Iako bi se svaki čovjek trebao podsjetiti na to da u svakom trenutku treba biti u stanju svjesnog djelovanja, to je i dalje rijetka osobina kod ljudi. Naša sadašnja svjesnost nije nezavisna, jer um zavisi od informacije koje dobiva od čula, zato kad se nadsvijest probudi iskustvo i znanje postaju apsolutno nezavisne za viši nivo. Znači kod nekih ljudi je ta svijest /energija,/ uspavana, kod nekih evoluira a samo kod malobrojnih je probuđena. U grubom tijelu operira niža snaga, niži um i vezanost za tijelo. Za pojedince s grubom razinom svijesti njegove mentalne vizije za njega su stvarne i za njega imaju vrijednost kao i razne forme i oblici. Ako osoba svjesno i mudro ne percipira stvarnost, ovaj pojavan svijet realan je za takvog. Nečistim umom ne može se razumjeti čisto, jedno postojanje već ono u što je taj um uronjen apsorbiran.
Sva prožimajuća stvarnost je kretanje energija na mnogo načina i u raznim vidovima. U životu u svemu što očekujemo, bilo to dobro ili loše, svjesno ili nesvjesno, mi pomažemo pri ostvarivanju. Naš svaki stav i misao je energija ili snaga koja iz nas zrači u svim smjerovima. Kod većine ljudi, koji razmišljaju na uobičajen način, ta je snaga vrlo slaba i proturječna. No kod onih drugih, koji, kako nam se čini, u životu postižu puno, i koji su vrlo kreativni i uspješni, to je energetsko polje vrlo jako, premda najčešće nesvjesno. Treba shvatiti da je našu sposobnost korištenja takve energije moguće pojačati i proširiti i najvažnije svjesno u njoj u svemu djelovati. Svako može sam svjesno podržavati svoje mentalne i duhovne sposobnosti
Većina poznatih ideja o duhovnom životu zamršeno je shvaćena.
To se odnosi i na djelovanje, ili drugim riječima na oblike i prirodu svjesnog dijela uma i osobnosti, o čemu dobro govori karma yoga.
Niti jedno djelovanje ne dovodi do probuđenja. Niti jedno djelovanje ne donosi duhovnost, a pogotovo fizičko djelovanje. Bilo kroz duhovnu praksu, bilo kroz neke od oblika fizičkog rada, činjenje, akcije, djelovanje (karma yoga) vas neće dovesti probuđenju, sve dok probuđenja ne bude radilo djelo ili karma yogu.
Na gune ili sklonosti neke osobe snažno utiču hrana i način života. Ako su oni takvi da potiču tjelesnu svjesnost, onda će čovjek biti poražen od strane šest smrtnih neprijatelja – kama (želja), krodha (ljutnja), lobha (pohlepa), moha (vezanost), mada (ponos) i matsarya (ljubomora).
Materijalistički svijet neko vrijeme nije razumio yogu, ali kako su naučnici dublje zašli u misterije materije, ljudi su počeli shvaćati da materija nije konačna stvar u evoluciji prirode.
Ako je to slučaj s jednim oblikom materije, onda se to odnosi na sve ostale oblike materije, a i um je materijalan. Ovo vanjsko iskustvo, ova percepcija koju imate putem osjetila proizvod je materije. Čak i vaše misli, osjećanja, emocije i znanje su proizvod materije i zato oni ne mogu biti apsolutni i konačni. To znači da mora postojati neka druga domena iskustava, a ako ona postoji, mora biti moguće transcendirati sadašnja ograničenja uma. Da bismo se izdigli iznad ove individualnosti i postali jedno sa univerzalnim postojanjem, sa svakim poljem iskustva, moramo vježbati neku sebi odgovarajuću sadhanu, yogu, svjesno djelovanje i tako transcendirati ahamkaru ili individualnost
Um je također materija: definitivno nije duh, tako da i on može evoluirati i biti transformiran.
Bol i zadovoljstvo nas prate kao sjenke i ako ne transcendiramo tijelo i um, ne možemo ih izbjeći. Iz tog razloga, svoju praksu (jogu) treba prakticirati iskreno i inteligentno. Bol i zadovoljstvo je nemoguće transcendirati intelektualno. Ali svjesnim bivanjem u svemu to sigurno možemo postići. Veliki sveci i mudraci su se ostvarili i ostavili svete i mudre tragove u povijesti po kojima ih mi možemo slijediti. Oni su svjetla; oni su naši vodiči. Njihovu stazu treba slijediti.
Sve se treba nadići, uzdići iznad ideje dobra i zla, vrline i mane, i svih parova suprotnosti, držeći um u savršenoj ravnoteži u svim okolnostima.
Kako u stvari teče proces u kojem prikrivamo našu svjesnost ? U ovom svijetu možemo dovesti dušu do njezina neprirodnog stanja jer različite vrste nepravilnosti koje u njemu vladaju neprestano okružuju i degradiraju našu izvornu svjesnost.
Ovaj svijet je svijet grešaka ili odstupanje od naše izvorne prirode. Ono predstavlja masku iluzije, nastalo zbog naših želja Naša priroda je duhovna i to je razlog raznoraznih stresova i nemira. Duboko tinjajuće nezadovoljstvo smješteno u duši, izražava se čak i u fizičkom ekvivalentu. Misli koje dolaze od duše pretvaraju se u kemikalije koje putuju po mozgu i svakoj stanici tijela. Tako se i tuga i nemir prenose u svaku stanicu uzrokujući boli jer se svaki čin i misao koju stvaramo urezuje duboko u naše pamćenje. Sami smo uzroci naših problema i često zaboravljamo da možemo svjesno promijeniti svoje stanje samo ako pravilno usmjeravamo svoju svijest i naučiti komunicirati sa svojim unutarnjim sebstvom.
Ispod maske iluzije nalazi se prvobitno, idealno stanje naše prirode. Kad smo nesvjesni ili materijalno bolesni, naš pogled na stvarnost je iskrivljen njezinim simptomima.
Smisao svakog djelovanja jeste u svjesnom djelovanju. To treba ispravno razumjeti, ne radi se o nesvjesnom obavljanju karma yoge, sadhane, itd… Kada Svjesnost djeluje, kada postoji, ma što radili od duhovnih vježbi, yoge, prakse tek tada Svjesnost prepoznaje samu Sebe. Um će se sjetiti, tada djelo, bilo koja akcija će biti put ka produbljivanju ili proširivanju Svjesnosti u ovaj život, u ovaj univerzum, i u Samog Sebe. U tom smislu svako je samo za sebe odgovoran, jer svako sam sebe može ograničiti i sputati kao i osloboditi. Nitko drugi to za vas ne može, niti guru, jer vi ste sami vaša karma. Ako znamo tko smo, možemo živjeti i djelovati iz sebe i nećemo imati potrebu za poistovjećivanje s lažnim ili neodgovarajućim osobnostima. Osoba koja zna tko je također je u stanju prihvatiti sebe onakvom kakva jest. Zamišljanja su isključena.
Ako netko ima čisto srce i živi po guruovom učenju, tada ta jedna apsolutna milost automatska, jer milost sami sebi dajete, jer smo svjesni sebe. Nikakva karma ne može to spriječiti.
Ono što je Bog, jest potpuna svjesnost ali potpuno nesvjesna sebe. Da bi se mogla doživjeti i spoznati, ona se otkupljuje u razvoju. Svi i sve od lika do drveta ima u sebi bezobličnog Boga jer ništa ne može postojati bez toga! Najteža je stvar izaći iz programiranosti koju smo imali. Materija vječno evoluira, svijest također, ne samo od jedne ćelije ili amebe, već od neočitovanog do očitovanog stanja. To su jedine dvije dimenzije u kojima borave materija i svijest. Prvo je sve bilo neočitovano, a onda se očitovalo. Kada se svijest manifestirala, ona nije postala samo čovjek ili pas, ameba ili biljka, već je prvo postala polje energije. Tako se prirodna evolucija odvija milijunima godina.
Svjesno djelovati je oblik zračenja energije a to je ujedno i osjećaj ljubavi, koja prerasta u stalnu, pozadinsku čistu emociju koja ostaje uz vas dok vaša energija nekog čina odlazi u svijet. Morate se zadržati u tom stanju svijesti. Kada dođe do prekida ili gubitka tog stanja ipak možete zapamtiti taj osjećaj. Pokušajte svjesno iznova potaknuti takvo stanje. Moći ćete ne samo s vremena na vrijeme iskusiti tu energiju, nego je i njegovati i održavati na višoj ili svjesnoj razini .
Treba biti neposredan u opažanju i djelovati bez sukoba u sebi. Poželjno je paziti na svaku misao. To moramo ionako činiti kako ne bismo propustili neki važan intuitivni znak. Za to je potrebno samo vratiti se svjesnoj budnosti. Kako bismo na najsnažniji način održavali prošireno polje energije svijesti, nikako ne smijemo dopustiti da koristimo negativne porive jer ne možemo održati budnost dok ne budemo u stanju posve izbjegnuti taj problem. Sve počinje sa spoznajom o tome da je naša energija svijesti stvarna, da istječe iz nas i utječe na svijet.
Postići ili (se vratiti) u savršenu duhovnu ravnotežu, ravnotežu duhovnog svijeta kojem pripadamo, jest neki duhovni proces i duhovno znanje. To će pomoći svakome u buđenju prirodnih vrlina i započet će borba protiv svih oblika materijalnih vezanosti i poistovjećivanja s iluzijom svijet prirode. Stoga, nužno je promijeniti našu svijest. Svijest je kao muzički instrument na kojem možemo svirati različite tonove. Materijalistička osoba, bez zanimanja za duhovne aktivnosti, poput glazbenika je koji zbog neispravnog položaja svojih prstiju na instrumentu proizvodi disharmonične tonove. Slično, na ovom svijetu postoje mnoga religijska učenja, gurui, tehnike, znanstvene institucije i filozofije koje nam daju smjernice i upute kako svladati pogrešne tonove. Ono što je potrebno promijeniti, svakako je položaj prstiju na glazbalu.
Ljepota duhovnih procesa i postignuću svjesnog djelovanja je u tome što ljude tjelesno i duhovno vraća njihovoj izvornoj pravoj prirodi. Tu prirodu čini čista svijest, sebstvo ili duša. U tom krajoliku sebstvo doživljava sebe potpuno drugačijim. Kad postanemo tako samootkriveni, ova vibracija putuje po cijelom tijelu i poruka dolazi do svake naše stanice koje počinju djelovati mnogo učinkovitije. Tako se počinje odvijati ravnoteža uma duha i tijela.
Pronalaženje pravog stanja svjesnog djelovanja i bivanja vrlo je dubok proces, ali s vremenom postaje pravo istinsko zadovoljstvo.
Čovjekov um posjeduje izravnu svijest volje,koja jest svjesna vlastite slobode i neprestano se bori za nju. Svakoga dana u većini postupaka raspoznajemo tu istinu; naše je ponašanje najvrjednije s obzirom na ovu istinu. Kada znaš ono sto jesi, ti ujedno i jesi ono što znaš. Između bivanja i znanje ne postoji jaz.Ukoliko se čovjek uzdigne iznad tijela do nivoa srca, onda će se božanske osobine duhovni tonovi sve manifestirati u toj osobi. Što god da se dogodi u duhovnom životu ustvari je buđenje čiste svijesti. Jasna Svjesnost omogućuje samokontrolu. Pojačana samokontrola daje povećanu svjesnost. To je pozitivna povratna sprega.
Ako je ne-razmišljanje obaveza, ako želite biti potpuno oslobođeni maye, (grijeha), oslobođeni negativnosti, oslobođeni od svega što se zbiva oko vas – djelujte kao svjedok čiste svijesti, to je značenje pojma Budha.
Jedino što je vječno jest Jnàna (znanje); ona je bez početka ili kraja; osim nje ne postoji nijedna druga stvarna stvar. Raznolikosti koje vidimo u svijetu posljedice su djelovanja čula; kada ona prestanu djelovati tada ostaje ova Jnàna, i ništa drugo. –Shiva Samhita-
