvari svojevrstan nedostatak svjesnosti. Bez svjesnog uvida nemamo pojma što se zapravo događa.
Nedvojbeno svaka dobra praksa i meditacija jeste važan aspekt da smo u prilici istraživati i analizirati svako svoje iskustvo. Ako razvijete takav stav u sebi, tu perspektivu otkrivanja i istraživanja svega s čime se susrećete, kakvo god da je to iskustvo, ugodno, neugodno, to može postati objekt meditacije. To su načini doživjeti sebe, iskustvo bića. Svaki dan može biti nova lekcija naučiti, istražiti različite strane svojih čulnih impulsa i tako svako iskustvo, svaka situacija, svaki problem koji imate pruža priliku jačanju samosvijesti.
Moramo priznati da će svi reći da radije biraju obične ljude dobra srca i uglavnom jednostavne ljude. Mnogo puta čujemo koliko su zamorni oni pojedinci poznavaoci svetih spisa punih želja za prepirkama i pobjedničkim nadmetanjima koji se kočopere svojom učenošću. Stoga je poruka za sve “Budite jednostavni i iskreni”. U svakom trenutku samo ovaj tren je preostao, čist, jasan, pun energije. Živite ga. Ako je on tišina, mir; budite zahvalni. Ako je on blaženstvo, zahvalite Bogu, imajte povjerenje u to. Ako možete imati povjerenje on će rasti. Ako sumnjate, već ste ga otrovali i zaspali.
Najljepša moguća pojava za uspavane ljude jeste ljubav, ona vrste za koju on misli da ga ispunjava, ali i tada pate čak i kroz to. Ništa nije moguće poboljšati kada ste uspavani, mutne svijesti. Ljubav je najveća mogućnost, ali iluzije okreće svaki san u noćnu moru.
Ako vam jedna iluzija može toliko pomoći, ako vas puko snivanje tako nadahnjuje, možete li onda uopće pojmiti što će se dogoditi s vama kada ostvarite istinu? Čak i obmana u vezi dobrote daje vam dovoljno energije za kretanje, jedna tako providna iluzija pomaže vam da stojite na vlastitim nogama i da imate sigurnost. Iluzijom ste gotovo ograničeni, a iz tog središta koje se ostvaruje obmanama stoluje ego. Kada ste zaista osjetili sebe, onda je riječ o sebstvu, a ne o egu. No, to se javlja samo kada se istina ostvari, tek onda kada su vam energije preobražene, kada je ono niže pretvoreno u ono više i kada je zemlja postala nebo. To se događa samo ako je ovo postalo božansko i kada ste vi sami postali zračeći.
Nakon nekog ili nikakvog vremena um se mora sobom ostaviti. Meditacije i sve tehnike su trikovi za to ostavljanje, a onda meditacija se također treba ostaviti. Inače, ona postaje vaš um.