Svjesni svog mentalnog stanja

Mentalno stanje za koje se može reći da su zapreke pojavljuje se kao prepreka u vašoj duhovnoj praksi bilo meditaciji koju provodite u duhu samospoznaje..

Primjena svjesnosti na mentalna stanja je precizna operacija.

Ovo je posebno istinito za osjećaje i senzacije. Neke od njih su vrlo suptilne i u nekom smislu onemogućavaju jasno viđenje nekih stvari kakve jesu. Korisno je navesti neke mogućnosti. Na primjer neka negativna stanja je lako uočiti: nesigurnost, strah, ljutnja, depresija, razdražljivost i frustracija. Žudnju i želju je malo teže uočiti jer se one mogu primijeniti na stvari koje mi normalno smatramo  da su baš dobre i plemenite. Možemo doživjeti želju da u nečemu napredujemo. Možemo osjećati žudnju za velikom vrlinom. Čak možemo razviti prianjanje za blaženstvom proizašlim iz samog meditativnog iskustva.
Često je teško sebe odvojiti od takvih altruističkih osjećaja.
Ipak, na kraju, to je samo viša pohlepa. To je želja za zadovoljstvom i lukav način da se ignorira stvarnost u sadašnjem-vremenu.

Međutim, najveća od svih zamki i zabluda su ona stvarno pozitivna mentalna stanja koja se ušuljaju u vašu  meditaciju. Sreća, mir, unutrašnje zadovoljstvo, simpatija i samilost za sva bića bilo gdje. Ova mentalna stanja su tako slatka i dobrohotna da jedva možemo izdržati da se od njih odvojimo. To u vama stvara osjećaj kao da ste iznevjerili očekivanja, planirana ili po nekim pravilima određena.. Nema potrebe  tako se osjećati. Ne radi se ovdje o tome da se odvoji od ovih umnih stanja ili da se postane  bezosjećajni robot. Samo ih se treba  vidjeti onakvima kakvi oni jesu. To su mentalna stanja. Ona dolaze i odlaze. Kako nastavljate  svoju meditacijom, ova stanja će se češće pojavljivati. Trik je u tome da se za njih ne počinjete prianjati. Jednostavno vidite svaki od njih kako nastaju. Vidi što su, koliko su jaki i koliko traju. Onda promatraj kako nestaju.

Sve je samo  prolazna predstava tvoga vlastitog mentalnog univerzuma.

Isto kao što se mnoge stvari u kreaciji odvijaju u stadijima, isto tako je i sa mentalnim stanjima. Sve ima početak, sredinu i kraj. Svako mentalno stanje ima nastajanje, rast i propadanje. Treba se težiti da se ovi stupnjevi jasno vide. Međutim, ovo nije lako učiniti.

Kao što već razumijemo,  svaka misao i senzacija prvo počinju u nesvjesnom predjelu uma i kasnije se pojavljuju u svjesnosti. Općenito postajemo svjesni tih stvari kada su se pojavile u stvarnosti svijesti i tamo bile neko vrijeme. Ustvari, obično postajemo svjesni smetnji samo kada oslobađaju svoj utjecaj na nas i već su na putu nestanka. Na ovoj točki smo pogođeni iznenadnim shvaćanjem da smo negdje bili, sanjarili, fantazirali, asocirali ili bilo što. Očito je da je to prekasno u redoslijedu zbivanja. Ovaj fenomen možemo nazvati hvatanje lava za rep, i to je nevješta stvar za učiniti.
Kao susresti se sa opasnom zvijeri, moramo unaprijed pristupiti mentalnim stanjima.
Strpljivo, naučit ćemo ih prepoznati kada se ona uzdižu sa dubljih nivoa našeg svjesnog uma. Kako se mentalna stanja prvo pojavljuju u nesvjesnom, da bi uočili pojavljivanje tog mentalnog stanja, moramo proširiti svoju svjesnost u nesvjesni dio. Ovo je teško, jer ne možemo vidjeti što se tamo dolje zbiva, ne na isti način kako vidiš svjesnu misao. Ali možemo naučiti da primijenimo neodređeni osjećaj kretanja i da djelujemo kroz neku vrstu mentalnog vala osjećaja..
Ovo dolazi sa praksom, i to je sposobnost drugih posljedica proizašlih iz duboke, mirne koncentracije.
Koncentracija kao i budna pozornost usporava pojavljivanje ovih mentalnih stanja i daje nam vremena da osjetimo svako nastajanje u nesvjesnom čak i prije nego li ga vidimo u svjesnosti. Koncentracija nam pomaže da proširimo svoju svjesnost tamo dolje u ključajući mrak gdje se rađaju misli i osjećaji. Kako se naša koncentracija produbljuje, tako stičemo sposobnost vidjeti misli i osjećaje koji se polako uzdižu, kao odvojeni mjehuri, svaki drukčiji i sa prostorom između njih. Oni se kao mjehuri polako dižu iz nesvjesnoga. Stoje neko vrijeme u svjesnosti i onda otplove dalje.

Vrlo je lako otići predaleko za senzacijom. To jest, nešto joj dodati iznad ili ispod, što obično svi rade. Isto je tako lako ne uhvatiti, propustiti senzaciju, osjetiti samo dio ali ne i cijelu senzaciju. Ideal kojemu težiš je da doživiš svako mentalno stanje u potpunosti, točno onakvo kakvo jeste, ništa ne dodavajući i ne propuštajući ni jedan dio.

Uzmimo za primjer bol u ruci. Što je ustvari tu, to je senzacija protoka. To se neprestano mijenja, nikada nije isto od jednog do drugog trenutka. Kreće se sa jednog mjesta na drugo i njegova snaga pulsira gore dolje. Bol nije stvar. Njemu se ne trebaju pripisivati koncepti i sa njim nisu ni povezani.

Čista nezapriječena svjesnost ovog događanja će to doživjeti kao tok, protok energije i ništa više. Bez misli i odbacivanja. Jednostavno energija.