Postojanje jednostavno jest. Ono nije stvar pitanja i odgovora, ono nije zagonetka, već misterija koju treba doživjeti, živjeti, voljeti. Ako uđete u tu misteriju bez ikakve znatiželje, dostupne su vam sve tajne postojanja. Uđete li znatiželjna uma, ništa vam neće biti dostupno jer sam znatiželjni um spriječit ce vas „vidjeti“.
Jednoga dana rano ujutro dok je Buddha bio na svojoj jutarnjoj šetnji, pitao ga je neki čovjek: “Ima li Boga?” “A Budha mu je odgovorio; Ne, Boga uopće nema – nikad ga nije bilo, niti će ga ikad biti. Oslobodi se tih gluposti.” Čovjek se zaprepastio. Vjerni pratilac Ananda je bio s Buddhom. Uvijek ga je slijedio poput sjene, samo da mu bude pri ruci ako bi ga trebao u nekom ćasu. On ga je godinama služio i slušao, čuo je mnoge Buddhine odgovore, oni su bili slični udarcu čekića, tako su bili često grubi i okrutni. Ali danas je promatrao Buddhino lice, ono je izražavalo nevjerojatnu samilost.
Poslije podne istog dana došao je k njemu drugi čovjek i pitao ga: “Ima li Boga?” Buddha je odgovorio: “Da, ima ga, uvijek je postojao i uvijek će postojati.Traži ga i naći ćeš ga.” Ananda je bio vrlo zbunjen. Nije zaboravio njegov jutarnji odgovor, ali nije mogao ništa pitati jer je bilo mnogo ljudi. Prije nego što je mogao išta pitati, došao je još jedan čovjek te večeri, upravo kad je sunce zalazilo. Buddha je sjedio vani pod jednim stablom, promatrajući zalazak sunca i prelijepe oblake, a čovjek gaje upitao: “Ima li Boga?” Buddha je jednostavno mahnuo rukom, dao čovjeku znak da sjedne, a sam je zatvorio oči. Čovjek je učinio isto. Neko su vrijeme sjedili u tišini, a tada je čovjek ustao.
Smračilo se, sunce je zašlo. Čovjek je dotaknuo Buddhina stopala i rekao: “Zahvalan sam ti za odgovor, mnogo ti hvala.” Zatim je otišao.
Sve se u Anandi uzburkalo. Kad su ostali sami, upitao je učitelja: “Neću danas moći zaspati ako mi ne odgovoriš. Istog dana na jednako pitanje odgovorio si tri puta posve različito. Prvom si čovjeku rekao da nema Boga, drugom si rekao da ga ima, a trećem si jednostavno mahnuo rukom s tako mnogo ljubavi prisilivši ga da sjedne i sklopi oči. Nisi mu ništa rekao, ali nešto se dogodilo jer je čovjek zapao u duboku šutnju, dodirnuo tvoja stopala i zahvalio ti za odgovor, premda sam ja bio ovdje, a ti nisi ništa odgovorio.
Što se dogodilo? Vrlo si me zbunio.”Buddha je rekao:
“Prvi čovjek bio je vjernik, on je vjerovao u Boga. On nije došao zbog pitanja, došao je da mu odgovor bude potvrđen. Želio je da mu pomognem u njegovom vjerovanju, kako bi mogao reći ljudima: ‘Ne vjerujem samo ja u Boga, i Buddha vjeruje u Njega.’ On me želio iskoristiti za svoje ciljeve. Zato sam mu morao odgovoriti negativno. I morao sam biti vrlo grub s njim jer je bio tako pun svojih ideja pa ne bi inače ni slušao moje riječi. Bio je dobar znalac svetih tekstova,. No, čuo sam buku u njegovoj glavi, vidio sam metež u njoj. Morao sam biti vrlo grub i tvrd poput čekića jer samo je tada postojala mogućnost da on čuje. Njemu je bio potreban šok. Šokirao sam ga jer ne želim potpomagati ničija vjerovanja. Sva su vjerovanja kriva. Znati, je nešto posve drugo.
Drugi je čovjek bio ateist, nije vjerovao u Boga. I on je bio dobar znalac, ali bio je prava suprotnost prvom covjeku. On je došao zbog istog razloga. Ta dva čovjeka bila su suparnici, ali njihova je svrha bila ista. I on je želio da ja potpomognem njegovo nevjerovanje. Zato sam mu morao reci s takvim autoritetom: “Da, Bog postoji – postoji samo Bog i ništa više.” Na taj sam način prodrmao njegovo vjerovanje.
A treći čovjek je bio pravi tražitelj. On nije želio odgovor, želio je iskustvo. On nije došao pitati, nije imao nikakvih ideja ni predrasuda došao je otvoreno, prijemljiv za sve. Bio je ranjiv, vrlo povjerljiv. Želio je da mu nešto otkrijem. Zato mu nisam ništa odgovorio. Samo sam mu rekao da sjedne do mene. Da, imaš pravo, nešto se dogodilo…” Jer uvijek se nešto događa kad dva čovjeka uspiju sjediti u dubokoj tišini. Ako imate tako priliku sjediti s prosvijetljenim, dogodit ce se nešto neizmjerno vrijedno. Njegova tišina je zarazna. Ako ste dostupni i otvoreni, njegova tišina ce se prelijevati u vaše biće. Bit ce to poput kupke. Kupat čete se u njegovoj svijesti. Bit čete pročišćeni, čisti. Prašina će nestati s vašeg zrcala. Najednom ćete moči vidjeti. Oči ce vam se razbistriti.
I Budha je rekao, premda mu nisam odgovorio, on je dobio svoj odgovor. Primio je odgovor svih odgovora – tišinu. Zato je bio tako zahvalan, zato se poklonio i dodirnuo moja stopala, zato mi je zahvaljivao. Kad dođete k nekomu tko je prosvijetljen ili ima visoko probuđenu svijest, morate biti vrlo pažljivi, otvoreni, predani i spremni za vrhovno iskustvo.