Samo-obmane

Da li se nekada osjećate kao da glumite, izvodite u drami? Da li nekada osjećate da ste jedno izvana a čisto drugo iznutra? U svjesnim trenucima, kada ste svoji, da li vas vijest o toj varci brine? Ako vam se takva pitanja javljaju i zabrinjavaju vas, sam taj čin može vas izbaviti iz drame, može vas skinuti sa pozornice i staviti na čvrstu zemlju, gdje ne ćete glumiti ulogu već ćete biti svoji.

Moramo se zapitati: “Jesam li doista onaj koji sam mislio da jesam?” To pitanje mora odzvanjati u dubinama vašeg bića. Mora se izdignuti iz vaših dubina takvom oštrinom i takvom svjesnošću da ne će ostati mjesta da i pomislite da je to zabluda. Ovo pitanje, ovo istraživanje, ovo samo-ispitivanje donosi takvo svježe buđenje svjesnosti u nama da osjećamo kao da smo protreseni iz sna. Tada po činjemo vidjeti kule u zraku koje smo sagradili u snu, da su brodovi u kojima plovimo napravljeni od papira. Vaš cijeli život počinje izgledati nestvarno, kao da nije vaš nego ne čiji drugi. U stvari i nije vaš, već je dio neke drame u kojoj ste glumili – drama u koju su vas bacili obrazovanje, odgoj, kultura, tradicija i društvo. Ali ta drama nema svoje korijene u vama

Ili, šećete noću. Za vrijeme šetnje, ugledate zmiju na cesti. I iznenada se uplašite. Upalite bateriju i otkrijete da to nije zmija nego uže – samo uže koje ste pogrešno smatrali zmijom. Sada kad znate da tonije zmija, više se ne bojite. Oslobođeni ste straha. Kad spoznate da je to bila zabluda, ona će vas napustiti, kao što i strah nestaje kad saznate istinu. Slično tome, kad spoznate da je svijet iluzija – maya, ona će nestati. Iluzija nestaje već pojavom sâme svijesti o njoj.”

Mi sami stvaramo lažne slike sebe i nosimo maske zavaravajući druge, i tada temeljimo svoje mišljenje o sebi na onome kako nas drugi vide! Taj proces samo-zavaravanja ostaje s nama cijeli život. On postaje jedna od prvih zapreka na stazi samo-ostvarenja. Moramo se probiti kroz tu prepreku. Na četku je potrebno probiti se kroz sve samo-obmane, da saznamo kakve su, da upoznamo sebe u punoj golotinji, jer tek kada je to u činjeno mogu se napraviti neki stvarni koraci u pravcu samoostvarenja.

Uzmimo primjer vatre. Iz vatre se diže pepeo koji istovremeno pokriva vatru. Sunce je uzrok oblaka, a oblak pokriva sunce. Tako je i s obmanom koja nastaje u čovjeku. Nitko je ne unosi u njega izvana. Ona se stvara u njemu. I zato je on sâm mora otkloniti. Njegova je dužnost da iziđe iz te obmane jer je ona nastala iz njega, a nije se pojavila izvana.

Obmane i zablude su nestala iz vas, što učiniti?” Primjer boljeg razumjevanja; Vatra je prekrivena pepelom, kad ga otpuhnete pepeo će
nestati, i možeš ugledati vatru. Voda je pokrivena mahovinom, kad maknete mahovinu  vidjetjet ćete vodu. Oblaci pokrivaju sunce, pričekaj! Vjetar će otjerati oblake. Tada će sunce sigurno zasjati, i možete ugledati sunčano svjetlo. Otpuhnuti pepeo, odmaknuti mahovinu, vjetrom otjerati oblake – sve se to može usporediti sa Sviješću ili znanjem o Sebstvu. Ako posjeduješ znanje o Sebstvu, tada ćete sami od sebe javiti stvarnost odgovora na pitanje tko sam ja. Sloj iluzije – maya – nestat će sâm od sebe.”

To je ono što se zove Svijest, znanje o Sebstvu, ono što samo mudrost  može objasniti. .Svaka spiritualna vježba mora imati za cilj, otkloniti ljusku, da bi se oslobodila koštica. Neznanje i zablude opstaju samo u okvirima zabluda.
Još jedna stvar, koja je slabi duhovnu pranu koja omogučuje spoznaju i dublje uvide u Jednu stvrnost, jest sve ostajanje u tuposti i nesvjesnost, to je izbjegavanje suočavanja s vlastitim slabostima, poput dvoumljenja, neodlučnosti i straha od promjena. Što se događa kod samozavaravanja? Aspirant ne provodeći zadane duhovne vrijednosti u ničemu se ne mijenja, i pod teretom vlastitih neriješenih stavova, nečiste energije koja se kreće tijelom, prije ili kasnije će “oživjeti”, odnosno aktivirati se, čime će sve smeće postati primarnom silom unutar naše svijesti. I ukoliko nemamo dovoljno razvijenu sposobnost diskriminacije, distance i hrabrosti nećemo se uspjeti izvući, a pitanje je hoćemo li imati i dovoljno duhovne snage pronaći  dobro društvo koje je potrebno biti uz nas dok se odvajamo od svojih slabosti, prošlosti i  destruktivnih utjecaja. Takve situacije se ponekad događaju, ali nekima se događaju češće nego drugima, a najčešće se događaju onima koji se žele pretvarati da smeće ne postoji, i da ga je moguće jednostavno zanemariti. Takvi se samozavaravaju, velikim riječima, i citatima  da su oni u bogu. Dizanje lažne energije u zavaravanju sebe u sustavu koji prethodno nije počišćen analogno je zatamnjenju svijest. Kod večine ljudi osobnost se hrani fantazijama i lažima. Ako se smanji količina laži u kojima čovjek živi i ako se smanje njegove fantazije, osobnost će uskoro početi  slabiti i čovjek će početi  bivati svijesniji svojih unutarnjih sposobnosti. Tek tada je moguć rad na sebi formiranjem njegove vlastite volje.

Mehanički čovjek nije sposoban za jedan svjestan rad, tako da je prvi zadatak za ljude koji počinju sa radom, da stvore svjesne mogučnosti koje će u svim situacijma prestati se mehanički ponašati. Činjenica je da rituali bez svijesnog razumijevanja svrhe i cilja nekih praksi ograničavaju čovjeka. Iz razloga što ljudsko biće ima  specifične karakteristike, posebno tzv. moderni čovjek. Istina može jedino doprijeti do njega samo u obliku laži – i samo u tom obliku je čovjek može prihvatiti; samo u tom obliku ljudi su u stanju da istinu probave i asimiliraju.  Gola istina, za njih bi bila isto što i neprobavljiva hrana. Pored svega toga, u svim duhovno-ezoteričkim pokretima, kao i u crkvenim religijama, i drugim duhovnim školama, ponekad se može naći jedno zrno istine, u svom čistom obliku. Ono može biti sačuvano u njihovim spisima, ritualima, tradiciji, koncepciji njihove hijerarhije, njihovim dogmama ili u njihovim principima.

Promjena bića se ne može ostvariti uz pomoć bilo kakvih obreda ili rituala. Druga je stvr što u  nekim  pseudoezoteričnim sistemima, gdje ne nalazimo ništa drugo do  rituale, oni pridaju tim ritualima jedan neovisan značaj. Oni pretpostavljaju da se jednim ritualom, pretvorenim u jednu svetu tajnu prenose određene sile na one koji u njemu sudjeluju. Isto tako razne tehnike, sljedbe, sistemi i škole mogu samo indicirati
metode i načine, ali nema tog sistema ili škole koji može sve odraditi za čovjeka onaj posao kojeg on mora  sam učiniti. Unutrašnji rast, promjena
bića, potpuno zavisi od rada kojeg čovjek mora sam ostvriti.

Čovjek ne može uči u kraljevstvo istine dok ima lažne zamisli o sebi i dok traje zabluda da je ličnost koja igra uloge stvarno biće. Prije nego upoznamo Boga, svemogućeg, istinu ili naše pravo biće, moramo smanjiti do pepela zamišljenu ličnost s kojom smo se prekrili. Ova maska varke ne dozvoljava nam da živimo stvarne živote; ona nam ne dozvoljava da se uzdignemo iznad umjetnih života koje glumimo. Oni koji žele hodati stazom života moraju se probuditi iz lažnih snova u kojima žive.