Ovo se dogodilo 1.listopada 2002. godine. Ovo je nešto od sveopće važnosti. Svami je razgovarao s nekim mladićima koji su već osvojili naslov doktora filozofije. Šest studenata radi na svom doktoratu u Odjelu za upravljanje i Svami je razgovarao s njima.
Iznenada je upitao jednoga od njih:
”Što znači riječ svjestan?” Mladić je odgovorio da ne zna.
”Hmm …ti si doktorirao filozofiju, a ne znaš što znači ta riječ.”
Mladić je i dalje tvrdio da ne zna.
”Hmm!”
Zatim je upitao drugog mladog profesora što znači riječ savijest.
”Svami, savjest je unutarnji glas.
”Ne, ne, to je pogrešno.”
Tada je pitao trećeg mladića što je riječ svijest. Ali ni on nije znao.
Svami je te riječi objasnio ovako:
”Pogledajte,
Pogledajte što znači riječ svijest?. Svijest je duša, ătman koji je zarobljen u tijelu, a ipak je svuda prisutan. Kako je to moguće? Zrak postoji u balonu, u gumi bicikla, u gumi automobila. Jednako tako postoji i svuda oko nas. Tako i duh ili ătman postoji u svakomu i posvuda.”
Dakle, ove tri riječi označavaju tri stupnja svijesti, tri stupnja iskustva, tri stupnja shvaćanja koja dostižemo na putu intenzivne sădhane ili duhovnog stremljenja. No ne smijemo se zaustavljati na nekom posebnom stupnju.
Zaustavimo li se na stupnju biti svjestan nečega –- znači da smo samo emocionalni, strastveni, bestijalni, naš um je animalno usmjeren.
Ako se zaustavimo na stupnju savjesti, intelekta, prilično smo inteligentni, introspektivni, znamo cijeniti sebe, znamo se isticati. Drugim riječima, zaustavljamo se na stupnju samoispotivanja. Tu se ne smijemo zaustaviti već moramo nastaviti dalje da stignemo do stanja svijesti, do krajnjega, stvarnog ătmana, do duše ili duha, do pravog Sebstva, do kozmičkog Sebstva, do univerzalnog Sebstva.
Kao što jedan zvuk stvara između dva brda različite odjeke, jedna svijest doživljava mnogolikost unutar sebe, sa zamislima “ovo je ja” i “ovo je moje” itd. Jedna svijest vidi mnogolikost unutar sebe kao što sanjać opaža mnoštvo objekata unutar sebe.
Jedan je entitet koji poput niti u perlama brojanice prožima cijeli univerzum.
SVJESNOST= biti Svjestan
Bog-Svijest u tebi = Svjesnost
Bog svugdje= Svijest
Bog-svijesna iskra u tebi = Savjest
Kakva je razlika između savjesti i svijesti? Savjest je ograničena, svijest je univerzalna. Jedan entitet (čista svijest) prisutan je u svemu kao duša i svijest. Zato bismo trebali težiti stanju u kojem će sve naše aktivnosti dobivati poticaj i biti pod nadzorom tog Vrhunskog entiteta.
I zato, govoreći općenito, s kozmičkog stajališta, to Sve-Jedno je Svijest, a kad govorimo s ljudskog stajališta nazivamo to savjest. Povlačenje uma je jedini put da se doživi Svijest
Kad se uzdignete iznad uma, ne postoji ni dobro ni zlo. Ni uspjeh ni neuspjeh, ni dobitak ni gubitak. Tada niste ni žena ni muškarac, već samo postojite. I to je sve. Stoga, kad se vinemo na razinu meditacije, kad transcendiramo sve te ograničenosti, kad povučemo svoj um iz vanjskoga svijeta, doživjet ćemo duh – ātmana, dušu, Svijest – parabrahman.
Kad jednom doživite Svijest, na toj razini niste različiti od drugih, niste odvojeni od drugih. Vi tada niste VIP, ne! Tko može biti VIP u duhovnosti? Može li postojati VIP pred Bogom? To je nemoguće! Ima li manjeg vala i većeg vala, manjeg mjehurića i većeg mjehurića u oceanu? Uostalom, svi su oni samo voda. Stoga, prijatelji moji, spoznaja da je meditacija povlačenje uma iz svijeta jedini je način da doživite Svijest.
Kod okretanja unutra radi se o psihološkoj domeni, psihičkoj domeni, o umu. Tako se spoznaje savjest i individualna duša, a sve to preko ljudskih vrijednosti. Koje vrijednosti imate? Istinu, ispravno ponašanje, mir, ljubav. Vi razmišljate i promišljate o tim vrijednostima. To nazivamo kontemplacijom.
Od biti svjestan na fizičkoj razini, do savjesti i Svijesti. Od tijela preko uma do duha. Od koncentracije preko kontemplacije do meditacije. Kako je sve to čudesno to Božje vodstvo! Ono pokazuje evolucijski proces, neprestano putovanje u vječnost.
