S vremena na vrijeme poneki pojedinci na putu samospoznaje ili na putu eksperimenta sa sobom pitaju, iskušavaju i žele nešto saznati o upotrebi vanjskih stimulansa u svrhu širenja svijesti, ili izazivanja euforije.
Ako se pitamo zašto je čovjek nemiran i nesretan, i što može učiniti da pretvori svoju tugu u radost? Ili zašto su ljudi tužni? Zato što polaze od pogrešnih ideja i opsjenih stavova, od iluzija i predrasuda. Jedna od pogrešna ideja od koje ljudi polaze je da je radost nešto srodno euforiji, uživanju, zabavi. S takvom idejom u glavi, ljudi kreću u potragu za drogama i stimulansima, i završavaju u depresiji. Radost nije isto što i euforija, koja ponekad prati radost, ali nije neophodna. Život u miru i ljubavi, uzvraćanje dobrim na zlo, posjedovanje poštovanja, strpljenja i poniznosti predstavljaju dio onoga za što znamo da je dobro. Otuda mi svi možemo to razumjeti, možemo nastojati primijeniti u naše svakodnevne živote sve što pročišćava misli koje su dobre, nadvladava misli koje su loše poput odavanje drogama i alkoholu koji slabe mentalne i moralne sposobnosti to su zle radnje koje se trebaju izbjegavati (sve je to grijeh prema duši).
Iako ispočetka stimulirajuća sredstva (cigarete, alkohol i droga) imaju pozitivan učinak na čovjekovu svijest, jer kad se čovjek opusti, osjeća: bolje. Međutim, nakon prvotnog pozitivnog učinka takvih sredstava, čovjekova svjesnost opada još niže kada je čovjek počeo koristiti stimulirajuća sredstva. dužem korištenju stimulirajuća sredstva razaraju svijest i karakter osobe. Čovjekova potreba za samoopuštanjem je ogromna i zato on to želi postići pod svaku cijenu, čak i na ovakve nezdrave načine.
Potreba za korištenjem stimulirajućih sredstava, ciljem da se čovjek opusti, pokazuje koliko je on nesretno biće. Mi smo civilizacija koja sve ocjenjuje vrednovanjem tko je jaći, brzi, bolji. Zato se javlja potreba za natjecanjem što dovodi do toga da je primarna pažnja uvijek vani i d. se čovjek nalazi u stalnom nemiru.
Svi oblici droga, nude nam određeni identitet i integritet, što neko vrijeme može biti ugodno, ali to produbljuje naše neznanje i ojačava naš ego. A uobičajena reakcija ega je da, ako se osjećamo uspješnima, skloni smo biti agresivni. Ako nismo uspješni, pokušavamo se boriti, postajemo ljubomorni, agresivni, zavidni i, kada ne uspijemo, postanemo depresivni. To je sve duboko ukorijenjeno u našem identitetu.
U vezi uzimanja droga treba napomenuti da iako one mogu učiniti čovjeka otvorenijim prema višim dimenzijama stvarnosti, energije oslobođene njihovim uzimanjem nisu od nikakve koristi za čovjekov duhovni razvoj, jer nisu pod kontrolom i jer stanja u koja se ulazi uzimanjem narkotika nisu postignuta vlastitom voljom. Jer gdje god je vezanost, glad, grabljenje to otupljuje vašu osjetljivost; droga zamagljuje vašu percepciju. Drogama ili pićem koje svi sveti spisi zabranjuju, čovjek može jako poremetiti svoju svijest . Eto zašto se ljubav ne može roditi dok postoji i najslabija vezanost za neku stvar ili osobu. Ljubav je u stvari senzibilnost, a senzibilnost koja je i malo ograničena, u suštini je uništena.
Mudraci i Majstori su kroz stoljeća razvili različite tehnike pomoću kojim pojedinac svojom vlastitom voljom, bez korištenja droga, hipnoza ili okultizma, može svjesno transcendirati fizičko stanje svijesti . Na taj način osoba je sposobna iskustveno doživjeti vise razine egzistencije koje su iznad opažanja fizičkih osjetila. Na tim putovanjima individua je u društvu spiritualnog vodiča kao i uz svoju svjesnu odluku sposobna ostrviti više spoznaje o stvarnosti Jedne stvari.
Pokušajmo još objasnite neke aspekte smisla droge ili, halucinacije što nije samo kad je riječ o drogama. Čovjek može biti opsjednut od loših navika jer osim droga koje daju bljesak nečega što nije tu, pruža iluziju o nečemu što je potpuno subjektivno pruža vam halucinaciju. Isto tako na primjer i znanje vam pruža isto: daje vam halucinaciju znanja. Često pojedinac zamišlja i osjeća da zna jer umije recitirati Vede, smatra da zna jer to može dokazati, znaš jer ima vrlo logičan i oštrouman um. Ne zaboravite da logika nikad nikog nije dovela do istine. A racionalan um je samo igra. Svi dokazi su djetinjarije. Život postoji bez ikakvog dokaza, a istina ne zahtjeva nikakvu potporu ‘ njoj je potrebno samo vaše srce; ne dokazi, već vaša ljubav, vaša vjera, vaša spremnost da prihvatiš
Treba razumjeti da problemi i prepreke pomažu pojedincu da se učvrsti na duhovnom putu, i zato prepreke ne treba izbjegavati i bježati od njih već se sa njima treba suočiti. . Pomaganje drugima je plemenito djelo, ali im treba pomagati na takav način da sami rješavaju svoje probleme jer na taj način će nešto i naučiti iz toga. Ako ti drugima u potpunosti rješavaš njihove prepreke na taj način im ne pomažeš. Ti drugima možeš pokazati vrata, ali zapamti da oni sami moraju kroz njih proći.
Svatko ima svoju vrijednost, a život tu vrijednost poštuje. Ali ta vrijednost ne mjeri se novcem ili zlatom; mjeri se ljubavlju. Štoviše, mjeri se ljubavlju prema sebi. Koliko volite sebe – to je vaša cijena, a Život tu cijenu poštuje. Kada volite sebe, vaša cijena vrlo je visoka, što znači da ne zlostavljate sami sebe. To ne činite jer osjećate poštovanje prema sebi. Kad volite sebe onakvim kakvi jeste, vaša je cijena visoka.
Duhovni razvitak nema ništa sa određenim doživljavanjima. Duhovni razvitak nije potraga za novim doživljajima. Duhovnost nema ništa sa iskustvima kao takvima. Ako ne volite sebe, ljuti se, pušite, trujete se, agresivni sete glumite, vaša cijena niska.
Sve ono što oslobađa naš duh, a da nam pri tome ne daje vlast nad nama samima, pogubno je.
Premda radost i tuga u materiji ne postoje, ljudi ipak misle, da će ih u materiji pronaći.
Najteži deo za učenje je ljubav prema sebi. Ako sebe ne ispunjavamo ljubavju, kako onda možemo da je pružimo drugima.
Ljubav prema sebi nije znak sebičnosti. Mislimo o sebi kao o čaši koja može da se napuni. Kada se ta čaša prepuni, lubav se prosipa na sve oko nas. Moramo da volimo sebe da bismo voleli druge.
Ljubav prema sebi treba da se vežba. Svakodnevno provedite neko vreme aktivno voleči sebe.
Da bi voleli sebe, prva stvar sa kojom moramo da se suočimo jeste strah. Strah je emocija koja je povezana sa odvajanjem od više realnosti. Strah je emocija zbog razdvajanja. Strah je suprotno od ljubavi, koja je povezana sa jedinstvom svih stvari.
Strah je iluzija, nije stanje svesti.
Ljubav je stanje svesti.