Marko: Kojim načinom mogu opažati unutrašnja stanja?
Girija: Za to je najbolja Rađa yoga. A instrument je sam mozak, um.
Marko:Znači koncentracija?
Girija: Snaga i energija duha dolaze putem koncentracije… Za ljudski um ne postoji ograničenje. Što je više usredotočen, više je moći i snage dovedeno u jednu točku; to je tajna. Ispravno vođena pažnja koja se usmjeruje ka unutrašnjem svijetu, analizirat će um i omogućiti osvjetljenje činjenice koje nas zanimaju koje opažamo i s kojim ćemo raditi. Moć uma je poput razasutih zraka svjetla; kada su koncentrirane, one osvjetljavaju.
Marko: Svi govore isto, nemoj slijediti um, to me čini smušenim.
Girija: Da, to mnogi kažu, no to osjećaš zato što kad um djeluje nema ravnoteže ukoliko nije u skladu sa intelektom.
Marko:Razumijem da intelektualno znanje ne djeluje uvijek u skladu sa riječima, pa i ispravnim mislima. Baš to stalno susrećem, mnogi godinama odlično pričaju ljudske i duhovne vrijednosti ali to ne žive, niti provede , zašto je to tako.
Girija: Eto, uvijek se vračamo na funkcije uma, kojeg baš mnogi ne razumiju da on ima svoje vlastitih kolebljivosti i zamisli i neće uvijek slijediti rečeno. Znaći, kad se um i intelekt ne slažu, nastaje sukob i zbrka. Intelekt rasuđuje i odlučuje. A što intelekt odluči, um može razmišljati. Štogod um smisli, osjetila će ostvariti.
Marko: Imam frenda koji se uvijek za sve buni bilo u svijetu, bilo da netko drugi nešto drugačije tvrdi. Ne čita novine i ne gleda televiziju.
Girija: Svaka vrst pobune (revolucije) je razlog za neprihvaćanje jedinstva i sklada u svemu već (sud, prosudbe i razne reakcije). To je odvojenost, rascjep svijesti, odnosno um uvjetovanost. Slabi umovi su podložni poistovjećivanju, na njih sve djeluje jer se za sve vežu, pa im je bolje izbjegavati takve informacije dok ne ojačaju um.. Oni ne mogu još postići stanje svjedoka što je svrha samospoznaje. Treba razumjeti citat „budi u svijetu ali ne od svijeta“.
Marko: Dogodi mi se, rijetko duboki osjećaj anande, da li je um posrednik u tome.
Girija: Anandu ne možete doživjeti osjetilima. Umom je nemoguće doživjeti blaženstvo.
Marko:Zar ta ugoda, blaženstvo nije doživljaj?
Girija: Nije doživljaj. Pokušaj razumjeti da je ananda onaj koji ga doživljava:
Marko: Ne lovim baš smisao?? Pa ja to doživljavam.
Girija: Jer si se pitao koji ti?, Stvaran ti, onaj koji jesi, oduvijek je blaženstvo. U tebi, individui je onaj koji doživljava, onaj pravi Ja ili čista svijest ili Atman ili duh kako hoćeš je blaženstvo, a ne iskustvo. To blaženstvo je prisutno u tebi u suptilnom obliku.
Marko: Opasno je kad se zabluda vrati. Kakav je onda duhovan put?
Girija: Duhovan put u jedinom istinskom smislu je bez zapreka. Zapreke su slabosti i neznanje.
Marko: Kakva je Istina o Svemiru i stvarnosti Svijeta?
Girija: Istina o svemiru je ljudska istina Stvarnost svijeta ne ovisi o ljudskom čimbeniku.
Marko: Kako dolazimo do istine?
Girija: Možemo reći i ovako, Istina se obznanjuje putem osobnih pogrešaka i zabluda, preko prikupljenih iskustava, i preko prosvijetljene svijesti.
Marko: Zašto nisam svjestan dok spavam?
Girija: Jer dio tebe koji Jesi od onoga koji je Sve nije probuđen.
Marko: Što znaći „svi smo jedno u konačnici“?
Girija: Gdje je konačnica?
Marko: Pa valjda negdje na kraju ničega.
Girija: Ah, hajde pitaj se; gdje bi bila konačnica?
Marko: Ne znam.
Girija: Konačnica je nemjerljiva. Ona je uvijek sada i ovdje.
Marko: Još ovo pitanje, koje me stalno mući; “Kako tragati, ili što je traganje za Bogom”?
Girija: Ono bitno je nalaženje tragaoca. Onog koji traga je ono što se treba naći.
