Skip to main content

Sve što   radimo kroz i sa životom kroz sebe sa sobom u igri postojanja  bilo gdje se nalazili je način svjesnog života. Sve to vodi proširenju  Svijesti  koji je rezultat nadilaženje uma i njegovih oblika zamučenosti.  S vremenom nam je  jasnije da više znanje koje je izvan intelekta  biva živim.
Sljedeći te  principe živući ih  polako shvaćate i sve ostalo da je bivanje koje se  događa, događa se samo u svjesnosti a ono što stvarno Jesmo niti se rađa niti umire.

Svjesnim „sebe viđenjem“,  otvara se  jedna dimenzija, koja zahtjeva da se prihvate stečene kvalitete koje u praksi i životu treba  primjenjivati, tako da naučeno  i osviješteno spustimo i integriramo u svaku misao riječ i djelo. Kad toga nema nailazimo na česte polemike u kojima  kod nekih nezadovoljstva sobom a i drugima, kažemo: nema primjene, ne provodi se naučno, nema jedinstva misli i akcija. No na žalost taj integritet živjeti svjesno više vrijednosti ljudskih i božanskih principa  dolazi samo kroz razumijevanje i razlučivanje vela zablude od Istine u duhu  Jedne stvarnosti.

Osim što možemo bivati stabilni u svojoj svijesti, važno je postići i svijest o utiscima, jer primjenom samo-uviđanja u svakom trenu življenja, ili u hodu samo-sagledavanja važna je pažnja i prisutnost u svemu. Tada  osjećamo koliko smo kadri održati budnu svjesnost, kao  kad i zašto nas nešto  nanovo nazad  odvlači u pražnjenje svijesti , takozvani pad pod neki utjecaj,  nesvjesnost, naviku što nam oduzima puno svjesne volje.
Da bi mogli nastaviti svoj svjesni razvoj potrebno je učvrstiti se u svojoj pravoj prirodi. To stabiliziramo kroz pročišćenje i smirenje uma i tada taj postignuti svjestan kvalitetni pomak treba bivati. Naravno tu je još jedna stvar od važnosti koja  treba biti uvijek prisutna, samo-sagledavanje, sebe u svim situacijama. Na taj način jasnim odmah uvidom , nestaju fragmenti  nesvjesnih navika, vasana, samskare i karimički tek dolazećih impulsi jer se svjesnim uvidom odnosno stanjem iz kojeg  sve   proizlazi, otpuštaju   bilo koji oblik poistovjećivanja ili mehanička reakcija.  To bivanje ili svjesno stanje je također jedan oblik svjesne sadahne  ili rada na sebi,  stanje koje jesmo. Tako se slabe utjecaji koji zamagljuju  jasno viđenje stvarnosti kakva  jeste  i sve što uzrokuju patnju neznanja, vezanost,   i vrćenja u krug materije svijeta (samsare).

Svjesna sadhana poput „samo-uvida u sebe“  donosi  staloženost prije bilo koje reakcije,  nesvjesnih radnji,  slijeđenje  sklonosti,  neke uvjetovanosti,  kao i porivi kontrole ali i nemir nekih  emocija.  Tu je bitno osjetiti kad nailazi val poistovjećivanja sa umnim utiscima. Kao i osjetiti granicu kad ste dopustili  reakciji da djeluje kroz sve  moguće programe,  vezanosti i  identifikacije.  Znači ono važno je preispitati koliko smo dobro razumjeli  ljudske vrijednosti i načela mudrih Istina kako bi  se u praksi ta iskustva i znanje  potvrdilo to odmah,  ne  kasnijim nekom isprikom, retoričkim citiranjem, ili  mentalnim  ponavljanjem onog propuštenog.  Bivanje u svjesnoj stanju bez utjecaja  je način života, što se spontano odvija,  a to se utvrđuje,  postiže u hodu neposredno, otvorena uma i srca bez ikakvog napora, u ljubavi sa svima. Svrha ovih principa je da se um ispuni tim višim satya-satva kvalitetama, koja utječu na promjenu vanjsko-unutrašnjeg života. Znači bitan je direktan rad na Svijesti, naravno potrebna je odluka za to, kao  volja i istrajnost, jer se tako sve brže odrađuje, i dolazi do onog  „nivoa“ koji ubrzava  i uravnotežuje  duhovni razvoj. Disciplina, i  svjesno bivanje  je potrebno kako bi se uspostavila kontrola vrtloženja  svijesti.

U  procesu  svjesnosti -sebe  treba održati povišeno stanje svijesti, jer stari uvjetovani programi uma snažno vračaju svijest na naučene modele mehaničke reakcije, akcije i percepcije što se najbolje vidi kad se osoba počne opravdavati, izvlačiti, i reagirati  na nešto što njegovom sklopu  ego-umu   ne odgovara (obično ga šokira, iznenadi, ili razotkrije lažnu sliku o sebi). To je najzabavniji dio koji razotkriva ta dva nivoa, svjesni i nesvjesni u kojem nesvjesni obično prevlada i zagospodari sadržajem koji je nebitan za jasno viđenje onoga na čemu se radi. Lakše je onima koji su dovoljno razvili nevezanost, smanjili gubitke energije na nivou zamišljene  osobnosti i mehaničkog reagiranja,  oni se lakše othrvaju  moćnim utjecajima nesvjesnih impulsa. Kod ovakvih načina osvještavanje suptilnih utisaka (programa) koje percipiramo putem pet čula, događa se ono što je mnogima iz iskustva poznato, bljeskovi Istina, zrnca mudrosti i sl. U tim trenucima postajete svjesni oba djelovanja i bljeska i utisaka kojih inače niste svjesni a djeluju stalno. Sva ovakva iskustva daje vam  spoznaju da je za ovakvo stanje svijesti potrebna finija-čistija svjesnost od one na koju ste navikli u svakodnevnom životu.

Drugim riječima treba osvjestiti suptilni nivo energije koja se izražava već prema nekoj situaciji, iskustvu i okolnostima. To je direktno razotkrivanje u kojem je najvažnije prihvaćanje svega kako jeste razumijevajući da je sva manifestacija i postojanje savršeno svojim očitovanjem.

Da nismo pod utiscima( vasane), sjeme želja bili bi u Nirvikalpa Samadhiju .  U tom smislu čovječanstvo je velikim brojem potpuno nesvjesni bilo čega oko sebe i unutar sebe.  Slojevi žive energije koje su se nataložile kao sediment u trenutnom životu nazivaju se vasane (sklonost individualne ličnosti koja stvara običajne modele djelovanja, često naslijeđena.

Vasana navodi ljude da čine ono što čine, protiv njih samih, zbog sile izvjesne nasledne sklonosti. Nagone na radnje, akcije, djelovanje, hrane utisak,  jer nisu rastočene u suptilno. Sve su to nesvjesne radnje u kojima svijest nije svjesna sebe. Vasane održavaju mayu, iluziju i vezivanje za nju, tako se ponovo namata, aktivira, umjesto da se transcendira.

Komentiraj