Da li je osvješćivanje i pojednostavljenje odlika duhovnog čovjeka?
Rekli bi da jeste.
Što možemo reći o takozvanoj duhovnoj tromosti ?. A mogli bi svi iz iskustva znati da je to gotovo jednako psihičkoj krizi. Neki ljudi nikada ne pronađu značenje i svrhu u životu, ali ti ljudi vjerojatno krivo očekuju da će im život sam isporučiti «više značenje» koje zamišljaju da zavređuju bilo željom bilo nekim trudom za samospoznaju. Većina nesvjesnih su ljudi koji se kronično tuže na nešto i ljudi koji nemaju ambicije no oni ne pate od duhovne tromosti. Oni, pak, koji jesu u duhovnoj tromosti ili krizi imaju osjećaj kao da ih nešto iznutra pokušava probuditi. Oni samo ne znaju kako to sagledati. No poriv iznutra često zamagle vanjski čimbenici nekih vezanosti ili oblici ucjena životnih sadržaja iz okoline. Svi smo mi do neke mjere podvojeni.
Stoga cijelu osobnost treba osvijestiti. Ne možemo u isto vrijeme podržavati zamisli, privide i duhovno se uzdizati, buditi. Samo miran um, tijelo jasno vidi kao dio ovog svijeta, poput svih drugih tijela – ne “ja”, ne “moje”. Shvaćajući ove istine može se započeti duhovni razvoj i osvješćivanje na emocionalnim i misaonim procesima, koji se odvijaju na mnogim razinama iskustva. Osjećaji predstavljaju čistu senzaciju, fizičku ili mentalnu, a od tri su vrste: ugodni, neugodni, i neutralni. Samo budnim umom se ovo razumije i promatraju detalji. Osvješćivanje nesvjesnog uma ne znači da morate stalno biti svjesni svega i svačega. Osvješćivanje označava buđenje vaše sposobnosti da namjerno pozovete, prisjetite se bilo kojih sadržaja uma sukcesivno, uzastopno ili proizvoljnog broja (veće količine) njih odjednom. Drugim riječima uvažavate cjelovitost. Da bi se to ostvarilo, treba izaći iz zajedničkog obrasca ponašanja koji korača ravno u kavez nesvjesnih navika i početi djelovati pametno, osviješteno, a ne onako kako je postalo uobičajeno u društvu usnulih marioneta. Također je još jedna činjenica bitna a to je čistoća duha, jer se jasnoća, svjesnost i sloboda ponovno javljaju objektivno, kao posljedica čistoće. To je slučaj u kojemu postojanje – materijalna čistoća – određuje svijest – duhovnu čistoću. Ovdje se ne misli na čistoću misli ili na kakvo duhovno savršenstvo u moralnom smislu, već na čistoću čovjekove biti koja je u skladu sa cijelinom..Pritom otpadaju i strahovi, osjedaj krivnje, nesigurnost, nemir, ovisnost, potištenost. Sloboda se dobiva prirodnim putem
Ponekad čujemo u druženju i raspravama da se često čini da se nešto dobro razumije, a zapravo nije tako. Kad lanac logičkih zaključaka razuma stvori urednu shemu, pretvara se u šablonu i dolazi do razumijevanja. No to je samo iluzija, interpretacija. Stvarno pronicanje u bit stvari dolazi tek nakon osvješćivanja. To je sasvim druga priča. Za razliku od razumijevanja, osvješćivanje dolazi odnekud iznutra, ne iz razuma, nego iz duše i to je upravo ona jasnoća koja prelazi u spoznaju koja se razvija. No za sve morate nadahnuti svoju dušu, pronaći svoj cilj. No, istodobno, ako ste apatični, cilj nećete uspjeti naći. Ulazimo u začarani krug: za buđenje snage trebamo snagu.
Opet je vrlo važno uvažiti da ako čovjek nije slobodan i svjestan, tu nema riječi o ikakvom razvoju, sve dok ne odbaci uspavanost. Za početnike se preporuča da nadoknadi promjenu u stvarnosti. Izaći i sagledati učmalost, do koje je došlo, a zatim se početi baviti sobom, svjesno., tada se odmah uči osjetiti, vidjeti nematerijalni svijet. Važno je obratiti pozornost na sebe i osjetiti određenu supstanciju koja nam se u bilo čemu događa. Za to je potrebno razvaliti kavez iza kojeg je patvorena vaša svijest i zbog čega se nikako ne možete probuditi, iako mnogi kažu da razumiju da spavaju. Jer bez tih osnova neće se moći uspjeti na sljedeću razinu – bit će to samo jedan u nizu snova u snu, odraz u odrazu, još jedna iluzija.Sve to olakšava upravljanju snom svakodnevice.
No treba izaći iz sna.
Tu dolazimo do činjenice koja se često potvrđuje da ni gurui, ni proučavanje knjiga, ni mantre, ni yoga ne pomažu da čovjek izađe iz kaveza, ili postigne katarza-pomak da bi uvidio u kako je dubokoj komi živio cijeli svoj život. Bez tog pomaka nema Osvješćivanje ili “refresh svijesti” . Da bi se postigla velikea promjena u umu koja velikodušno oslikava potpuni doživljaj jalovosti i praznine razotkriven osvješćivanjem prevladavajuće stvarnosti. Jednostavna istina vrlo se teško spoznaje iako leži na površini. Takav je to paradoks. Treba se radovati već i samo zbog toga što je ta informacija o osvješčenosti dostupna, Iako… dostupna ne znači i dosegnuta.
Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Čovjek se boji nadići navike i zamišljene važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti. Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i svjesna namjera u svemu omogućuju ignoriranje utjecaja te postizanje cilja bez borbe. Kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati – jednostavno mirno idem i biram što želim. Kako bi se oslobodili uvjetovanosti, sna ili nesvjesnosti potrebno je odrediti unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.
Mudro vidjeti karakterizira duhovne ljude koji su dosegli ljudsko savršenstvo i koji su ostvarili cilj postojanja. Na toj razini iskusit ćemo jedinstvo kreacije, to je osvješćivanje obveza koje imamo prema sebi i cijeloj kreaciji. Pojmite to barem razumom, probudite razum prekinite začarani krug i život u svijetu zrcalnih iluzija, i dobit ćete potrebnu svjesnu energiju. Ne odmah, no nestat će zamučenost iz sloja vašeg svijeta i uživat ćete u “čistim bojama života” kao što želite. Stvarno je moguće jednostavno se radovati životu . Za to vam treba slobodna svjesna energija.
Svrha je da se osvješćivanje sebe prenese, provodi i živi na svim razinama čovjekove unutrašnje i vanjske Stvarnosti.
