Netko je pitao; Ako na primjer učinim nešto kao izraz moje volje, jesam li tada odgovoran za svoja djelovanja?
Svi mi se upuštamo u neko djelovanje misleći da djelujemo slobodnom voljom. Tako nakon što smo završili, osvrnut ćemo se na ono što smo učinili i reći: “Ja sam imao slobodnu volju, mogao sam to učiniti ovako ili onako umjesto na način na koji sam to učinio.” A mogao sam i promatrati, a opet se pitam kako?
No, dobro se upitati zbog čega ste nešto učinili na način na koji ste to učinili. Jeste li djelovali vašom slobodnom voljom, svjesno ili nesvjesno, spontano ili namjerno? Ili, ništa na vas nije ni na koji način utjecalo. Vi sjedite sami u prostoru, jedino što postoji je vaša volja. Tako da djelujete u skladu s tom voljom. Da li je nečiji život takav? Mudraci kažu, ne, očito da nije.
Postoje milijuni utjecaja koji vrše svoja djelovanja na vas u svakom trenutku. Imamo djelovanje svih umnih programa od utjecaja podsvijesti, misli pa do vanjskih i stečenih iskustva. Poznato nam je da od trenutka kada ste se rodili, vaši su vam roditelji rekli da ste vi ljudsko biće, a da su oni vaši roditelji. To je samo zamisao. U stvarnosti, vi ste dijete apsoluta (boga, duha kako god želite) a ne dijete vaših roditelja. Ali oni to govore, i vi to prihvaćate. Nakon toga se obrazujete i vaš vam učitelj govori puno toga, i sve to vi prihvaćate zdravo za gotovo. Vaši vam prijatelji govore razne stvari. Vi čitate knjige i učite iz njih. Čitate novine i one imaju na vas svoj utjecaj. Gledate televiziju tako da i to na vas vrši utjecaj. Postoje energije koje dolaze sa svih zvijezda koje mogu proći i kroz olovo i one prolaze kroz vaše tijelo i vrše na vas svoj utjecaj. Kako onda možete ustvrditi, u bilo kojem trenutku, da imate slobodu izbora?
Sve ljude su poučavali da snaga volje ima veliku vrijednost Svako dijete se upozorava da mora imati snagu volje. A snaga volje je nešto što je protiv vaše spontanosti tada se ne možete osjećati ni ugodno ni opušteno.
Planiranje budućnosti je naprosto posao kojim bi se trebao baviti um, ali vi živite u sadašnjosti. To znači, opravdani posao kojim se um treba baviti je planiranje i upravljanje i obavljanje posla na najbolji mogući način. Tako da vi napredujete u ostvarenju plana. Ali kakve to veze ima sa vašim životom u sadašnjosti? To je jedino što postoji. Trenutak koji je prošao je nestao u potpunosti. To je samo sjećanje. Nikakva stvarnost, nipošto. Trenutak koji će nastupiti, neovisno o tomu koliko ste vi vremena proveli na njegovo planiranje, ne postoji. To je budućnost. Tako da tamo gdje vi postojite u sadašnjosti budućnost još nije nastupila, a prošlost je prošla. Jedino mjesto na kojem možete živjeti je sadašnjost. Sve ostalo je samo zamišljanje.
No, postoji nepristrano promatranje. Nepristranost znači da ne radim niti izbor niti odluku. Ne označavam niti jednu strast ili želju dobrom ili lošom. Ne donosim presudu o dobru i zlu, o vrlini i poroku. Ja jednostavno promatram. Ja jednostavno postajem svjedok, koji stoji uzvišen i odmaknut, kao da nemam nikakvih drugih zanimanja osim znati i promatrati. Onaj tren kada se namjera uvuče, tren kada izbor ili presuda dođe, promatranje prestaje. Ja tada ne promatram; tada sam počeo misliti. Važno je razumjeti razliku između mišljenja i promatranja. Kako možete reći: Kada se pojavi moja slobodna volja, ja mogu ostaviti po strani sve utjecaje u svojem životu i djelovati u potpuno slobodnoj volji. Ali tomu nije tako, to nije moguće učiniti. Jasno je, da morate djelovati kao da imate slobodnu volju, jer u suprotnom uopće ne biste djelovali. Ali, kada djelujete, tada biste to trebali svjesno činiti i učiniti najbolje što možete s onime što će uslijediti na način koji će u tom trenu i u harmoniji zadovoljiti. Ako o tome promislite i prođete kroz nekoliko primjera, vrlo ćete jasno to uvidjeti. To uopće nije zbunjujuće.
Mišljenje je djelovanje svjesnog unutar svjesnog, dok je promatranje prodiranje svjesnog u nesvjesno. Čim mišljenje dođe, počinjemo raditi razliku između dobrog i zlog, i potiskivanje počinje na profinjen na čin. Nesvjesno tada zatvara svoja vrata i znanje njegovih misterija nam je sakriveno. Nesvjesno otkriva svoje tajne ne mislima ve ć promatranju, jer se u odsutnosti potiskivanja impulsi i tendencije nesvjesnog prirodno izdižu, spontano, u svojoj punoj ogoljelosti i stvarnosti i tada više nije potrebno skrivati te impulse, tendencije i strasti. Nesvjesno stoji pred nama golo, potpuno otkriveno. I koji užas uzrokuje! Kako je čovjek prestrašen kada pred sobom ugleda goli oblik koji prebiva duboko u njegovom vlastitom biću! On želi zatvoriti oči pred njim. On želi napustiti promatranje dubina i vratiti se svjetovnoj razini, To je trenutak kada je čovjekova hrabrost i mirnoća na iskušenju. Ovo je, onaj trenutak pomirenja. Oni koji prođu hrabro i mirno kroz taj trenutak postaju vladari znanja i čudesne se tajne otvaraju pred njima. Oni imaju direktan pogled na korijenje strasti i ulaze u samo srce nesvjesnosti. A sam taj ulazak donosi im jednu nadnaravnu slobodu.
Poznato je da kod ljudi koji uspijevaju, postoji strah da će ih netko zbaciti s tog položaja… čovjek koji živi zato da nešto postigne, nikad ne može biti miran. I tako, na jednoj se stvara fikcija hrabre akcije. Možda mislite da je za meditaciju potrebna voljna akcija? Njoj treba samo opuštanje. Potrebno joj je samo da napusti um koji može sve postići, da zaboravi da postoji nekakva budućnost, da dopusti da trenutak bude dostatan sam sebi, da mu se veseli, a sljedeći trenutak pobrinut će se sam za sebe. Ako se možete veseliti ovom trenutku, moći ćete se još više veseliti sljedećem trenu jer ćete imati više iskustva u veselju, u plesu i pjevanju. I imat ćete sve više povjerenja u sebe – uvidjet ćete da nije potrebno biti netko drugi. Gdje god se nalazite, veselite se krajnjoj ekstazi. Ne morate biti ni moćni ni bogati, ne morate biti slavni. Možete biti samo nitko, a ipak sva blaga postojanja mogu biti vaša. Jer ona se ne nalaze izvan vas. Vi niste ni svjesni svoga unutarnjeg bogatstva.
Od meditacije do promatranja, od promatranja do znanja, od znanja do slobode – to je put religije, yoge . Tada ćete znati alkemiju transformacije ponašanja kroz unutrašnji preobražaj. Kod takve osobe dobro ponašanje nije temeljeno na suprotstavljanju njegovom nesvjesnom umu ve ć dolazi iz punine njegovog unutrašnjeg bića. On sve čini svojim cjelokupnim bićem. U njemu nema dvoličnosti ili mnogostrukosti, ve ć samo jedinstvo. Takav je čovjek integriran; takav je čovjek slobodan od dvostrukosti.
Ali što se tiče ustoličenja u vašem biću, um je apsolutno beskoristan. Stoga, sve što morate pokušati učiniti jest da nastojite izići iz uma u meditaciju, da iziđete iz misli u tišinu. Kad jednom okusite svoje unutarnje biće, isparit će iz vas sva volja i želja za bilo kojom moći. Čovjek koji nije orijentiran voljom za ego dokazivanjem je ispunjen, zadovoljan i miran, zadovoljan onim što jest. I cijeli svoj život zahvalan je postojanju. Nema što više tražiti. Štogod je dobio, nikad nije to ni tražio. To je isti dar iz obilja postojanja. Promatrajući unutra u sebe, shvatit ćete da postoji i unutrašnja i vanjska svrha, a kako je sve mikrosvemira odraz makrosvemira, slijedi da i univerzum posjeduje unutrašnju i vanjsku svrhu koja je nerazdvojiva od naše.
Vanjska svrha univerzuma je da stvori oblik i ostvari interakciju oblika, san, igru, dramu, ili kako god to nazivali. Njegova unutrašnja svrha je da se probudi radi svoje bezoblične osnove. Zatim slijedi pomirenje vanjske i unutarnje svrhe: da se dosegne suština – svijest – na ovaj svet oblika i time ga transformira. Konačna svrha te transformacije prevazilazi sve što ljudski um može zamisliti i razumjeti.
