Ponekad dobro pitanje poput ‘kakvo je iskustvo Sebe’ obuhvaća u sebi i česta potpitanja. “Što je naša prava priroda? (Što je “ja?”, “Koji je izvor svih misli, odakle Sve dolazi?” “Koja je ispravna praksa buđenja?) Naša prava priroda će se znati kad se prevlada iluzija svih iznad pitanja (ja-misao)”. Kako se prosvjetljenje osjeća (Kakvo je iskustvo Sebstva?)”
Ovo su inače temeljna pitanja za koja su napisane tisuće svetih spisa, gita, sutri i na 1000 stranica dugih diskursa, retreata, komentara i svih drevnih znanih i neznanih tako i modernih, i trendi ‘Učitelja’. Često je puno toga obuhvaćeno i u jednom pitanju koje se inače preporuča jer je korisno i izazovno za ‘samoistraživanje’.
Ključno pitanje bilo da ste ga postavili Guru-u ili sebi uvijek, vuče, teži proširenju i na druge duhovne pravce. Tada je dobro uvažiti i drugačije opisane određene vrijednosti u odgovorima različitih otvorenih sistema učenja.
Što možemo reći što bi to bilo ‘ja-misao’.
Ono “ja” “mi” mislimo da jesmo, je mentalni stav „ovo sam, ono sam“ – to sve je iluzija. Važno je razumjeti da je istovremeno Stvarno i nestvarno. Manjina pojedinaca u mentalnoj, dubokoj tišini – ponekad doživljeno u meditaciji/samadhiju, ponekad spontano u svakodnevnoj aktivnosti, uvijek u ‘svjedočenju’ – vidi nešto šok nevjerojatno! Dok svjedočimo svim mislima i osjećajima koji prolaze sviješću, bez praćenja, hvatanja ili poistovjećivanja s jednom od njih već samo puštajući ih da se nepristrano kotrljaju – na kraju vidimo, “ja” je samo još jedan val, oblak, misao! Samo jedna od mnogih misli koje prolaze. Nije ‘stvarna’ stvar.
Kada vidite ovo iluzorno “ja” to nije neka samostalna ‘zasebna cjelina’ koja proživljava misli.
Promatrajući misli – slobodni ste. Zapravo, sloboda je bila sve što je, čak i prije nego što ste ‘pilili’ sve vezanosti pokušavajući kradom izaći iz svih patnji, baš sve je bilo samo iluzija.
Odakle sve dolazi? Ovo je pitanje koje postavlja ono što ne može znati, um. Um je unutar iluzije ‘odakle stvari dolaze’, baš kao što je val ili kapljica unutar Oceana i stoga ne može znati odakle je Ocean došao. Um može samo ‘znati’ stvari vanjsko-unutarnje. Tako da će to ostati paradoks.
Uvid u nestvarnost ‘ja’ ne događa se sve dok se ‘ja’ (I) ne isprazni od onoga od čega se ‘ja’ sastoji (um +tjelo). To jest, ja se mora isprazniti od sebe, da bi se njegova iluzorna priroda izravno spoznala kao iskustveni uvid Mokše. To se zapravo dogodi bez zamišljanja i moranja što će i kada proizvesti intenzivno oslobađajuću samorealizaciju.
Kako koristiti Samoistraživanje da biste se riješili Ja-misli za doživljaj Sebstva. I tu je bitan uvid. „Tko” bi koristio samoispitivanje ili bilo koju drugu praksu, ako postoji samo Sebstvo? “Tko” to uopće želi?” Ako postoji samo Sebstvo, Jedno, bi li se Jedinstvo zaista željelo ‘rješiti’ nekog dijela Sebe? Najsažetije rečeno: „Ja“ je uvijek Sebstvo i ne postoji nešto kao što je to spoznati, postići ga ili se riješiti ne-Sebstva. Tko treba shvatiti što, i kako, kada sve je to pitanje, postoji li „Ja“?
Na pitanje kakvo je iskustvo Sebe? To ćete morati sami otkriti, jer riječi se ne mogu ni približiti onome što je ovo za maleni ‘um’ koji postavlja pitanje. Budite uvjereni, neće biti, apsolutnog, uma i “ti” kada se iluzija isprazni, uruši, ostavljajući samo Ja. Stoga također ne može postojati ‘osobno’ iskustvo. Um koji luta za potragom i stalno nešto traži zapravo nastavlja i potvrđuje lažno postojanje tog “lažnog” Ja.
Međutim, dok se buđenje, “stvarno” ne dogodi, tako dugo dok postoji vaša svijest o tijelu, bit će i dvojnosti. A tako dugo dok postoji dualnost, potrebna je drugačija duhovna praksa, drugačija sadhana, jer je uključena jedna druga razina svijesti.
Međutim, dok vi i dalje prakticirate vježbe dvojnosti, pripremate se istovremeno i za mogući skok iz dualnosti!
Lažno ili istinito “Ja” nikada nije stvarni “zasebni entitet”, odvojen od Jedinstvenosti, Bića. Sve je energija za bilo što, što je vaš omiljeni izraz za Apsolut. Postoji samo Jedan (ili Nijedan, ako ste spremni za ‘napredniji’ Guru doktorat 🙂 i ništa kao i sve, u redu je u svemiru tog One. Samo to i može biti… jer to je sve, sve što jest. Dakle, nema ničega izvan toga, s čime bi se moglo usporediti i dodijeliti neki sud poput “Ovo je ispravno” ili “Ovo je pogrešno” ili “Ovo tu pripada i ovoga se treba riješiti”.
To znači da je čak i vaše “lažno” ja “savršeno, savršeni (privremeni) oblik i izraz te Jedne energije.
Treba razumjeti, ne postoji ništa što se treba promijeniti, ništa za poboljšati i apsolutno ništa što se može „postići“.
Zanimljivo je da kada se svijest okrene prema sebi/meni, mentalne i emocionalne reakcije i njihovi neki učinci u obliku osobne, tenzije, brige i sl postaju lako vidljivi. To dovodi do mentalne neaktivnosti. Postoji svijest o sebi, i postoji svijest da ja (svjedok) ne radim ili ne djelujem.
Mentalna ne-aktivnost i odsutnost bilo kakve mentalne reaktivnosti na “tjelo- um” prazni sebstvo: ja kao svjedok. Odnosno, postajem sve nedefiniraniji i neodređeniiji. Sada postoji sve veća svijest o sebi, ali više nema znanja o tome tko sam ili što sam. Tako ‘ja’ kao subjekt postajem sve, bez opisa i transparentniji: prazan.
Dakle na ovoj svjesnijoj razini često se pojavi u nekom smislu iznenadni klik, koji nas dovodi do ovog najčešće citiranog pitanja: “Tko” se želi riješiti ovog “lažnog” ja “i zašto?
Jer kada se dogodi snažno duhovno iskustvo, vaša se svijest okreće prema unutra, prvi put gledate u svoje oči.
Kod proširenja svijesti ovaj svijet će vam, izgledati šareniji, ljepši, ali sad više ne želiš, nema poriva za ničim prolaznim niti graditi kuću, niti odnose niti išta u državi snova jer znaš da si gost i jednog dana će i tijelo-hram se rastvoriti i ‘ja svjedok’ se ugasiti, isprazniti se u ništa.
Zbog um uvjetovanih vjera, sljedbi, uvjerenja i zamisli da vi morate ili trebate postići prosvjetljenje, mokšu, kako god to zvali ljudi pogrešno (u neznanju) misle da “oni”, imaju cijeli život.
“Oni” nemaju. “Vi” nemate.
Postoji samo Bitak.
To je “životni vijek” Bića, a ne “vaš”. A Bitak je već cjelovit, potpun i ‘prosvijetljen.’ I već Sve.
Uvjerenje da postoji “ti odvojen”, “ti netko” koji se treba “prosvjetliti”, je upravo suprotnost prosvjetljenju.
Nema puta do prosvjetljenja, jer ste već ‘prosvijetljeni’.
Nema spoznaje Toga, jer vi ste već To.
Ne postoji način da se ‘prosvijetlite’, jer ne postoji “ti”.
