Sve što radimo kroz i sa životom kroz sebe sa sobom u igri postojanja bilo gdje se nalazili je način svjesnog života. Sve to vodi proširenju Svijesti koji je rezultat nadilaženje uma i njegovih oblika zamučenosti. S vremenom nam je jasnije da više znanje koje je izvan intelekta biva živim.
Sljedeći te principe živući ih polako shvaćate i sve ostalo da je bivanje koje se događa, događa se samo u svjesnosti a ono što stvarno Jesmo niti se rađa niti umire.
Svjesnim „sebe viđenjem“, otvara se jedna dimenzija, koja zahtjeva da se prihvate stečene kvalitete koje u praksi i životu treba primjenjivati, tako da naučeno i osviješteno spustimo i integriramo u svaku misao riječ i djelo. Kad toga nema nailazimo na česte polemike u kojima kod nekih nezadovoljstva sobom a i drugima, kažemo: nema primjene, ne provodi se naučno, nema jedinstva misli i akcija. No na žalost taj integritet živjeti svjesno više vrijednosti ljudskih i božanskih principa dolazi samo kroz razumijevanje i razlučivanje vela zablude od Istine u duhu Jedne stvarnosti.
Osim što možemo bivati stabilni u svojoj svijesti, važno je postići i svijest o utiscima, jer primjenom samo-uviđanja u svakom trenu življenja, ili u hodu samo-sagledavanja važna je pažnja i prisutnost u svemu. Tada osjećamo koliko smo kadri održati budnu svjesnost, kao kad i zašto nas nešto nanovo nazad odvlači u pražnjenje svijesti , takozvani pad pod neki utjecaj, nesvjesnost, naviku što nam oduzima puno svjesne volje.
Da bi mogli nastaviti svoj svjesni razvoj potrebno je učvrstiti se u svojoj pravoj prirodi. To stabiliziramo kroz pročišćenje i smirenje uma i tada taj postignuti svjestan kvalitetni pomak treba bivati. Naravno tu je još jedna stvar od važnosti koja treba biti uvijek prisutna, samo-sagledavanje, sebe u svim situacijama. Na taj način jasnim odmah uvidom , nestaju fragmenti nesvjesnih navika, vasana, samskare i karimički tek dolazećih impulsi jer se svjesnim uvidom odnosno stanjem iz kojeg sve proizlazi, otpuštaju bilo koji oblik poistovjećivanja ili mehanička reakcija. To bivanje ili svjesno stanje je također jedan oblik svjesne sadahne ili rada na sebi, stanje koje jesmo. Tako se slabe utjecaji koji zamagljuju jasno viđenje stvarnosti kakva jeste i sve što uzrokuju patnju neznanja, vezanost, i vrćenja u krug materije svijeta (samsare).
Svjesna sadhana poput „samo-uvida u sebe“ donosi staloženost prije bilo koje reakcije, nesvjesnih radnji, slijeđenje sklonosti, neke uvjetovanosti, kao i porivi kontrole ali i nemir nekih emocija. Tu je bitno osjetiti kad nailazi val poistovjećivanja sa umnim utiscima. Kao i osjetiti granicu kad ste dopustili reakciji da djeluje kroz sve moguće programe, vezanosti i identifikacije. Znači ono važno je preispitati koliko smo dobro razumjeli ljudske vrijednosti i načela mudrih Istina kako bi se u praksi ta iskustva i znanje potvrdilo to odmah, ne kasnijim nekom isprikom, retoričkim citiranjem, ili mentalnim ponavljanjem onog propuštenog. Bivanje u svjesnoj stanju bez utjecaja je način života, što se spontano odvija, a to se utvrđuje, postiže u hodu neposredno, otvorena uma i srca bez ikakvog napora, u ljubavi sa svima. Svrha ovih principa je da se um ispuni tim višim satya-satva kvalitetama, koja utječu na promjenu vanjsko-unutrašnjeg života. Znači bitan je direktan rad na Svijesti, naravno potrebna je odluka za to, kao volja i istrajnost, jer se tako sve brže odrađuje, i dolazi do onog „nivoa“ koji ubrzava i uravnotežuje duhovni razvoj. Disciplina, i svjesno bivanje je potrebno kako bi se uspostavila kontrola vrtloženja svijesti.
U procesu svjesnosti -sebe treba održati povišeno stanje svijesti, jer stari uvjetovani programi uma snažno vračaju svijest na naučene modele mehaničke reakcije, akcije i percepcije što se najbolje vidi kad se osoba počne opravdavati, izvlačiti, i reagirati na nešto što njegovom sklopu ego-umu ne odgovara (obično ga šokira, iznenadi, ili razotkrije lažnu sliku o sebi). To je najzabavniji dio koji razotkriva ta dva nivoa, svjesni i nesvjesni u kojem nesvjesni obično prevlada i zagospodari sadržajem koji je nebitan za jasno viđenje onoga na čemu se radi. Lakše je onima koji su dovoljno razvili nevezanost, smanjili gubitke energije na nivou zamišljene osobnosti i mehaničkog reagiranja, oni se lakše othrvaju moćnim utjecajima nesvjesnih impulsa. Kod ovakvih načina osvještavanje suptilnih utisaka (programa) koje percipiramo putem pet čula, događa se ono što je mnogima iz iskustva poznato, bljeskovi Istina, zrnca mudrosti i sl. U tim trenucima postajete svjesni oba djelovanja i bljeska i utisaka kojih inače niste svjesni a djeluju stalno. Sva ovakva iskustva daje vam spoznaju da je za ovakvo stanje svijesti potrebna finija-čistija svjesnost od one na koju ste navikli u svakodnevnom životu.
Drugim riječima treba osvjestiti suptilni nivo energije koja se izražava već prema nekoj situaciji, iskustvu i okolnostima. To je direktno razotkrivanje u kojem je najvažnije prihvaćanje svega kako jeste razumijevajući da je sva manifestacija i postojanje savršeno svojim očitovanjem.
Da nismo pod utiscima( vasane), sjeme želja bili bi u Nirvikalpa Samadhiju . U tom smislu čovječanstvo je velikim brojem potpuno nesvjesni bilo čega oko sebe i unutar sebe. Slojevi žive energije koje su se nataložile kao sediment u trenutnom životu nazivaju se vasane (sklonost individualne ličnosti koja stvara običajne modele djelovanja, često naslijeđena.
Vasana navodi ljude da čine ono što čine, protiv njih samih, zbog sile izvjesne nasledne sklonosti. Nagone na radnje, akcije, djelovanje, hrane utisak, jer nisu rastočene u suptilno. Sve su to nesvjesne radnje u kojima svijest nije svjesna sebe. Vasane održavaju mayu, iluziju i vezivanje za nju, tako se ponovo namata, aktivira, umjesto da se transcendira.